Dina bandhu das:(Krsna-katha 08/2006.) SLAVE GOVARDHAN PARIKRAME iz Skanda Purane
Dina bandhu das
Krsna-katha 08/2006.
Slave Govardhan parikrame (hodočašća oko brda Govardhana) iz Skanda purane
Za vrijeme pomrčine sunca, ljudi su imali običaj ići na Kuruksetru. Tako su jednom prilikom pomrčine sunca na Kuruksetru otišli i svi stanovnici Vrindavana, kao i oni iz Dvarake. Dvaraka vasiji su se vozikiali naokolo u svojim velikim, bogatim kočijama, urešeni brojnim nakitom, narukvicama, ogrlicama, blistavim šljemovima… Sve veliki junaci, poznate osobe, okrunjene glave. A jadni Vrajavasiji nisu imali ništa od takvih izvanjskih znakova obilja. Ne da na glavama nisu nosili krune, već su ih omatali običnom tkaninom. Dok su se nevješto kretali po Kuruksetri, skoro su završili pod kotačima ogromnih kočija ili stopama slona grdosije. Gospodin je uočio kako prisutni na Kuruksetri ne ukazuju dužno poštovanje njegovim ljudima. Jer stanovnici Vrindavana su zapravo Njegovi ljudi, iako tako za sebe misle stanovnici Dvarake.
Krišna je stoga pozvao yoga mayu sa strane, šapnuo joj nešto u uho i uskoro je iščezao iz društva Yadava uz neku prigodnu ispriku. Čim je nestao s vidika, odjednom se niz cestu u živom pjesku stvorila neka krava. Krava je zaglavila u živom pijesku, mučući i plačući, a svi su se uskomešali, ne znajući kako da joj pomognu. Živi pijesak je takva tvar da što se više koprcaš, dublje toneš. Životinje, za razliku od ljudi, to ne razumiju i kravi se crno pisalo.
Svi su su pitali kako bi mogli pomoći kravi koja je tužno mukala. “Gdje je Devakinandana,” pitali su se neki.
“Ne znam, sad je bio tu, samo je nestao.”
Svi su se ogledavalli i pitali se što da učine. Veliki kraljevi, kako će oni u blato? A i da uđu, samo bi utonuli zajedno s kravom.
Odjednom se Gospodin pojavio i zapitao, “Što se događa?”
“Ova krava tone u blato.”
“Svi ste vi maha rate, veliki ratnici, zar joj ne možete pomoći?”
“Ne razumiješ, to je živo blato! Potonut ćemo i sami!”
“Svatko tko je obavio 100 asvamedha yajni moći će zahvaljujući tako stečenoj pobožnosti jednostavno izvući kravu iz neugodne situacije,” objasnio im je Krišna.
Yadui su se pogledavali, brojeći svoja žrtvovanja. Netko je napravio jednu, netko dvije ili tri yajne… Prthu maharaja ih je napravio 99, no nitko nije napravio 100 žrtvovanja.
“Nema nikoga tko bi to mogao napraviti, ” zaključili su konačno, tužno.
Onda je Gospodin pozvao jednog malog, jednostavnog Brijbasija i zamolio ga da svojim pobožnim zaslugama veličine 100 asvamedha yajni izvuče kravu iz živog blata. Brijbasi je sjeo uz lokvu živog blata, počeo meditirati, nudeći svoje pobožne zasluge, i krava je samo izletila iz blata i spustila se na sigurno tlo.
Svi su se zapanjili, “Čekaj malo, odakle ovome običnom pastiru toliko pobožnih zasluga? Kada je on napravio asvamedha yajnu?”
A Gospodin je objasnio, “Zar ne znate? Ovaj momak svakog dana čuvajući krave obilazi oko brda Govardhan. Svaki takav obilazak vrijedi kao stotinu asvamedha yajni. On je do sada tako napravio na tisuće asvamedha yajni!”
Čuvši to, okupljeni Yadui počeli su na stanovnike Vrindavana drugačije gledati, ukazujući im dužno poštovanje, što je i bila Gospodinova želja.