Sundari devi dasi – (Krsna-katha 08/2000): Shvatimo li svog gurua kao predstavnika Prabhupade, čak i da se u nekom trenutku dogodi da on više nije tako dosljedan, mi trebamo nastaviti.
Sundari devi dasi
Krsna-katha 08/2000
No, cijeli taj moj osjećaj i zbivanja oko mene koja ove dane viđam, tjeraju me na razmišljanje. Svi smo mi vezani za osobno služenje gurua, za osobno druženje, za vapu sevu. To je važno i dobro za naš duhovni život. Treba se vezati za lotosova stopala Krišninog bhakte, no nismo li previše zapostavili onaj još važniji aspekt služenja bhakta – vani sevu? Nismo li, od prevelike želje za osobnim služenjem gurua (jer tako i sami stječemo određenu slavu – “Pa on osobno služi gurua”) zaboravili da su guruove upute i propovijedanje vrlo važne za naš duhovni napredak? Možda smo zaboravili da je svaki naš dan ispunjen čitanjem, služenjem bhakta, svako naše dizanje rano ujutro, svaki lijepo odmantrani krug, svaka lijepa riječ upućena drugom živom biću – u stvari služenje našeg gurua. Guru je zadovoljan ako mu lijepo operete odjeću ili skuhate prasadam, no isto tako (i više) je zadovoljan kad vidi da njegov učenik slijedi njegove upute i upute Šrila Prabhupade. Danas su teška vremena i mnogi gurui uvode kompromise, spuštaju standarde koje je dao Šrila Prabhupada, neki i “padaju” i odlaze, a što tek reći o njihovim sljedbenicima. To se događa zbog velikih kušnji maye, ali i zbog vezanosti za osobu (vapu), a ne za upute (vani). Jer upute su u načelu iste kao i one Prahbupadine. Shvatimo li svog gurua kao predstavnika Prabhupade, čak i da se u nekom trenutku dogodi da on više nije tako dosljedan, mi trebamo nastaviti. Trebamo se sjetiti što nam je govorio onda kad je bio čist i dosljedan, i svojom striktnošću pomoći guruu da ponovo nastavi Prabhupadinim putem beskompromisnosti i odlučnosti. Tada nećemo biti razočarani i “sprženi” već ćemo pomoći našem guruu, vratiti mu bar malo onoga što on stalno ulaže u nas. Mi smo guruovi sluge i trebamo ga služiti i u situaciji kad i njega maya iskušava, ali ne tako što ćemo se povesti za njim i kršiti standarde i pravila koja su jasno dana i u Prabhupadinim knjigama, već tako što ćemo biti njegov oslonac koji je on sam izgubio. Guru nam stalno pomaže da postanemo jaki i čvrsti, vrijeme je da i sami nešto učinimo za njega, da prihvatimo njegove upute u svoje srce. Tako ojačani, služit ćemo ga svojom vjerom i snagom i davati mu poticaj da nastavi dalje vjerno služiti Prabhupadu. Služenje gurua širok je pojam, samo naše uskogrudno shvaćanje svodi ga na pranje čarapa i gaženje svih bhakta oko nas da on dobije fini prasadam i smještaj. Možda, ako dublje razmislim o ovome, već danas počnem služiti gura iskreno, a ne da čekam 01.10. kad će on sletjeti u Hrvatsku i doći u Liku. Oprostite na mojim iskrenim razmišljanjima. .