Vrsabha das (Krsna-katha 2/2006): “Koliko je zaista gentlemana među nama, članovima ISKCON-a?”
Vrsabha das (Krsna-katha 2/2006): “Koliko je zaista gentlemana među nama, članovima ISKCON-a?”
U ovo vrijeme oskudice i neimaštine, nije niti čudo što mnogi ljudi pribjegavaju krađi i prijevarama. U mnogim zemljama trećeg svijeta za veliki broj ljudi to je čak i jedini način izdržavanja. A naravno, mi kao vaišnave znamo da se za takve aktivnosti dobija loša karma. Zar ne? Prilikom jednog televizijskog programa, reporter je upitao Šrila Prabhupadu: „Što znači biti vaišnava?“ Na iznenađenje nekih svojih učenika, Šrila Prabhupada je kratko odgovorio: „Vaišnava je savršeni gentleman“. U zadnje vrijeme se pitam koliko zaista gentlemana ima među nama, članovima ISKCON-a. Evo dva primjera koja zaslužuju naknadnu filozofsku analizu.
1) Već godinama kupujem Hong Kong uljane slike od Uddhave prabhua, koje zatim preprodajem i tako se izdržavam. Uddhava prabhu mi je već u par navrata dao kompliment kako sam ja njegov najpouzdaniji klijent. Zadnji puta sam ga upitao: „Zašto?“ Odgovorio mi je da ima dosta bhakta koji od njega ‘kupuju’ slike, obećajući da će platiti ‘sljedeći mjesec’, ali već godinama taj sljedeći mjesec nikako da stigne. Ja ovdje ne govorim o nikakvim ‘pukim’ simpatizerima ISKCON-a, niti o bhaktama početnicima – već o vrlim ‘brahmanama’ kojima očigledno nije u planu da Uddhavi prabhuu ikada plate za njegove slike i tako ispune svoje obećanje (bolje ikada, nego nikada).
2) Sredinom studenog prošle godine bio sam tjedan dana u Njemačkoj kod Gadhadar prabhua na tečaju vastu umijeća (vedska arhitektura). Tečaj je trebalo platiti €1000 (što je uključivalo prasadam, smještaj, knjige u elektronskom obliku, naknadne konzultacije, itd.). Obzirom da je Gadhadar prabhu istinski gentleman, omogućio je polaznicima plaćanje u tri rate. To je bio tek drugi takav tečaj na engleskom jeziku. Prvi je bio prije pet godina. Gadhadar prabhu mi je rekao da neki polaznici (vaišnave) prvog tečaja još nisu platili dogovorenu cijenu. Interesantno, zar ne?
Ako svjesno zadržimo za sebe nešto što pripada nekome drugome – to se zove krađa. Hajde da malo analiziramo ova dva primjera. Između ostalih brojnih odlika vaišnave je i poštenje. Obraćam vam pažnju da kada Šrila Prabhupada u svoji knjigama spominje riječ ‘vaišnava’ – onda on podrazumijeva značenje ‘idealni vaišnava’ (osim ako u nekom specifičnom slučaju ne naznači drugačije).
Nažalost, usprkos mnogim godinama prakticiranja (kakvog?) bhakti-yoge, puno je onih koji nisu zaista shvatili što to uistinu znači biti vaišnava. Istini za volju, nije realno očekivati da će netko preko noći postati idealni vaišnava, ali ako već netko ima brahmansku inicijaciju, onda se od njega/nje očekuje da posjeduje neke od osobina koje su u vedsko vrijeme krasile čak i šudre.
ZA LOPOVE NEMA MJESTA U VARNASRAMI
Navodim stih iz Š.B. 7.11.24. u kome se Narada-muni obraća Maharaji Yudhištiru.
„Odavanje poštovanja višim slojevima društva (brahmanama, kšatrijama i vaišyama), neprestana čistoća, lišenost dvoličnosti, služenje svoga gospodara, izvođenje žrtvovanja bez izgovaranja mantri, nesklonost krađi [poštenje], neprestano govorenje samo istine i pružanje zaštite kravama i brahmanama – to su odlike šudre”.
(Podvučene riječi su moj naglasak na brahmanske osobine vedskih šudra. ‘Asteya’ znači ‘onaj koji ne krade’)
Iz ove izjave se može lako zaključiti da su u vedsko vrijeme kradljivci bili smatrani vanstaležnim članovima društva koji nisu imali svoje mjesto u sustavu varnašrame. Zanima me kako su bili smatrani i tretirani oni koji su krali od vaišnava? A možda takvih uopće nije niti bilo, jer su u to vrijeme čak i candale/psojedci znali za uzvišeni položaj vaišnava. To su bila vremena kada je gotovo svakome bilo poznato kakva kazna slijedi za potkradanje vaišnava i brahmana. Kralj Nriga je zbog tih univerzalnih zakona ‘slučajno’ morao postati gušter. Želim ovdje naglasiti da kralj Nriga ne samo da nije bio lopov koji bi krao od vaišnava i brahmana, nego je bio vjerojatno najdarežljivija osoba svoga vremena. Ali eto, slučajno se zbilo da je jedna krava koju je poklonio jednom brahmani – prešla u stado drugog brahmane. Tada je prvi brahmana optužio Nrigu da mu je ukrao prethodno poklonjenu kravu i zbog toga je Nriga morao postati gušter. Što li će tek postati onaj tko svjesno krade od vaišnava i brahmana? Zakoni koji su vrijedili prije 5300 godina za kralja Nrigu – vrijede još vijek, tj. vrijede vječno, bili mi njih svjesni ili ne. Ako postoji određeni pakleni planet za one koji su neljubazni i grubi prema gostima, treba li uopće posumnjati da postoji pakleni planet za one koji kradu od vaišnava i brahmana?
DEGRADACIJA BRAHMANA
Jedan od uzroka raspada vedske civilizacije je bila degradacija brahmanske klase društva. Kada su brahmane postali pohlepni i prestali vršiti strogosti – sve je krenulo nizbrdo. Obraćam vam pažnju da priča o kralju Nrigi datira negdje krajem Dvapara-yuge, pred sam početak Kali-yuge. U to vrijeme je degradacija među brahmanskom klasom već uvelike uzela maha. Primjer je brahmana koji je neopravdano optužio kralja Nrigu za krađu krave. Time je nedvosmisleno dokazao svoju materijalističku pohlepu.
Da je bio istinski brahmana, pomislio bi: “Ah, jedna krava manje ili više. Ionako ih već imam na stotine”, ili “To što sam ja izgubio jednu kravu, sigurno je neka volja proviđenja zasnovana na mojoj karmi”, ili “Kralj Nriga mi je već dao na stotine krava, pa čak i da se predomislio i uzeo natrag jednu od njih – trebam mu biti zahvalan za ono što je već učinio za mene”. Ali ne; zadrti brahmana je zbog svoje pohlepe htio riješiti svoj problem i istjerati ‘pravdu’ čak i po cijenu da njegov darivatelj mora snositi ozbiljne karmičke reakcije.
(Po mom skromnom mišljenju, Nriga nije morao patiti u tijelu guštera zato što je ukrao kravu, jer su i sam Gospodin Krišna, baš kao i Yamaraj – znali da to nije bila istina. Ali je morao prihvatiti tijelo guštera zato što je naljutio jednog od brahmana, koji su inače jako dragi Krišni.)
Očigledno da pohlepni brahmana u čitavom incidentu nije mogao vidjeti Krišninu volju. Zašto? Možda zato što nije bio vaišnava. Prisjetimo se da nisu svi brahmane istovremeno i vaišnave. Istinski vaišnava je daleko uzvišeniji od bilo kojeg brahmane, a ako je brahmana istovremeno i vaišnava – onda je Krišni jako, jako drag. Onaj tko krade od takvih osoba, sigurno nema svjetlu budućnost.
ŠTO ĆE LJUDI REĆI?
Što ljudi uopće mogu misliti o nama bhaktama kada vide da potkradamo jedni druge? Mogu pomisliti: “Što tek rade nama, koji nismo pripadnici njihove sekte?” Takvo niskoklasno ponašanje ozbiljno potkopava vjerodostojnost vaišnavizma i svega što je Šrila Prabhupada postavio kao standard uzornog ponašanja. Svakako, loše za popularizaciju svjesnosti Krišne.
Šrila Prabhupada je bio zgađen tzv. brahmana-vaišnavama (puna ih je Indija) koji se izvanjski ponose svojim brahmanskim koncem i tilakom na čelu, a istovremeno gledaju kako da što više ukradu; bilo od koga. Ne prežu čak niti od toga da kradu od samoga Krišne – donacije koje ljudi daju Božanstvima. Održavaju hram i rade puju kao obiteljski posao, a Božanstva hrane šećernim kuglicama i oblače ih u prljave krpice (jednom mjesečno, ako i toliko često). Šrila Prabhupada je zaista bio zgađen time. Ovaj primjer se u načelu ne razlikuje od dva primjera navedena na početku. Da kažemo to riječima Đ. Balaševića: “Princip je isti, sve su ostalo nijanse”.
_____________________________________
Neki kaništha-adhikariji smatraju da je krađa – lila, tj. zabava. Evo jedne anegdote koja to ilustrira. Početkom ’70-tih godina, nekolicina Šrila Prabhupadinih učenika su išli po Vrindavani i kada god su imali prilike – krali su od Vrajavasija (lokalnih ljudi). Krali su slatkiše, voće, odjeću itd. od lokalnih trgovaca. Trgovci su otišli do Šrila Prabhupade da se požale, na što je on pozvao svoje ‘nestašne’ učenike na razgovor. Oni su se branili argumentom kako su samo imitirali Krišnine zabave, jer i On krade voće i mliječne proizvode po Vrindavani. Šrila Prabhupada je odgovorio: “Krišna je također digao brdo Govardhan na svom malom prstu. Jeste li i vi takvi yogiji? Jeste li i vi Yogešvara sa svim mističnim moćima? … Nemojte krasti i trpati u džepove kao pljačkaši”.
_______________________________________
I KRIŠNA KRADE, ZAR NE?
Istina je da i sam Gospodin Krišna voli krasti; ali pri tome moramo uzeti u obzir vrijeme, mjesto, okolnosti i razloge zbog kojih On to čini. Krišna krade samo kada ispoljava svoje bala-lile (zabave malog djeteta). Maloj djeci se zaista ne može uzeti za zlo kada nešto ukradu. Čak naprotiv – odraslima to izgleda simpatično. Pored toga, Krišna krade samo da bi povećao draži koje bhakte izmjenjuju sa Njime u njihovoj pripadajućoj svarupi (uglavnom vatsalya-rasi). Konačno; što Krišna uopće krade? Maslac, mlijeko i voće – ali nikada novac svojih bhakta.
Sada netko od vas može reći; “Aha, a što kada Krišna oduzme sve materijalno obilje svojih bhakta jer ne želi da oni budu bogati?” Moj odgovor: Krišna nema problema s time da Njegovi bhakte budu bogati – ali je zabrinut kada Njegovi bhakte postanu zbunjeni materijalnim bogatstvom i zbog toga potisnu predano služenje u drugi plan. Da se to ne bi dogodilo, Krišna se preventivno pobrine da ne postanemo opijeni materijalnim prestižom, obiljem i ponosom. Konačno, on nikada ništa od tog oduzetog obilja ne stavlja sebi u džep, kao što to već čine klasični lopovi. Međutim, ovaj argument ne opravdava nikoga drugoga osim samoga Krišnu (ili Njegove različite ekspanzije) da krade od Njegovih bhakta. Uostalom, što Krišna uopće može ukrasti, kad je sve Njegovo?