Caitanya caran das (Krsna-katha 4/2016): U našem je životu materijalni uspjeh poput lijeka protiv boli. A duhovni uspjeh, duhovni rast, je pravi lijek. I jedno i drugo je potrebno, uravnoteženo. Ako je pacijent bolestan i ne dobije lijek protiv bolova, bit će mu jako teško. Isto tako, ako u životu nemamo ispunjene osnovne potrebe – za odjećom, smještajem, hranom – to nam uzrokuje npodnošljive nedaće.
Caitanya caran das (Krsna-katha 4/2016)
Melbourne, 2016.
Kad je netko bolestan i pri tom ima jake bolove, liječnici će mu ponekad prepisati lijek protiv bolova i lijek koji će djelovati na uzročnike bolesti, neki antibiotik ili tako nešto. Ako se oba lijeka uzimaju na propisani način, pacijent će se osloboditi bolova i postupno napredovati prema ozdravljenju. No, ako pacijent uzme samo lijek protiv bolova (smatrajući da je taj jeftiniji, a s onim drugim mu liječnik samo izvlači novac iz džepa), a ne liječi osnovnu bolest, postupno će mu trebati sve više i više takvih lijekova. Jer lijekovi protiv bolova ne uklanjaju bol, već je samo prikrivaju. Istodobno bolest napreduje i na kraju, ni najveća doza više neće biti dovoljna da prikrije osjećaj boli.
U našem je životu materijalni uspjeh poput lijeka protiv boli. A duhovni uspjeh, duhovni rast, je pravi lijek. I jedno i drugo je potrebno, uravnoteženo. Ako je pacijent bolestan i ne dobije lijek protiv bolova, bit će mu jako teško. Isto tako, ako u životu nemamo ispunjene osnovne potrebe – za odjećom, smještajem, hranom – to nam uzrokuje npodnošljive nedaće. Mnogi ljudi govore kako je u svijetu danas puno ljudi gladnih i kako je to veliki problem u životu. Da, to jest veliki problem, nedvojbeno. Postoje ljudi koji su gladni i pate zbog toga, ali postoji i puno ljudi u svijetu koji su dobro uhranjeni. Jesu li svi oni sretni? Ako nema hrane, to je problem. Ali ako ima hrane, to nije formula za sreću. Jednom kad imamo hranu, želimo druge stvari i ako ih ne dobijemo, nismo sretni.
Ispunjene materijalne potrebe su poput lijekova protiv boli; ako nisu zadovoljene, boli nas. No, to samo po sebi ne rješava problem. Ne radi se o tome da treba prestati uzimati lijekove protiv boli, već da ne treba stati na tome da se uzimaju samo lijekovi protiv boli. Trebamo napredovati u materijalnom životu i to ćemo prirodno raditi, ali ako uspjehom smatramo samo materijalni uspjeh, onda uzimamo samo lijekove protiv boli, a ne uzimamo ono što će nas izliječiti. Posljedica toga je da nam s vremenom treba sve više i više lijekova protiv boli, sve više materijalnih stvari. I pravog, trajnog zadovoljstva nema.
KRIŠNA NAS VOLI JER JE TAKAV
Mi smo po prirodi duhovna bića, a duša ima odnos s Krišnom, pun ljubavi. Kada svoje sposobosti, bogatstva, talente koristimo za njegovanje tog odnosa s Krišnom, srce nam doživljava duboko ispunjenje. Jer je naša najdublja potreba da volimo i budemo voljeni. Čak i kad steknemo puno stvari – obrazovanje, položaj u društvu, karijeru – zapravo se nadamo da ćemo na taj način, stjecanjem tih stvari drugima postati draži, da će nas više voljeti. Muškarac misli da će, ako ima jako dobar posao, privući dobru ženu, a žena misli da će, ako je jako lijepa, privući dobrog muža ili partnera, što god. Ono što nas navodi da stječemo stvari je ideja da će nas, kad ih budemo imali, više voljeti. Da, često se dogodi da kad steknemo neke stvari, time privučemo više pažnje. Ali vrlo često ta pažnja nije usmjerena prema nama, već prema stvarima koje imamo. Ljude ne privlači onaj tko je bogat, već njegovo bogatstvo. Ne privlači ih onaj tko je lijep, već njegova/njena ljepota. Kad ljepota ode ili bogatstvo, ti se ljudi osjećaju krajnje očajno jer nitko za njih ne mari. Ali ipak, uvijek postoji jedna osoba koja za njih mari. A to je Bog. Krišna nas ne voli zbog stvari koje imamo; On nas voli zbog onog tko smo. Mi smo s Njim vječno povezani, mi smo Njegovi dragocjeni dijelovi i On nas uvijek voli. Toliko nas voli, kaže Bhagavad gita, da nam je uvijek prisutan u srcu, djeluje kao naš vodič. Blizu nas je, u srcu i odatle nas vodi.
Krišna nas ne voli samo zbog toga tko smo, već i zbog toga tko je On. On nas vječno voli. I čak i ako smo griješni, ako imamo karakter koji nije baš privlačan, ipak nas Krišna voli. Njegova ljubav prema nama ovisi o tome tko je On. On je Vrhovna Osoba koja je svima privlačna i koja svih voli. A kad mi svoju ljubav usmjerimo prema Njemu, kad se naučimo voljeti Ga, počinjemo doživljavati mistično unutarnje bogatstvo, više ispunjenje, unutarnji mir koji ne ovisi o ničemu izvana. Ta se veza s Krišnom najlakše uspostavlja kroz bhakti- yogu.
U DIZALU SVETOG IMENA
Yoga je danas sve popularnija, no uglavnom se zadržava na fizičkom zdravlju i spremnosti. No to nije njena suština. Riječ yoga znači povezati se, a yoga je proces koji našu svijest povezuje s višom svijesti; koji povezuje dušu s Naddušom; koji povezuje dio sa cjelinom. Bhakti yoga je osnovni tretman za srce. To je lijek koji može izliječiti sve vrste nezadovoljstva i frustracija. Najlakši način prakticiranja bhakti yoge je izgovaranjem božjih imena. Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna, Krišna, Hare, Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama, Rama, Hare, Hare. Pomoću te se mantre izravno povezujemo s Bogom. Kad nekog volimo, jedan vid te ljubavi je da ga se spontano sjećamo. A kad ga se sjetimo, sjetimo se njegova imena. Možete li zamisliti ime u kojem se mladić udvara djevojci i kaže joj, „Volim te, ali sam zaboravio kako se zoveš.“ Kakva je to ljubav? Ime je osnovni identitet osobe. S ljudima se povezujemo putem njihova imena. Isto tako se s Bogom povezujemo izgovaranjem Njegovih imena i tako se naša svijest poveže s Njim.
Duhovni se zvuk razlikuje od materijalnog. Božje je ime duhovni zvuk, a taj je nešto poput dizala za našu svijest. Ako uđete u dizalo, ništa ne morate raditi, a popet ćete se koliko je god u toj prilici visoko moguće, možda i do 100. kata. Samo trebate ostati u dizalu. Isto tako, kad mantarmo sveta imena, kad prakticiramo ovaj postupak meditacije putem mantre, svoju svijest smještamo u zvuk svetog imena, a ona se uzdiže. Kad se to dogodi, život možemo promatrati s više zrelosti, iz bolje perspektive. Kad ste na tlu, neboder se doimlje ogromim, ali ako ste u avionu i pogledate dolje, neboder ne izgleda baš velik. Isto 
tako, kad se suočimo s nekim problemima u životu, ako smo sami i s materijalističkom svjesnošću, problem nam izgleda jako velik. Ali, ako se povežemo s Bogom (pjevanjem Njegovih imena uzdignemo svijest) isti problem nam ne izgleda tako velik. Kaže se, „Nemojte Bogu reći kako su vam problemi veliki, već objasnite svojim problemima kako je Bog velik!“ To se događa kad mantramo sveta imena. Iznutra se zbija velika promjena i umjesto da se osjećamo sitnim pred svojim problemima, doživljavamo kako ti problemi postaju beznačajni pred veličinom Boga. Ona možemo puno inteligentnije i zrelije pronaći rješenja za probleme koje imamo.
OBNOVLJENA ODLUČNOST
Ustanovili smo već da u svim aktivnostima zapravo žudimo za ljubavlju, a postupak bhakti yoge povezuje nam srce s Bogom, Krišnom, izvorom sve ljubavi i tako nam liječi bolest srca, bolest frustracije i nezadovoljstva. Ujedno nam bhakti yoga daje mentalnu smirenost i jasnoću pomoću koje se bolje možemo baviti problemima s kojima se suočimo. Tako je bhakti yoga sveobuhvatni program koji zadovoljava našu materijalnu i duhovnu stranu. Zato je zaključak Bhagavad gite: „Gdjegod su Krišna i Arjuna, tu je pobjeda, uspjeh, razvitak.“
Bhagavad gita tu koristi jako lijepu simboliku. Yata partho dhanurdhara… Dhanurdhara je Arjuna koji je podigao luk, spreman da se bori. Na početku Bhagavad gite je opisano kako Arjuna odlaže svoj luk, očajan, preplavaljen žalošću, „Ne mogu se boriti!“ No, na kraju Bhagavad gite je došao k sebi, podigao je luk, spreman da se bori. Arjunin luk Gandhiva predstavlja našu odlučnost. Kada se suočimo s problemima u ovom svijetu, izgubimo odlučnost, želimo odustati. Ali kad poslušamo poruku Bhagavad gite o besmrtnoj duhovnoj ljubavi, kada razumijemo svoj duhovni identitet i preusmjerimo život u duhovnom pravcu, onda nam se vrati moral. Kao što je Arjuna na kraju Gite podigao luk, spreman za borbu, tako i mi koji imamo svoje životne bitke, moramo se baviti raznim problemima, nakon što smo čuli poruku duhovnosti iz Bhagavad gite ponovo dobijemo želju za sudjelovanjem i spremni smo s pouzdanjem koračati naprijed u životu.
(dio predavanja, YouTube, Get, Beget, Forget and Regret, Chaitanya Charan Prabhu)