Hanumat presaka swami (Krsna katha 06/2003): Prabhupada kaže da dolaze novi inteligenti mladići koji su sposobni srediti stvari. Stari fosili iz prethodne generacije trebaju se maknuti.
(Krsna katha 06/2003)
Predavanje Njegove svetosti Hanumat presaka swamija, siječanj 1998. New Vrajamandala, Španjolska na SB 1.15.37.
Maharaja Yudhisthira je bio dovoljno inteligentan da shvati utjecaj doba Kali, koje je okarakterizirano porastom škrtosti, laži, varanja i nasilja kroz prijestolnicu, državu, dom i među samim pojedincima. Stoga se mudro pripremio da napusti dom sukladno se obukavši.
SMISAO
«Današnje doba pod utjecajem je kvaliteta doba Kali. Utjecaj Kali yuge počeo se manifestirati prije otprilike pet tisuća godina počevši s bitkom na Kuruksetri, a iz izvornih spisa doznajemo da će trajati i narednih 427 000 godina. Simptomi su doba Kali, kako je gore navedeno, pohlepa, prijetvornost, diplomacija, varanje, nepotizam, nasilje i sve takve stvari koje su nam već tako bliske, a nitko ne može ni zamisliti sto će se postupno događati s napretkom Kali yuge do konačnog uništenja. Već smo doznali kako je utjecaj doba Kali namijenjen bezbožnim, takozvano civiliziranim ljudima, dok se oni pod Gospodinovom zaštitom zapravo ne bi trebali bojati ovog groznog doba. Maharaja Yudhisthira je bio veliki bhakta Gospodina i nije bilo potrebno da se plaši doba Kali, ali se on ipak radije povukao iz aktivnog obiteljskog života i pripremio se za povratak kući natrag Bogu. Pandave su Gospodinovi vječni pratioci i stoga su zainteresirani za druženje s Gospodinom više od ičega drugog. Osim toga, kao idealan kralj, Maharaj Yudhisthira je postupao tako da bi postavio primjer drugima. Čim bi mladići obitelji dorasli obiteljskim obavezama, stariji bi se trebali odreći obiteljskog života i posvetiti uzdizanju do duhovnih realizacija. Osoba ne bi trebala trunuti u dubokom bunaru obiteljskog života sve dok ne bude iščupana voljom Yamaraja. Političari današnjice trebali bi naučiti iz primjera Maharaja Yudhisthira o dobrovoljnom odustajanju od aktivnog života kako bi oslobodili mjesto mladima. Isto bi ga tako trebali slijediti i napustiti dom u svrhu duhovnog napretka prije nego li ih zatekne smrt. «
Jucčr smo govorili o nekim od ovih stvari. Krisna ima vlastito prebivalište i tamo provodi vječne zabave. Tamo je vrlo lijepo, uvijek je lijepo vrijeme, okružen je finim osobama i uvijek se nešto vrlo zanimljivo zbiva, tako da On zapravo i nema razloga dolaziti ovamo. Njemu ne treba posao kako bi zaradio ili nešto tako. On dolazi kako bi dao milost uvjetovanim dušama u materijalnom svijetu i sa Sobom dovodi sve svoje pratioce koji mu pomažu u Njegovoj misiji. Gospodinove su inkarnacije bezbrojne poput valova oceana i On dolazi uvijek iznova. Prije 5000 godina dosšo je kao Vasudev, Devaki-nandana dovodeći sa sobom sve svoje pratioce.
Kad je sve bilo gotovo prirodno su i svi oni zeljeli otici. Krišna se tada pojavio u obliku Srimad Bhagavatama, ali Yudhisthira svejedno nije htio ostajati zbog toga. To nije bila njegova sluzba. Postoje nebrojeni načini na koje možemo služiti Krišnu. Najpoznatiji primjer je majka Yasoda. Ona bi hranila Krisnu vlastitim mlijekom, dok bi mlijeko u posudi na peći uzavrilo. Tako bi se ona nasla u nedoumici. Imala je dvije različite mogućnosti služenja. Mogla se pobrinuti za mlijeko na peći koje je također bilo za Krišnu ili ga nastaviti dojiti. Tako je i Yudhisthira mogao ostati slušati Srimad Bhagavatam ili otići s Krišnom. Uvijek je tako, postoje različite službe, različite mogucćosti. No, Yudhisthira je odabrao putovati s Krišnom. To je njegov siddha-svarup, njegov vječni odnos.
Znali bi reći Prabhupadi, «O Prabhupada, tvoji su prijevodi fantastični, tvoje knjige su predivne.» A on bi odgovorio, «Trebate znati da već životima radim ovu službu za Krišnu.»
Tako i mi radimo svoje službe. Moguće je da se opet rodimo u ISKCON-u. Da se ponovo sretnemo. Hanuman (BBT iz Spanjolske) će i dalje prevoditi. Yadu će nastaviti s bhakta programom. Haripada će dijeliti knjige. Pokušati to usavršiti. «Već šest života pokušavam naći pravu riječ za ovaj prijevod i sad sam to konačno dobro napravio. Uh!» To je nasa realnost.
Sjetimo se Jayanande. Mnogi, poput Tamal Krisna Mahaja ili Satsvarup Maharaja, su znali reći da ako postoji itko tko je Prabhupadov vječni pratilac, onda je to Jayananda. Transcendentalna osobnost. Otišao je prije Prabhupada. Neki su spekulirali da je otišao pripremiti stvari za njegov dolazak.
Tako Yudisthira odlazi s Krišnom. Naredni stihovi upravo opisuju njegov odlazak. Osnovna stvar je da dolaskom Kali yuge on gubi mogućnost propovijedanja na njemu svojstven načcin. To postaje uloga za nekoga drugoga. Prabhupada kaze da dolaze novi inteligenti mladići koji su sposobni srediti stvari. Stari fosili iz prethodne generacije se trebaju maknuti. Tako, netko drugi može biti predsjednik hrama, netko drugi može biti tajnik GBC-a, netko drugi može biti guru. Starci se trebaju maknuti. Namjeravam putovati još narednih šest godina, do rujna 2004-te, a onda u mirovinu u Vrndavan. Kamjavan. To je jedna od dvanaest šuma Vrndavana.
NEMA RAZLOGA DA OSTANEMO OVDJE
Svatko bi trebao tako razmišljati. Ovdje je sve privremeno. Nema razloga ostajati ovdje ukoliko nema mogućnosti da propovijedamo. Ne trebaju vam zavjese na prozorima, a ne treba vam ni skupi namještaj. Živite jednostavno i napustite ovaj svijet. Gospodin Caitanya. On je uzeo sannyas, u svrhu propovijedanja jer nije mogao tako efikasno propovijedati iz grhastha asrama. Čak nije ni dugo ostao kao sannyasi. Prelijepa kuca vas ceka na Goloka Vrndavanu. Prekrasna hrana i fini prijatelji. Svatko koga volite će biti tamo. Tako da nema razloga da ostanemo ovdje okruženi problemima.
No, vrag nam ne da mira, uvijek pronađemo opravdanja kako bismo ostali ovdje. Opisano je u Izgubljenom raju. Prabhupada je proporučio tu knjigu. Vrag je pokušao objaviti rat bogu. Vrag. On je zapravo pali anđeo. Tako je prvih dana njemu i njegovim prijateljima išlo prilično dobro. Napredovali su svojom moćnom ratnom mašinerijom, dok drugoga dana bog nije primjenio oružje za koje oni nisu znali da ga bog posjeduje. Tako bar kaže ta knjiga. Tako su oni bili smlavljeni i dotjerani do ruba raja i počeli su padati. Milijuni i milijuni loših anđela. Dolje, dolje, dolje sve do Guadalajara, do Hare Krišna templa, svi pali anđeli.
U velikom jezeru vatre su ležali opijeni, nepomični. No, Lucifer se osvijestio i uspravio tako da je najveće borovo drvo bilo veličine njegovih prstiju. Bio je tako velik i crn. Dozvao je svoje prijatelje i napravili su kuću koju su nazvali Pandemonium. Tamo su se sastali i nakon rasprave svi su znali da bi bilo dovoljno samo se ispričati i svi bi se fino mogli vratiti u raj. Bog bi im oprostio.
«Stvarno nam je žao. Malo smo se zanijeli.» Ipak, zaključili su kako to ne žele napraviti. Tako je došlo do poznate fraze koja kaže sve, «Bolje vladati paklom, nego služiti u raju.»
Nije li to i naš moto?! Bolje vladati paklom, nego služiti u raju. Zato smo ovdje. Tako da možemo misliti kako smo kralj ili kraljica. Imati posebno ruho, posebnu krunu, poseban auto, posebno sjedište.
Ukoliko se možemo osloboditi tog lažnog ponosa tada jednostavno više nema razloga da ostanemo ovdje. Trebali bismo znati proces oslobođenja. Kako ostaviti ovo tijelo i otići iz ovog svijeta. Postoji li mogućnost propovijedanja, onda možemo ostati i pripomoći. Pandavama nije padalo na pamet otići sve dok je Krišna bio prisutan i dok je trajala bitka na Kuruksetri, bitka s Jarasandhom i svi ti drugi okršaji.