Devamrta svami (Krsna-katha 1/2010.): Najveći intelektualac je onaj tko je pokorio um. Kad je um ovladan, više niste pod utjecajem materijalne prirode.
Devamrta svami, SB 2.2.36 Los Angeles (Krsna-katha 1/2010.)
Koje je pravo vrijeme i mjesto za slavljenje Krišne? Šukadev Gosvami objašnjava da Gospodina valja slaviti u svim okolnostima, u svako doba i na svakom mjestu. Zašto? Jer je Gospodin gospodar svih okolnosti, svakog doba i svakog mjesta i situacije. Jednom kad shvatite u potpunosti značaj činjenice da je Krišna vlasnik svega, bit će vam posve prirodno da Ga treba veličati.
Prije svega, ljudima je teško shvatiti da je Gospodin prisutan posvuda. Smatraju da je, ako jest tako da je prisutan posvuda, onda izgubio individualnost i osobnost. Kako Bog može svugdje i uvijek biti prisutan kad Ga ja ne vidim? Srila Prabhupada objašnjava da je takav zahtjev da se Boga vidi bez ikakvih kvalifikacija gledatelja – demonski. Možemo pomisliti da je to preoštra ocjena. Što je tu tako pogrešno ako netko želi vidjeti Boga, unatoč tome što nije kvalificiran? No, ako se želite na silu ugurati u situaciju za koju niste kvalificirani i u svjetovnom se pogledu smatra grubim, barbarskim ponašanjem. Zamislite da vam netko nepoznat lupa na vrata u 2 ujutro i traži da vas vidi, a vi ne otvarate pa on zaključi da tu nitko ne živi. I onda vam provali u kuću kroz prozor jer je navalio da uđe… Ako razmislite o tome, počet ćete razumijevati zašto Prabhupada kaže da je demonski htjeti vidjeti Boga bez kvalifikacija. Drugim riječima, takva vrsta želje pokazuje da sebe smatraš vrhovnim jer podrazumijeva da ne moraš najprije prihvatiti Krišnin standard, Njegovu senzitivnost, da bi Ga vidio. Jednostavno zahtijevaš da vidiš Boga! A ako Ga ne mogu vidjeti, to znači da ni ne postoji. To je demonski.
Cijeli postupak bhakti yoge sastoji se u tome da razvijem kvalifikacije kako bismo uistinu mogli posvuda vidjeti Krišnu. Te osobine razvijamo kroz predano služenje, a ono započinje ovlaštenim postupkom slušanja. Ne smijemo nikada podcijeniti rezultate jednostavnog slušanja o Krišni. Mnoge probleme u svom duhovnom životu možemo povezati s nedostatkom pravilnog slušanja. Srimad Bhagavatam, predavanje – u čemu je štos, skupina likova sjedi na podu i sluša iz neke stare knjige? No, slušanjem Bhagavatama u društvu s bhaktama družimo se sa Svevišnjom Božanskom Osobom. Možete reći, „Ali, ja to ne doživljavam tako, ne osjećam to.“ Da, s našim zagađenim osjetilima ne doživljavamo čak ni ono što nam je pred nosom.
DO KRIŠNE KROZ SLUŽBU
To je slava bhakti yoge – potpune metode za doživljaj Svevišnje Božanske Osobe. Ne samo gledanjem. Kad čujete „Krišna“, susrećete se s Krišnom. Kad služite Krišnu, susrećete se s Krišnom. To je ono posebno u bhakti yogi, vrhovnom postupku duhovne spoznaje. U svim različitim aktivnostima bhakti yoge susrećete se s Krišnom. Ako se toga sjetimo, odmah se probudi naš polet za služenje; želim susresti Krišnu kroz devet postupaka bhakti, posebno kroz slušanje. Ako svoj dnevni raspored sagledate na taj način, kao priliku da susretnete Krišnu, bit ćete poletni. „Hajde da sretnem Krišnu kroz kuhanje, kroz dijeljenje knjiga, širenje njegovih slava, čišćenje…“ Jednom kad shvatite da kroz službu susrećete Krišnu, više se nećete osjećati usamljeno ili neispunjeno. Veliki problem suvremene tzv. civilizacije jest da ljudi, unatoč svim tim komplikacijama u životu, unatoč svoj tehnologiji, složenom ugađanju osjetilima – ipak se osjećaju praznim i neispunjenim. Ponekad se u svjesnost Krišne uvuče takav strah – dat ću sve od sebe u služenju Krišne, a ipak ću se osjećati neispunjenim, praznim. I onda se povučemo. No, činjenica je da kad se dajemo u predanom služenju, susrećemo Krišnu i tako nikada nismo sami.
ODAKLE STRAH
Odakle nam taj strah da ćemo ostati prazni, neispunjeni, iako služimo Krišnu? Taj je strah posljedica nepravilnog zaokupljanja predanim služenjem. Sve dok ste ispravno zaokupljeni s bhakti ne osjećate tu prazninu. No, čim popustimo, javlja se strah, jer je strah suštinski sastojak materijalnog života. Zato u matreijalnom svijetu nema prave sreće. Gdje god su strah i tjeskoba, ne može se očekivati prava sreća. No, život pod utjecajem triju guna materijalne prirode koje vas obmanjuju navodi na zaključak da iako su tu strah i tjeskoba, ipak ima sreće. No, to je nemoguće. Stvar je tako jednostavna.
No, kad jednom shvatimo da je predano služenje prilika da, uz potpuno zakupljanje njime, sretnemo Krišnu kroz svoju službu – odmah postanemo poletnim. Jedina tjeskoba koja onda ostaje je kako da dobijem dovoljno službe i kako da je ispravno obavljam. To nam postane život i duša, jer kroz službu srećemo Svevišnju Božansku Osobu. To je suštinska uputa bhakti – susresti Svevišnju Božansku Osobu kroz službu!
AKTIVNA BHAKTI YOGA
Ako se ozbiljno ne latimo predanog služenja, nećemo steći duhovne spoznaje. U redu je vjerovati u Krišnu. Ne želimo nikog obeshrabriti. Ali činjenica je da je bhakti yoga aktivna. Zato je Krišna Bhagavad gitu izgovorio na bojnom polju – aktivnije mjesto od toga teško ćete i zamisliti. Ako djelujemo pravilno, zaokupljeni Krišnom, nećemo osjećati strah od neispunjenosti. „Sad ću se posve dati Krišni, no onda kad budem imao pedeset godina, shvatit ću da, ajoj, nikada nisam zapravo nikoga volio; osjećat ću se neispunjenim nakon 20 godina službe..:“ Ne, to se neće dogoditi ako ste se ispravno udubili u službu. Kada to radite, naučite vjerovati Krišni, a to je veliki blagoslov. „Služim Krišnu i znam da mi ništa neće nedostajati. Služit ću Ga i vjerujem da će mi dati sve što mi je potrebno da Ga bolje služim.“ To je pravi mir. Kad imaš povjerenja u Krišnu, kroz predano služenje. To je pravo rješenje za strah i tjeskobu i zanovijetanje uma.
Ponekad se osvrnemo oko sebe i uočimo puno bhakta koji su se pokušavali predati Krišni, no onda su u jednom trenutku osjetili da nešto nedostaje i otišli su, pa se prestrašimo da se to ne dogodi i nama, da se nakon tko zna koliko godina ne osjećamo kao da smo promašili smisao. „Ne želim da mi se to dogodi da u pedesetoj shvatim kako mi je srce prazno. Zato se sad moram požuriti i srediti stvari materijalno…“
Ne bismo se trebali toga bojati. Ako naučimo kako se u svim okolnostima čvrsto držati za Krišnu, nema ni govora o strahu od neispunjenosti. Upravo suprotno. Ukoliko odustanemo od predanog služenja, ponovo se izlažemo napadima materijalne energije. Ako Krišna nije ispunio srce, onda ga mora ispuniti materijalna energija.
PRIVLAČNA BHAKTI
Netko može biti u društvu bhakta 20 ili čak 30 godina i služiti, no svatko od nas ima drugačiji 
kapacitet. Vi ste možda po prirodi vrlo aktivna osoba i vaša 50 postotna zaokupljenost s bhakti izgleda puno više nego li kod neke druge osobe koja je možda u služenje uložila svih 100 posto, ali ima drugačiji kapacitet od vas. No, Krišna je u srcu svakog od nas i On zna koliko Mu dajemo.
Svatko od nas je drugačiji, imamo različitu fizičku i intelektualnu snagu. No, bez obzira koliko čega imamo, Gospodina zanima koliko od onog što imamo koristimo u Njegovoj službi. To je bhakti. A bhakti privlači Krišnu. Bhakti privlači ljude da nam se pridruže. „Što je to, kakvo je to posebno ozračje ovdje kojim bhakte zrače?“ To je ljubav prema Krišni koja se očituje kroz službu. Ništa nikada nije tako privlačno kao bhakti. Sam Gospodin Caitanya dolazi pokazati kako to izgleda. Gospodin Caitanya je Krišna koji se pita kako je biti Njegov bhakta. Što ti bhakte doživljavaju? To pokazuje vrhunski položaj bhakti, jer ona osvaja čak i Krišnu. Čak i Krišna želi iskusiti kako to izgleda biti bhakta.
DOBRO OSJETILNO UŽIVANJE
A evo nas ovdje s rijetkom povlasticom da možemo služiti Krišnu. Da se možemo zaokupiti nekim od devet postupaka predanog služenja, bez straha da ćemo se u budućnosti osjećati neispunjenim. Ako namjeravamo uskratiti svoje povjerenje nekome, onda ne trebamo vjerovati materijalnoj prirodi, ne trebamo vjerovati ugađanju osjetilima. Mnogi misle, „NE, nije da me je ugađanje osjetilima razočaralo, samo nisam imao pravu priliku za to. Kad bih imao pravu priliku, kad bi mi je Krišna dao, onda bih se nakon toga mogao svega odreći. Jer bez toga neću moći natrag kući Bogu. Ako dobijem pravu priliku za osjetilno uživanje, bit ću spokojan i postojan u predanom služenju.“ Ha, ha. Znate li taj stih iz Gite? „Kad dobijem dobru priliku za osjetilno uživanje, bit ću spokojan i postojan u bhakti.“ Ne znate? Naravno, jer ga tamo nema. Zašto? Zato jer ne postoji tako nešto kao što je dobro osjetilno uživanje. Hm! Razmislite, vjerujete li uistinu da nema dobrog osjetilnog uživanja.
Kad osjećate neku sreću od osjetilnog užitka, taj osjećaj sreće je vaš najgori neprijatelj jer je to 
halucinacija. Osjećate nešto bez suštine, prolazno ali taj je osjećaj dovoljan da vas veže za krug uzastopna rađanja i umiranja. U tome leži opasnost. Cijeli vam se život mijenja, vrti se oko misli kada će se taj dobar osjećaj ponovo pojaviti i zašto ga sad nema. Cijeli vam se život vrti oko potrage za tzv. dobrim osjetilnim uživanjem. U toj mjeri da to počinjete zahtijevati od Krišne, „Gledaj Krišna, ako želiš da nastavim biti Tvoj bhakta, znaš što mi treba. U mom će se životu morati pojaviti neko dobro osjetilno uživanje, vjerojatno i više puta, inače neću moći ostati Tvoj bhakta. Bit će problema.“
Jedna stvar je da nema dobrog osjetilnog uživanja; druga je da kad mislimo da nam se tako nešto događa, zapravo smo se izložili velikoj halucinaciji koja nam nanosi puno štete. Osjećaj tzv. sreće koji iz toga proizlazi, veže nas za situaciju koja nam nije u interesu. Ti osjećaji nam ne donose mir, niti ispunjenje. Što više razmišljamo o tome, uvidjet ćemo koliko je to istinito.
OJAČATI INTELIGENCIJU
Postupak svjesnosti Krišne podrazumijeva da ćemo pomoću inteligencije ojačati um. Naša dnevna sadhana služi tome da ojačamo inteligenciju kako bismo se mogli nametnuti svom umu. Kad dođemo pod utjecaj uma, patimo. Kad se izdignemo iznad uma, imamo priliku za napredovanje. Iako se u svjesnosti Krišne duša druži sa Svevišnjom Božanskom osobom, morate svjesno uzgajati jasnu inteligenciju da biste ostali čvrsti. Inače ćete otići, ne shvaćajući zapravo što ovdje radite. Trebate raditi na svojoj inteligenciji, postavljati si pitanja, „Što ja ovdje radim? Što zapravo želim? Postoji li to dobro osjetilno uživanje? Koja je vrijednost predanog služenja?“ Kad si postavljate ta pitanja, moći ćete vladati umom, jer, da biste odgovorili na njih, morat ćete slušati Srimad Bhagavatam, družiti se s bhaktama. Materijalni život je razina uma. Štogod vam padne na pamet, upravlja vašim životom. No, bhakti znači da je um ovladan inteligencijom. Pravom inteligencijom – buddhi, koja dolazi od Svevišnje Božanske Osobe. Ove knjige koje imamo poklonio nam je Krišna kako bismo razvili pravu inteligenciju. Devet postupaka predanog služenja daju vam priliku da postanete najveći intelektualac. Najveći intelektualac je onaj tko je pokorio um. Kad je um ovladan, više niste pod utjecajem materijalne prirode.
Zapanjujuće je da, unatoč tome što smo svi različiti, imamo iste šanse da uspješno položimo ovaj tečaj najuzvišenijeg obrazovanja. Krišna kaže da svakoga može tim putem dovesti natrag kući Bogu. No, mi smo vješti u izmišljanju isprika pa si zamišljamo kako bismo bili uspješniji kad bismo bili u nečijem tuđem položaju. Činjenica je, međutim, da svi imamo istu priliku da se vratimo kući, Bogu. Kako koristimo tu priliku, to treba analizirati. Kako izbacujemo Krišnu iz svog života? Redoviti način kako to činimo je kad ne slušamo svoje krugove. Japu koristimo da Krišnu odgurnemo iz svog života, a onda se pitamo kako to da tijekom dana nemamo snage za 
borbu s umom. Ako ujutro lijepo mantramo, jako je lako po danu sve vidjeti kao Krišninu energiju. A onda smo puni poleta za veličanje Krišne, jer vidimo da je Krišna gospodar svega. Naš program je da Gospodina veličamo uvijek i svugdje u svako doba, a ne samo na nekom određenom mjestu i u tome leži posebnost Hare Krišna bhakta. Jer Gospodin je svugdje i uvijek i zato Ga uvijek i svugdje želimo slaviti. A kako ćemo spoznati da je Gospodin svugdje? Pažljivim mantranjem.
Zato, svatko tko želi nešto ozbiljno promijeniti u svom duhovnom životu, jednostavno treba veliku pažnju posvetiti krugovima ujutro i iz toga će proisteći duhovne spoznaje i napredak. Nestat će strah od neispunjenosti, zamijenit će ga osjećaj zahvalnosti, „Pun sam, zadovoljan sam i zato se osjećam zahvalnim.“ To se događa kad svaki dan pažljivo mantramo svoje krugove. Onda poželimo i drugima dati priliku da to dožive, a kad vidimo njihov napredak, još smo zadovoljniji. Na taj način, kaže Prabhupada u komentaru, cijeli svijet može postati spokojan.