Srila Bhakti Vikasa svami
(Krsna-katha 01/1999):
Moja funkcija kao vašeg duhovnog učitelja je da jednostavno ponavljam i podučavam vas onome što je Šrila Prabhupada govorio, te da se pri tom molim Šrila Prabhupadi za vodstvo da vas vodim na pravi način. To u jednom smislu nije teško – ako samo slijediš, postaješ učitelj.
STVOREN SAM SAMO OD TVOJE MILOSTI
Srila Bhakti Vikasa svami prilikom proslave svoje Vyasa puje, 1997. godine
ŠTO JE VYASA PUJA?
Vyasa-puja znači obožavanje duhovnog učitelja koji predstavlja Vyasadeva tako što svoje učenike podučava vedskom znanju. Volio bih nešto razjasniti na tu temu. Mi slavimo Vyasa- puju kao dan pojave duhovnog učitelja. Kada kažemo ‘pojava’, to se ponešto razlikuje od običnog rođenja. Svako živo biće se uzastopno rađa. Obično govorimo o pojavi Krišne ili pojavi velikog bhakte. Veliki bhakte, baš kao i Svevišnji Gospodin, silaze u ovaj svijet da bi uzdigli pale duše. Ponekad se u ponudama, koje učenici čitaju svom guruu na dan Vyasa puje, nađe neka izjava kao “Pojavio si se u ovom svijetu da bi spasio pale duše”. No, moja pojava na ovom svijetu je slavna ili je postala vrijedna slavljenja zbog moje ogromne sreće – za koju ne znam kako me snašla, vjerojatno Šrila Prabhupadinom bezuzročnom milošću -da sam došao u njegovo društvo. Kad razmišljam o tome, pokušavam zamisliti kako je velik Šrila Prabhupada, a kako sam baš ja, između neograničenog broja živih bića u svemiru, uspio postati njegov učenik. Zapanjen sam. Ako kažemo pojava, to se odnosi na velike bhakte. Prabhupada je ponekad govorio – “Bio sam u duhovnom svijetu s Krišnom i Krišna mi je rekao da trebam ići i propovijedati.” Ja nemam takva iskustva. Sve čega se sjećam je život pun bijeda, jedan normalan materijalni život, kao što ga ima svatko drugi u ovom materijalnom svijetu. Ali baš je ovaj moj život postao sretan jer sam bio toliko sretan da dospijem u okrilje Šrila Prabhupadinih lotosovih stopala.
AKO SLILJEDIŠ, POSTAJEŠ UČITELJ
Moja funkcija kao vašeg duhovnog učitelja je da jednostavno ponavljam i podučavam vas onome što je Šrila Prabhupada govorio, te da se pri tom molim Šrila Prabhupadi za vodstvo da vas vodim na pravi način. To u jednom smislu nije teško – ako samo slijediš, postaješ učitelj. Naravno, slijeđenje može biti teško ako slušamo svoj nitkovski um. Ali ako umjesto slušanja svog nitkovskog uma, uzmemo formulu guru-sadhu-sastra vakya cittete koriya aikya, ar na koriho mane asa. Guru-sadhu- sastra — jednostavno slušamo i slijedimo ne želeći ništa drugo. Tada postanemo pročišćeni i milošću prethodnih acarya sposobni voditi ostale. Mislim da moji učenici većinom to ne govore, ali bilo je takvih ponuda – došao si u ovaj svijet da bi spasio pale duše…. Ja sam pala duša. Nisam došao spašavati, mene je Prabhupada spasio. I izvršavam njegovu naredbu – Prabhupada je rekao “Radite ono što ja radim’. Ali mi ne možemo raditi ono što je Prabhupada radio u istoj mjeri u kojoj je on to činio. Čak i među velikim bhaktama Prabhupada je jedinstven po svojim velikim osobinama, po velikoj samilosti, po velikim dostignućima. Jedno od njegovih velikih dostignuća je da je uzeo najneočekivanije ljude i zadužio ih da prenose parampara sistem.
Volio bih da to razumijete. Ako čitate životopise velikih vaisnava, primijetit ćete kod njih osebujne znakove od ranog djetinjstva, kao primjerice kod Raghunandana Thakure. U svom djetinjstvu je rekao Krišni: “Molim te jedi” i Krišna je jeo. Ja ne vidim u svom životu ni tračak takvih zbivanja. Mogu razumijeti, da – yogyata vicare, kichu nahi pai tomara karuna sara – Bhaktivinoda Thakur pjeva, “Ako me preispitaš, nećeš u meni naći niti jedne moje dobre odlike. Tvoja milost je sve od čega sam stvoren. Stoga, ako i imam nešto, to je tvoje.” To je način na koji se učenik treba moliti duhovnom učitelju. Ali ja razumijem i vi biste trebali razumjeti, da ako se i razvila neka odlika, to je sve odraz odlika koje je Šrila Prabhupada ispoljio. On je bio veliki, čisti Krišnin bhakta. To je Prabhupadina milost prema meni i ta milost dolazi od Krišne preko parampara sistema. U parampara slijedu je Šrila Prabhupada velika osoba koja je donijela veliki ocean milosti. Dakle po njegovoj naredbi, Šrila Prabhupadini učenici su izlazili i dijelili tu milost koja dolazi od Krišne.
NJEGOVA BOŽANSKA MILOST
Kažemo: Njegova Božanska Milost Srila Prabhupada. Božanska milost znači prenošenje Krišnine milosti. Na kraju krajeva, sve dolazi od Krišne. Milost također dolazi od Krišne, ali duhovni učitelj je predstavnik Krišnine milosti i njegovom se ljubaznošću milost Krišne može dostići. Morate razumjeti da sam ja također došao iz reda uvjetovanih duša. Možete misliti da to govorim iz poniznosti, ali to je činjenica. Uvjetovana duša. No, to ne znači da milošću acarye uvjetovana duša ne može postati lanac koji vodi ostale kao guru. Inače, koja je svrha Prabhupadinog dolaska u ovaj svijet? Ako ne može dobro uvježbati druge da mogu uvježbavati i voditi druge, tada je njegova misija promašena. Ako je samo došao da bi napravio veliku predstavu, da bi pokazao kakav je veliki bhakta, čemu to? Prabhupada je došao da bi spasio druge te da bi osposobio neke da rade na spašavanju ostalih. To se zbiva u parampara sistemu. Jučer sam slušao kako me slavite. Nije baš vaisnavski to činiti – slušati hvalospjeve na vlastiti račun. Najvažniji stih koji je Caitanya Mahaprabhu dao je amanina manadena – bhakta ne smije očekivati da ga drugi slave, već on mora slaviti druge. A ja sam sjedio i slušao – ti si ovo, ti si ono, sve puno hvalospjeva. To nije baš vaisnavska aktivnost. Ali tada sam shvatio da vi također razumijete – tomara karuna sara – ako me slavite, u stvari ne slavite mene, već Šrila Prabhupadu koji je bio sposoban učiniti nešto od tako beskorisne osobe kao što sam ja. To slavljenje u stvari treba ići Šrila Prabhupadu.