SVI PUTEVI NE VODE U RIM

Radhika Raman das (Krsna-katha 2/2015.) Zašto postoji tako puno religija, zašto bismo trebali nešto znati o njima i kako provjeriti jesu li vjerodostojne?

 

Radhika Raman das (Krsna-katha 2/2015.)

(Seminar: Svjetske religije i Gospodin Caitanya, 2013.)

Nakon što je neki tip nedugo nakon rušenja tornjeva WTC-a u New Yorku, za koje je bio optužen Bin Laden, ušao na skup Sikha i poubijao ih u uvjerenju da su Muslimani, samo zato jer su nosili turbane, ljudi su počeli shvaćati da bi se trebali educirati po pitanju religija. Živimo u svijetu u kojem ljudi nemaju pojma o religiji koju prakticiraju njihovi susjedi, a cijena te religijske neprismenosti je vrlo visoka.

Mi tvrdimo da smo religiozni i da obožavamo Boga, ali to kažu i drugi ljudi. Mi kažemo da nam je Krišna dao Apsolutnu Istinu u Bhagavad giti, a kršćani kažu da su je dobili u Bibliji, muslimani u Koranu… Svaka religijska tradicija tvrdi da je vjerodostojna i ohrabruje ljude da im se pridruže. Postoji cijelo tržište religije tamo vani, kao što postoje različite vrste čipsa. Zašto smo mi Krišnini  bhakte? Na to pitanje možemo potpuno odgovoriti tek kad shvatimo koje su i kakve druge mogućnosti.

Krišna u Giti kaže da je sve prekrasno u ovom svijetu samo iskra Njegova sjaja. Ako u svjetskim religijama postoji nešto krasno, istinito, to je Krišna. A ako mi tvrdimo da znamo Krišnu, trebali bismo znati nešto o tome kako ljudi ovog svijeta obožavaju Krišnu. Pet šestina ovog svijeta obožava našeg Gospodina na drugačiji način. Zar nas ne zanima kako? Naša je vizija svjesnosti Krišne univerzalna, poruka Gospodina Caitanye također i možemo shvatiti kako se ona čuje u različitim religijskim tradicijama.

SAVRŠENI UČITELJ

Zašto postoji toliko puno religija u svijetu, kad je Bog jedan? Krišna kaže, „Nema istine veće od Mene, sve počiva na Meni…“ Kako to da ima puno religija?  Zbog toga jer su ljudi jako različiti, imaju različite potrebe, kulturu, način življenja, klimu, mogućnosti razumijevanja… Na primjer, u osnovnoj će školi na početku učitelj podučiti učenike da veći broj nemožeš oduzeti od manjeg, a kasnije će u višim razredima učenici doznati da je to moguće. Učitelj zbog toga nije manje vrijedan, niti ne vara učenike, jednostavno u tom trenu moraju najprije savladati tu zakonitost da bi mogli učiti dalje. Kao svaki dobar učitelj, Svevišnji Gospodin razotkriva znanje u skladu sa razinom publike i njenim sposobnostima, kako bi svi mogli napredovati. Također ima puno načina podučavanja; neki su ljudi vizuelni tipovi, neki uče slušanjem… Krišna, koji je Jagannatha, gospodar cijelog svemira, nikome ne uskraćuje mogućnost da Mu se približi, bez obzira gdje se nalazi i koje sposobnosti ima.

Drugi razlog za mnoštvo religija je činjenica da je Gospodin vrlo raznovrsan. Krišna je toliko raznovrsan da ničega nema u jednini. Koliko flauta ima Krišna? Flauta je Njegovo omiljeno glazbalo, no ima više od jedne: „Nektar predanosti“ objašnjava da ima vamsi, murali, venu… Flaute različite dužine, napravljene od različitih materijala. Krišna čak ima više od jednog para roditelja! Yašoda i Nanda Maharaj; Devaki i Vasudeva! Krišna jako voli raznolikost. Sve povezano s njim pojavljuje se u velikim brojevima.

Jednom je, na početku pokreta, naslikao Krišnin portret. Prabhupada je pogledao i kometirao, „Nije dobro. Krišna nikada nije sam. Nikada. Uvijek je s njim još netko, krava, papagaj, neko živo biće. Ako nitko drugi, onda barem drveće i puzavice iz Vrindavana.“

Ništa u vezi Krišne nije u jednini. Slijedom toga, Krišna se i razotkriva na različite načine, u različitim religijama. A opet, koliko Krišna postoji? Samo jedan! Jedino što postoji u jednini u ovom svijetu jest Krišna. Sve drugo je u množini. Ako je Krišna samo jedan, a On je sve, onda i sve religije u svijetu naposlijetku trebaju biti jedna. To je acintya bheda abheda. Istodobno postoje sve te raznolikosti, ali  mama vartmanuvartante – svatko slijedi Moj put, u svakom pogledu. Sve religije trebaju pronositi istu poruku, u različitim dobima, na različiti način, za različite ljude, različite potrebe, težnje…

NIJE SVE ISTO

Istodobno treba znati da svi putevi ne vode na isto mjesto, iako postoji samo jedan put koji svi slijede, Krišnin put. Pitanje je samo u kojem smjeru idu, prema Krišni ili dalje od njega. Neki ljudi su se negdje zaustavili, neki odmaraju i zaboravili su kud su zapravo krenuli. Neki idu sporo, neki brzo, neki zaglave u prometnoj nesreći. Krišna je na neki način prisutan u svakoj vjerodostojnoj religijskoj tradiciji, ali to ne znači da su svi koji tvrde da su religiozni u pravu, niti da svi idu na isto odredište.

Kako procijeniti vjerodostojnost druge religije? Danas imamo dva ekstrema. Ja sam u pravu, svi drugi idu u pakao ili svi su ok, sve je to isto, sve je relativno. No, niti jedan od njih nije točan. Kako provjeriti vjerodostojnost religija? Uz pomoć njihovih šastri, gurua i sadhua. Prabhupada je uvijek pripadnike drugih religija pitao što piše u njihovim spisima i onda razgovarao na temelju toga. Isto tako i Gospodin Caitanya kad se susreo sa Chand Kazijem. Drugo mjerilo je: tko je glavna osoba koja nadahnjuje tu tradiciju? Kako se Isus ponašao? Što je radio Muhamed? Tko je Buddha? Je li ta osoba samospoznata duša? Što podučava?  To je guru. A zatim se pitamo kako ta zajednica danas živi – sadhu. To je standardno mjerilo, čak i za nas danas.

Kada promatramo religijsku tradiciju neke druge osobe još je nešto jako važno, gotovo najvažnije. Trebamo ih upitati što im je cilj. Prabhupada je često govorio da drvo možemo procijeniti prema plodovima. No, da bismo to učinili, prije svega moramo znati o kakvom se drvetu radi, kakvi se plodovi očekuju od tog drveta. Tek onda ga možemo procjenjvati. Ako uzgajate jabuku i ustanovite da su plodovi s nje najgori mangoi koje ste ikada probali… Ako ste htjeli mangoe, morali ste posaditi sjeme mangoa, a ne jabuke. Ne možete posaditi sjeme jabuke i žaliti se kasnije što niste dobili mangoe. Moramo doznati koji je njihov cilj.

Ako želite ustanoviti pokazuje li šastra pravi put, prenosi li guru pravo učenje, a ne znate koji se cilj obećaje u toj tradiciji, ne možete pošteno postaviti to pitanje. Ako dođem u neku crkvu, džamiju ili neku konkretnu religiju i kažem, „Ej, ovdje nema krišna preme, nema čiste ljubavi prema Bogu!“ , ukoliko to uopće nije njihov cilj, onda je prirodno da toga tu nema. Prabhupada je često govorio da mi prodajemo zlato i dijamante te da neće biti puno kupaca. Draguljarnice nisu nikad pretrpane kupcima. Za prave dragulje trebate biti spremni puno platiti. Ali, to ne znači da svaka trgovina treba prodavati dragulje.

KOJI VAM JE CILJ?

Krišna u Giti kaže da Mu ljudi prilaze s različitim ciljevima, catur vidha bhajante mam… četiri vrste ljudi Mi prilaze. Ljudi koji žele olakšanje od neke boli. Oni koji tragaju za bogatstvom, materijalnom dobrobiti. Znatiželjnici. I oni koji zapravo znaju Gospodina, koji dolaze sa znanjem. A svi oni su, Krišna kaže, sukriti, dobri ljudi. Doduše, kaže da Mu je jedan od njih najdraži, onaj koji dolazi sa znanjem, ali pomaže svima. Ako netko prilazi Gospodinu u potrazi za materijalnim dobitkom i dobiva to što želi pomoću obožavanja Boga – je li ta religijska praksa vjerodostojna? Da. Odredili su cilj, imaju pravi put, prilaze Gospodinu zbog toga, imaju spise koji ih tomu podučavaju – posve vjerodostojno. No, je li to krajnji mogući cilj? Ne, nije. Ako netko prilazi Gospodinu zbog novca, shvaćamo da to nije krajnji mogući cilj, ali svakako može biti odskočna daska, prvi korak u pravom smjeru. Sada dolazi Gospodinu zbog novca, ali jednog dana može doći tražeći samo bhakti.

Kad god susretnemo nekog iz bilo koje religijske tradicije moramo ih najprije upitati koji im je cilj, a tek se onda upuštati u procjenjivanje što je ispravno, a što nije u njihovom prakticiranju. Što pokušavate postići? Ako kažu, „Prilazim Bogu jer želim biti uspješan,“ ili „Želim da me ljudi u okruženju prihvate,“ onda moramo raditi na tome da im pomognemo sagledati viši cilj. Ne tako da kritiziramo put ili proces koji ih vodi k tom cilju. Moramo imati neku ideju o cilju (prayojani) da bismo znali koji put treba slijediti. Zato svakog jutra tijekom puje Tulasi pjevamo, „sri-radha-govinda-preme sada jena bhasi“ – daj mi da uvijek plivam u premi prema Radhi i Govindi. Da budem iskren, ja ne osjećam radha-govinda-premu, mnogi od nas je ne osjećaju. A ipak to svako jutro izgovaramo, jer nam je to cilj. Tamo želimo doći. Jednog dana i hoćemo. To će biti pokazatelj da svjesnost Krišne kakava je opisana u Giti i kakvu nam je dao Prabhupada funkcionira.

Uvijek trebamo biti svjesni cilja koji si druge religije postavljaju. Ne smijemo druge procjenjivati prema našem cilju. Sjetite se, nećemo svi dostići isto odredište, yanti deva-vrata devan, Krišna kaže da će oni koji obožavaju polobogove, otići k njima, oni koji obožavaju pretke otići precima, a oni koji obožavaju Njega, doći će k Njemu. Svi imaju različita odredišta. Svi putevi NE vode u Rim. Ne vode. Neke vode u New York, neke u Kinu… Ovisno o vašem cilju i želji.

 

KOJA JE REIGIJA NASTALA PRVA?

Prva religija je odnos duše i Boga. To je ugrađeno u naš sustav jer smo napravljeni kao odvojeni, sastavni dio Gospodina, amša. Kršćani će reći da smo napravljeni po uzoru na Boga. Zbog toga nas Gospodin označi pečatom. Taj pečat je naša želja da doznamo svoje porijeklo, izvor. U svakoj civilizaciji na svijetu, od pamtivijeka je prisutan taj poriv. Od neadertalaca do civiliziranih ljudskih bića,oduvijek su svi postavljali isto pitanje. Pogledali bi u nebo i zapitali se, „Odakle smo došli?“ Prvo stvorenje u svijetu pokazuje tu prvu religiju. Kad se Brahma rodi na cvijetu lopoča koji niče iz Gospodinovog pupka, oko njega je tama, a on nema pojam tko je, odakle se tu stvorio, što bi trebao raditi, preplašen je. Prvo pitanje koje postavlja nije, „što ću pojesti za ručak?“, nego „Odakle dolazim?“ Razmislite malo  o tome. To je vrlo neobično pitanje za tu situaciju. Ne zna tko je, ne zna što treba raditi… Kaže se da je potreba za hranom osnovna potreba ljudskog bića. Ali, Brahma se ne pita što će jesti, kako će preživjeti. Najviše ga zanima odakle je došao i zato kreće niz stabljiku lopoča u potrazi za svojim izvorom. „Ako dovoljno duboko zakopam, možda ću pronaći svoj izvor.“ Nije li to isto ono što mi stoljećima radimo? Kopamo, O evo dinosaurusi, a evo nešto drugo, a, opet nešto… zašto to radimo? Ludo je zar ne? Kako smo do sada iskoristili nalaze dinosaurusa? Nikako. U čemu je štos? Nema zapravo pravog razloga za trošenje gomile novaca poreznih obveznika za financiranje arheoloških istraživanja ili stvarno apstraktnih znanosti. Milijardi vrijedna sprava za osluškivanje zvukova iz svemira kako bi se otkrilo ima li koga živog tamo. I što onda, što ćemo s time, kakvi su vam planovi? Ali nitko nikada ne postavlja ta pitanja jer im se to čini posve prirodnim. Svi žele znati odakle su došli.

To je taj pečat koji nam je Krišna urezao duboko u srce. To je njegov znak. „OK, ovaj tip želi biti daleko od Mene. U redu, može otići, poslat ću ga u materijalni svijet. Ali, ugradit ću mu taj instinkt, da Me uvijek ponovo traži.“ Bez obzira gdje smo, u kom razdoblju života, koliko smo bezvjerni – uvijek tragamo za Krišnom. Čak i najveći ateisti žele doznati svoje porijeklo, premda poriču da je to Bog. To je taj čip koji je Krišna ugradio u nas. I zato kaže, mama vartamnuvartante, svi su na Mom putu. Jer SVI tragaju za Krišnom. Svi tragaju za svojim izvorom, porijeklom.

To je izvorna religija ovog svijeta, prva religija. Taj instinkt duše da se vrati svom izvoru. Poput onih riba koje se rađaju u planinskim potocima, potom putuju sve do mora, ali kad je vrijeme za parenje, plivaju natrag, uzvodno, sve do mjesta gdje su se pojavile. Želimo se vratiti natrag odakle smo došli, želimo se vratiti KUĆI. I cijeli život tragamo za njim. Zbog toga postoji religija. Čak i oni znanstvenici koji ne vjeruju u drevne civilizacije, kažu da su neandertalci, kao najranije civilizacije koje oni priznaju, imali neku vrste religijske prakse.

Nastavit će se