(Nj.s. Indradyumna svami, Kk.3/2007)
Dragi Srila Prabhupada,
Molim te primi moje ponizno poštovanje u prašini tvojih lotosovih stopala. Sva slava tebi!
Pišem ti svoju ponudu, danas, na Sankari Coru, na najsvetijem mjestu u podnožju Varsana brijega, u Sri Vrindavan Dhami. Iako sam ovu svetu tirthu posjetio mnogo puta, još uvijek ne mogu sagledati svoju dobru sreću što sam ovdje. No ipak, u potpunosti sam svjestan da je izvor te povoljnosti Tvoja Božanska Milost. Sjedeći i promišljajući, shvaćam da je veći dio mog života bio ispunjen povoljnošću samo zbog tvoje milosti. Samo je razdoblje prije no što smo se sreli bilo ispunjeno nesrećom, mučninom, patnjom i bolom. Zgrozim se na pomisao o tim vremenima koja se protežu na stotine i milijune života u prošlost. O njima razmišljam samo da bih cijenio dobru sreću koju sada imam. Srila Prabhupad, tvoja bezuzročna milost može se usporediti samo sa onom Svevišnjeg Gospodina. Da izredam mnoge neprocijenjive darove koje sam od tebe primio, ispunili bi tomove knjiga. Popis počinje danom kada sam te susreo kroz tvoje učenike. Iako me danas memorija često izdaje, sjećanja na tebe, transcendentalna po prirodi i netaknuta pustošećim učincima starosti i vremena, još su uvijek jasna. Svojim unutrašnjim okom, još uvijek mogu vidjeti visoku i plemenitu figuru Visnujane Maharaje kada me je opčinjenog, prije 36 godina potaknuo da istupim, svojim prosvjetljujućim predavanjem koju je održao pred grupom studenata koji su se samo ismijavali.
PRVI SUSRET
“Dođi mladiću,” rekao je smirujućim glasom, “govorit ću ti o svom duhovnom učitelju koji te može osloboditi iz ovog mjesta rođenja i smrti i odvesti te u transcendentalne predjele.” Nakon sat vremena, okrenuo sam se prijatelju koji je došao sa mnom. “Želim biti baš kao on,” rekao sam. “Što je to što te k njemu privlači?” pitao je prijatelj. “Njegova ljubav prema učitelju,” blago sam rekao. “Čini se da ga voli više nego je itko ikada bio voljen.”
Nekoliko mjeseci kasnije, kada sam te konačno sreo, shvatio sam i zašto. Ljubav je uzajamna, ali tvoji velikodušni blagoslovi koje si nam davao su izgledali mnogo veći od naših beznačajnih napora da ti udovoljimo. Kada sam ti donio tvoj kovčeg izgubljen na letu iz New Yorka za London, pljesnuo si me po leđima, “Toliko se mnogo truda ulaže u materijalnom svijetu,” rekao si, “ali kada te odvedem natrag kući Bogu, sve će biti lako i uzvišeno.”
Srila Prabhupada, žudim za danom kada će se obistiniti tvoje riječi i kada ću biti u tvom društvu u duhovnom svijetu, gdje će sve biti kao što si i rekao: lako i uzvišeno. Ali za sada, ogromni trud na koji si ukazao – življenje u ovom svijetu – još uvijek je nadohvat ruke. Život teče kao i uvijek, kombinacija takozvane sreće i prave nesreće. Naravno, mogu to tolerirati. Dao si mi sveta imena, svoje knjige, službu i društvo bhakta. No ipak, sve me to ne može osloboditi zbiljskog bola iz srca: biti uskraćen za tvoje transcendentalno druženje. Zašto te je Svevišnji Gospodin uzeo tog sudbonosnog dana u studenom 1977?
To mora da je u skladu sa Gospodinovim vlastitim riječima upućenim mladome Naradi Muniju u šumi prije bezbroj miliona godina, “O Narada, žalim što me tokom ovog života više nećeš moći vidjeti. Oni koji su nepotpuni u službi i koji nisu u potpunosti oslobođeni svih materijalnih nečistoća jedva da me i mogu vidjeti. O, obdareni vrlinama, samo si me jednom vidio, i to da povećaš svoju želju za mnom, jer što više žudiš zamnom, više ćeš biti oslobođen svih materijalnih želja.” [Srimad-Bhagavatam 1.6.22-23 ]
BOLNA RAZDVOJENOST
Srila Prabhupad, u početku si nam slobodno davao svoje društvo. Ali iz gornjih je stihova očigledno da, da bismo te ponovno osobno služili, moramo pročistiti svoja srca cjeloživotnom službom, ne odmarajući se sve dok se tvoja misija ne uspostavi u svakom gradu i selu. Ništa manje neće dostajati, jer sluga ne može tražiti posebnu naklonost dok ne obavi povjereni mu posao. Stoga, ja ću te do posljednjeg daha pokušavati zadovoljiti. Iako mi moje tijelo koje stari ne dozvoljava da te služim istom vitalnošću i snagom kao nekad, molim se da će, što god iskustva i spoznaja imam, koje sam godinama sakupio, inspirirati moje učenike. Zajedno sa svim tvojim sljedbenicima, nadamo se ispuniti tvoje snove u mjestima gdje služimo tvojoj misiji, ujedinjeni u ljubavi i poštivanju tvoje Božanske Milosti. Takva te udružena služba zadovoljava i čisti srca od svih anarthi.
Ali Srila Prabhupad, sa svom iskrenošću, proces se kadikad čini neumoljivo spor te se stvarno pitam kada ću te opet vidjeti. Do tada, obnavljam nadu videći te prisutnog u osobama i službama mojih braće i sestara po Bogu. Kao što je Svevišnji Gospodin ispoljen u Svojoj kreaciji, kao što se umjetnikova priroda može zamijetiti u njegovoj slici, kao što je očeva osobnost u njegovoj djeci, tako se i tvoja milost može posvjedočiti u tvojih učenika. Cijeneći ih, mi zapravo tebe cijenimo i sa tobom se družimo. Danas, prisutni su mnogi od moje braće po Bogu.
PRABHUPADA U UČENICIMA
U Jayadvaita Swamiju vidim tvoje izravno propovijedanje bez mjesta ikakvim besmislicama, sposobno nositi se i sa lakoćom poraziti i najstrašnijeg protivnika. U Kesava Bharati Maharaju vidim tvoju sposobnost upravljanja projektom hrama od početka do svršetka, pružajući bhaktama utočište od materijalne energije i mjesto gdje bi se pročistili da se opet mogu vratiti propovijedanju. U Lokanath Maharaju vidim tvoju strast za propovijedanjem tvojim zemljacima, sa željom da se cijelom tom zemljom oživi vedska kulutura. Njegov sladak glas i očaravajuće rasprave plijene pažnju čak i mog otvrdla srca. U Madhavi Maharaju vidim tvoju ljubav prema ovladavanju i citiranju bezbrojnih sloka, koje jačaju ili daju autoritet bezvremenoj mudrosti koju svi predstavljamo. Sjećam se da si jednom sa osmijehom rekao da ako zapamtimo stih i citiramo ga nekoliko puta, on postaje naš.
U Radha Govindi Maharaji sam se osvjedočio u tvoju sposobnost da autoritativno, jasno i sa vizijom predstavljaš slave Srimad Bhagavatama. Njegova se stručnost ne može mjeriti ni sa čijom, osim naravno sa tvojom, koji si blagoslovio njegove riječi da zvuče poput tvojih. On je uistinu izabrani sin. U Dina Bandhu prabhuu sam čudom pogođen kako je jedan od nas, samom tvojom milošću razvio istinsku ljubav prema ovoj svetoj dhami kojoj si nas tako ljubazno pozvao. Htio si da zapadni bhakte dođu ovamo i propovijedaju, ali, gle ironije, on više nije zapadnjak. On je sve to transcendirao. Od prašine Vraja Bhumija, u kojoj neprestance hoda, rodio se u istinskog Vrajavasija, onoga koji voli Radhe Syama. U Dravidi prabhuu vidim tvoju ljubav i pomnu brigu za tvoja Bhaktivedanta tumačenjima. I kako samo mora da si ponosan na njegovu ustrajnost u brahmacari asramu, pravi primjer za mnoge ljude!
U Svavasi prabhuu vidim tvoju ljubav i posvećenost tvom voljenom svjetskom sjedištu u Los Angelesu, hramu kojem si i sam podario toliko vremena i energije. U Vaisesiki prabhuu jasno vidim tvoju duboku samilost prema palim uvjetovanim dušama, ispoljenu željom da u ovome svijetu podijeliš svoje knjige svakoj pojedinoj duši. U Aindri prabhu vidim tvoju ljubav za neprestano pjevanje svetih imena. Još mnogo toga se reći može, ali čemu sve to? Za onoga sa ukusom za sveta imena, savršenstvo je zajamčeno. U Dhananjayi prabhuu vidim tvoju posvećenost slijeđenju osobnih uputa duhovnog učitelja. Jednom si Dhananjayi rekao, “Ostani u Vrindavanu do kraja života.” Izvršavajući tu uputu on te je zadovoljio i vremenom će postati vječni stanovnik ovog transcendentalnog mjesta.
U Kurma Rupi prabhuu vidim tvoju ljubav za krave. Jednom si istupio protiv cijele zapadne civilizacije rekavši, “Moj vam je izazov da vi pse pravite prijateljima, a ubijate svoju majku kravu.” Mora da ti Kurma Rupa pruža neograničeno zadovoljstvo brigom i ljubavlju za zemaljske rođake surabhi krave. U Bimal Prasadu i Chaturatmi vidim tvoju ljubav koju razmjenjuješ sa onima koji te vide kao prijatelja. I dan danas te se sjećam kako se, ovdje u svojim prostorijama, smiješ sa Bhagajijem dok ti priča priče o Krišninim jogunastim šalama sa Njegovim prijateljima. Volio bih da se i ja tako smijem sa svojim prijateljima.
O Srila Prabhupada! Popis takvih učenika je beskrajan, jednako ovdje kao i iznad, jer su tvoje slave poznate po sva tri svijeta. Sva slava svim tvojim sljedbenicima, njihovoj službi za tebe i njihovoj samilosti prema palim uvjetovanim dušama! U tvom odsustvu, njihovo je društvo blagotvorni melem koji daje olakšanje od razdirućih boli materijalnog života. Njihovo je prisustvo stalni podsjetnik da u ovom svijetu svojim božanskim uputama živiš zauvijek, a tvoji sljedbenici žive sa tobom. Bez sumnje, takvi odani učenici će te uskoro služiti u tvom ISKCON-u na duhovnom nebu. Na ovaj povoljan dan, moja je molitva da i ja budem dovoljno sretan da se ubrojim među njih u tom transcendentalnom prebivalištu.
Zauvijek tvoj sluga,
Indradyumna svami