Phalini devi dasi (Krsna-katha 10/2006.): “Kad god osjetih poriv za svađu sa suprugom, zauzdala sam jezik i molila se Krišni…”
Phalini devi dasi (ACBSP) (Krsna-katha 10/2006.): “Kad god sam osjetila poriv da se svađam sa suprugom, umjesto toga sam zauzlala svoj jezik i molila se Krišni da nađe rješenje našem neslaganju.”
Na današnji dan prije dvadeset i pet godina, Sriman Haripada i ja popeli smo se stepeništem vijećnice Okruga Orange. Ne znam za njega, ali ja sam u trbuhu osjećala leptiriće. Došli smo do šaltera za bračne dozvole baš kada se otvorio. Bili smo jako sramežljivi prilikom izmjenjivanja prstenja, jer nikada se prije nismo dodirnuli. Ali nakon nekoliko dubokih uzdaha, nekako smo uspjeli staviti one zlatne trake na prste jedno drugoga, i od toga trenutka, pa do dana današnjeg, bili smo zajedno i u dobru i u zlu.
Naša žrtva vatre godinu dana potom, označila je najsretniji dan mojega života. Moj mi je suprug kupio crveni svileni sari ukrašen zlatom i srebrom, a moje su mi prijateljice pomogle ukrasiti kosu cvijećem. Hramska prostorija bila je puna dobronamjernih prijatelja koji su došli kako bi nam uputili svoje blagoslove. Ramesvara Swami vodio je našu ceremoniju, moj je tata doletio iz Cheyenna u Wyomingu da bi me predao, a ispred Sri Sri Rukmini-Dvarakadise izgovorili smo svoje zavjete.
Odonda, moj suprug i ja iskusili smo uspone i padove bračnog života kao što ih moraju izdržati čak i najnadobudniji vaišnavski grhasthe u ovom neprijateljskom raspoloženju Doba Kali. Iako su postojala razdoblja mira, pa čak i užitka, njih su uvijek pratila razdoblja nemira i rastresenosti. Na kraju krajeva, ovo je svijet podvojenosti. Ponekad sukha, ponekad dukha, gore dolje, naprijed nazad, kao klackalica na dječjem igralištu. Za vrijeme sretnih razdoblja, kada je klackalica gore, iskusimo nekakvu euforiju. Na neki način se opustimo i skoro, skoro počnemo misliti da je sve u redu. Tada pogodi dukha, i udarimo o zemlju s osjećajem stvarnosti. «O, da. Umalo smo zaboravili. Nalazimo se u materijalnom svijetu!» I opet se jasno sjetimo da ne pripadamo ovamo.
ZAHVALNI ZA NEMIRNA VREMENA
Zato što žudimo za povratkom doma, gdje ćemo vječno služiti pred lotosolikim stopalima svojeg Gospodina Sri Krišne, zahvalni smo na onim vremenima nemira. Ona nas podsjećaju da zaista ne postoji nikakva neprestana sreća u ovom materijalnom svijetu i čine da se želimo vratiti domu, natrag Krišninim lotosolikim stopalima. «Nitko od nas ne želi nevolje, ali kada dođu, mogu nam poslužiti kao način da se predamo Gospodinu Krišni.» (Mukunda-mala Stotra 11, Objašnjenje)
Sreća za kojom tragamo jest neometana sreća na koju smo navikli u duhovnom svijetu. Želimo odnose pune ljubavi ovdje, ali okus ljubavi za kojom žudimo u svojem srcu i srcima može se jedino postići kada ponovno uspostavimo svoj vječni odnos s Gospodinom Sri Krišnom i Njegovim voljenim bhaktama u plodnom, duhovnom obitavalištu iz kojeg smo prvotno i potekli. Ona vremena nezadovoljstva koja doživljavamo ovdje u ovom materijalnom svijetu pomažu nam da žudimo za onom vječnom slatkoćom koju možemo okusiti samo ako ponovno obnovimo svoje vječno služenje Gospodina. «Želim da se sve one nevolje događaju uvijek iznova, tako da Te možemo vidjeti uvijek iznova, jer vidjeti Tebe znači da više nećemo gledati ponovna rođenja i smrti.» (Kraljica Kunti, S.B. 1.8.25)..
NEMA SVAĐE
Ponekad me ljudi pitaju kako smo moj mužić i ja uspjeli ostati zajedno i održati barem privid mira u našem kućanstvu. Moj prvi odgovor njima jest: Ne svađam se sa svojim suprugom. O, da, naravno da se ponekad ne slažemo, ali nemamo običaj onako se mukotrpno svađati, njegovati odnos kakav su naši roditelji imali. I moj suprug i ja patili smo od tjeskobe kao djeca kad god bi se naši roditelji svađali. Nijedan od njihovih brakova nije potrajao – roditelji mojeg supruga razveli su se kad je on imao deset godina, moji su se razveli kad sam ja otišla od kuće – a ja sam se zavjetovala prije dvadeset i pet godina da što bilo da bilo, nikad se neću svađati sa svojim suprugom. Nisam željela da moja djeca pate na isti način kako smo patili suprug i ja kad su se naši roditelji svađali. Naravno, svatko mora patiti pa i naša djeca, ali nisam željela da pate na taj način.
Naravno da smo radili greške podižući djecu. Svaki roditelj u Kali-yugi radi greške. Ali trudili smo se što smo bolje mogli, s obzirom na informacije kojima smo raspolagali, iskrenost svojih srca, i okolnosti u kojima smo se našli. Nadam se da, usprkos našim nedostacima, da će barem naša djeca u svoje vlastite brakove ponijeti običaj izbjegavanja svađe sa svojim partnerom.
Zajedno s tim što nisam htjela da nas djeca čuju da se svađamo, imala sam još dobrih razloga da se ne svađam sa suprugom. Srila Prabhupada navodi Canakya Panditovu Niti-shastru: «Gdje nema svađe između muža i žene, Božica Sreće dolazi živjeti u taj dom.» Kada sam po prvi put pročitala taj navod, bila sam oduševljena i potaknuta zamišljati da će sama Srimati Laksmi devi htjeti doći živjeti u dom nekog para samo zato što se oni suzdržavaju od svađanja. Mislila sam, mogu to, ako mi pomogneš Srimati Laksmi devi. Molim Te pomozi mi da lijepo služim svojeg supruga i da se suzdržavam od svađanja s njim! Mi stvarno želimo da dođeš živjeti u naš dom! Najbolja taktika za mene jest ova: kad god sam osjetila poriv da se svađam sa suprugom, umjesto toga sam zauzdala svoj jezik i molila se Krišni da nađe rješenje našem neslaganju. Tijekom godina sam uvidjela da što sam više ovo prakticirala, više smo bili nagrađeni. Što više ovisim o Krišni za rješenje naših problema, to više osjećamo Njegovu milost i milost Srimati Laksmi devi u našim životima i našem domu.
BRAK ZA PRABHUPADU
Još jedan razlog zbog kojeg se tako trudimo održati svoj brak u redu, a kojeg moj suprug često spominje u razgovoru s drugim bhaktama jest da smo oboje potaknuti time da pokušamo zadovoljiti Srila Prabhupadu tako što ćemo očuvati svoj brak. Obuzima nas tuga kad se sjetimo kako je Srila Prabhupada bio razočaran kad bi čuo za tako puno bračnih razlaza unutar našeg Pokreta i mi želimo pridonijeti i pomoći utemeljenju ostavštine uspješnih ISKCON brakova, čak i ako ostati zajedno traži odvojiti se od lažnog ega koje uvijek želi biti u pravu. Uspješan brak zahtijeva veliku žrtvu, strpljivost, odlučnost i molitvu. Naposljetku, vivaha-yajna jest upravo to. Yajna. Žrtva. A ljudski život je namijenjen žrtvi. Ako žrtvujemo svoj lažni ego kako bismo ostali sa svojim vaišnava partnerom, čak i ako sve nije ružičasto, upravo to može biti izvor zadovoljstva našem duhovnom učitelju.
MALI TRIK ZA USPJEH
Uz činjenicu da sama Laksmi devi dolazi živjeti u vaš dom, i uz činjenicu da su Srila Prabhupada i Krišna zadovoljni kada se pobrinete da vaš brak uspije, postoje također opipljive nagrade, kada na svojem partneru uočavate dobre osobine i kada se usredotočite na njegove ili njezine pozitivne atribute umjesto na nedostatke. Od prijateljice koja ima uspješan brak naučila sam mali trik. Ona mi je predložila da nacrtam obris muškarca, a da onda nacrtam liniju kroz središte slike. Tada trebam na jednoj strani vertikale navesti dobre osobine svojega supruga – stvari koje mi se kod njega sviđaju i koje cijenim – a loše osobine na drugoj strani. Dalje, rekla je, presavij papir po liniji, i prepolovi muškarca na pola. Savij loše osobine i pogledaj dobre. Svjesna si njegovih loših osobina, rekla mi je, ali se ne usredotočuješ na njih. Usredotoči se na njegove dobre osobine. I tako sam prihvatila njezin savjet i ovaj mali trik pomaže mi da se usredotočim na iskupljujuće osobine svojeg supruga, kad god se rasplamsa moj lažni ego i nađem se gdje previše tumaram njegovim nedostacima.
Vede kažu da je suprug pati-guru. Srila Prabhupada je jednom otkrio važno načelo u odnosu između gurua i učenika. Rekao je, «Arjuna, kada prihvaća Krišnu za svojeg duhovnog učitelja, znači da se nakon prihvaćanja duhovnog učitelja neće prepirati. On će jednostavno prihvatiti što god On kaže. To je način! Krišna je nešto govorio i on je odgovarao, i tako taj komentar nema kraja! Ali kada ga on prihvati za svojeg duhovnog učitelja, nema više rasprave. Osoba mora prihvatiti sve što On kaže. Na taj način Ga prihvaća za duhovnog učitelja. Nakon toga, Arjuna nikada neće reći, “Ovo je pogrešno” ili “Ne slažem se.” Ne. Prihvatit će. Dakle, prihvatiti duhovnog učitelja znači prihvatiti bilo što, sve što on kaže.» (Razgovor, 25. studenog 1968., LA) U vezi njenog supruga, Srila Prabhupada je u pismu jednoj od mojih sestara po Bogu napisao, «On je tvoj duhovni učitelj.» (Pismo Sucharyi, 23. listopada 1972.)
Dakle, ako je muž ženi duhovni učitelj, a učenik se nikad ne smije svađati s duhovnim učiteljem, možemo sa sigurnošću utvrditi da nije prihvatljivo od žene da se svađa sa svojim mužem. Postoje drugi načini za ophođenje, koji su prihvatljivi i zadovoljavajući i nečijem pati-guruu i Gospodinu. Jedan od načina koji pali za mene, jest da zauzdam jezik i umjesto da «mlatim po praznoj slami», kako to kaže moj muž, (odrastao je u Texasu), razgovaram s Krišnom o tome.
VJEŠTINA SUSPREZANJA JEZIKA
Tijekom godina, imala sam puno prilika za izvježbavanje vještine susprezanja jezika i molitve Krišni da nađe način kako da riješimo svoje nesuglasice umjesto da se počnemo derati, što nikad s ničim dobrim ne iznjedri. Jednom sam čula kako je netko rekao, «Želiš li biti u pravu ili se želiš vjenčati?»
Primijetila sam da, čak i ako sam ja u pravu, a moj suprug u krivu u vezi s nečim, on neće saslušati moje viđenje stvari ako se ja derem. Jednostavno neće. Na kraju krajeva, shvatila sam da je Krišna bolji od mene u uvjeravanju mojeg supruga u moje mišljenje.
Gospodin Sri Krišna je također dobar u pomaganju da sagledam razmišljanje svojeg supruga, nakon što se, s vremenom, moj lažni ego malo smiri. (Imam XXXXXL lažni ego. Među četiri životinjske osobine, u mojem osobnom dnevniku, značenje «obrane» najviše se odnosi na branjenje mojeg ogromnog lažnog ega.) Vritrasura je rekao Indri da je samo Krišna uvijek slavodobitan, tako da sam odlučila dopustiti Krišni da se bori. Stavljam sve svoje bitke u Njegove sposobne ruke. I upravo je Krišna Onaj koji uvijek odnese nagradu za najvećeg stručnjaka za pronalaženje izlaza iz naših bračnih nesuglasica.
Što više uvježbavam oslanjati se na Krišnu da pomogne mojem suprugu i meni da se slažemo, to više osjećamo prisutnost Laksmi devi u našem domu i u našoj kući. Podsjećam se na izraz «neprestana vježba i odvojenost.»
Dobar brak u svjesnosti Krišne zahtijeva neprestanu vježbu načela koje nam je dao naš duhovni učitelj i odvojenost od sklonosti obrane lažnoga ega.
Po milosti Srila Prabhupade i Gospodina Krišne, učimo da se isplati boriti za to da Srimati Laksmi devi pristane prebivati u nečijem domu. Ne govorim sve ovo kako bih dokazala ispravnost svojih argumenata, samo izvještavam o rezultatima koje smo iskusili pokušavajući slijediti upute Srila Prabhupade za miran brak svjestan Krišne.
Dragi vaišnave diljem svijeta, nudim svoju skromnu poniznost svima vama. Nadam se i molim da će oni od vas koji su vjenčani ili se namjeravaju vjenčati, biti odlučni u održavanju svojih zavjeta i da ćete iskusiti neprestano rastuće spoznaje u svjesnosti Krišne, dok jedni drugima pomažete na vašim putovima natrag prema Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Molim se da vas ovo nalazi u dobromu zdravlju i blagoslovljene prisustvom Laksmi devi u vašim domovima.
Molim vas molite se da moj suprug i ja budemo blagoslovljeni odlučnošću i mogućnošću da održimo zavjete i da nastavimo nuditi svaki trenutak ostatka našeg života ljubavlju i oduševljenjem u skromnom služenju lotosolikih stopala našeg voljenog duhovnog učitelja, A. C. Bhaktivedante Svamija Prabhupade.