Mayapur das: Ubran iz ovog svijeta, samo tako, odjednom, poput duhovnog cvijeta za Krišnu.
Mayapur das
Dragi moj brate, Gargamuni Prabhu,
Od kada sam te upoznao već (kao da) smo se znali. Svaki put, svaki susret je bio srdačan i iskren, s iskrenom bratskom ljubavi. Uvijek si bio otvoren i nasmijan, izravan, ali meka srca.
Dijeliti svjesnost Krišne kako si počeo, tako si i završio, odlučno, s potpunim uvjerenjem, bez straha.
Sve si uvijek primao sa velikom zahvalnošću, a tako si sve i davao, s velikom pažnjom i svjesnošću.
Ono što si radio, od puje do studiranja, radio si temeljito, pažljivo, sustavno, satvično, uz dobrotu. Tako si i postupao prema svima, uz osmijeh, s toplom riječi, mekanog srca.
Pjevao si Sveta Imena s velikim ukusom i zadovoljstvom, išao u hariname počesto sam, po kiši, vjetru, snijegu… Bez treperenja i predumišljaja, postojan “poput plamena svijeće na mjestu bez vjetra”.
Uvijek jako striktan prema sebi, a liberalan i milosrdan sa svima drugima. Pravi vaišnava gentleman.
Sridhar Swami je rekao da želi da njegovi učenici budu poznati po tome kako služe druge. Uzvišen kakav jesi, Ti si tu želju utjelovio uvijek i svugdje, od propovijedanja i vodstva, do obavljanja najponiznije službe, do čišćenja i pranja lonaca i tanjura.
Guru je rekao da učimo šastre dok smo mladi; ti si (do sada jedan od rijetkih) došao u svojoj marljivoj učenosti do titule Bhaktivedanta, koju u svojoj poniznosti nikada nisi stavio ispred svojeg imena. Za tebe to je bilo sredstvo osobnog pročišćenja i rasta koje te uobličilo u znalačkog, vrsnog učitelja i propovjednika koji to znanje daje u skladu s učeničkim nasljeđem…
Bio si na sannyasa listi, ali eto, sada si je preskočio u trenutku. Svi tvoji predani napori su bili trenutno prepoznati “odozgor”. Regrutiran si preko reda – postao si prvi “pick” transcendentalnog drafta. (I to iz strane lige )
Tvoja goruća želja bila je uvijek da zadovoljiš duhovnog učitelja, a tvoj odlazak je to i potvrdio – na “bojnom polju” do zadnjeg daha. Slavno. Ubran iz ovog svijeta, samo tako, odjednom, poput duhovnog cvijeta za Krišnu.
Cijeli dan plačem. Plačem jer ja gubim, ali sretan sam jer ti ideš, ne na bolje, već najbolje mjesto… Sada dok znam da odlaziš, mirnog sam srca, kao kada je odlazio Guru Maharaj, jer kao da mi šalješ signal: “Ne brini, evo, sve je u redu.”
Nije u redu brate, ostavljaš nas bez svog društva, čiste kapi ljubavi i dobrote u ovom sumornom svijetu. Nije u redu. Za mene sebičnog – nije u redu .
Ipak, Sri Išopanišad kaže da je tvoj život ovdje, i početak i kraj, kao svaka cjelina koja dolazi od Gospodina – purnam, savršen i potpun. Prihvatit ću to kad mi srce zacijeli, malo kasnije.
Ti si pokazao primjerom što znači život bhakti, predanog služenja, aktivne Božanske ljubavi na djelu, ne bhakti samo kao osjećajnog pojma.
Davao si najveće poklone, duhovno znanje i Sveto Ime, živio koracima besmrtnosti, i tako naglo otišao, na trenutni poziv svojeg Gospodara. Zamišljam kako te sada Guru Maharaja ponosno predstavlja i predaje Srila Prabhupadi.
Bio si jako dobar, pre-dobar. Zato si i otišao tako naglo, bez najave. Jer ti mi ne bi dali, kumili bi, molili.
“Zašto uvijek shvatimo koliko cijenimo dragocjene osobe tek onda kada odu?” – sjećam se pitanja koje je Brahmananda prabhu napisao kada je otišao Guru Maharaj.
Da, zašto im ne kažemo koliko ih volimo dok su tu? Ti nisi imao taj problem jer svatko se uz tebe osjećao posebno, bez obzira na nedostatke koje ima.
Ostaju tvoji tragovi i slike tvojeg sretnog lika s osmijehom koji si urezao u srca svih nas koji smo te upoznali.
Vidimo se, brate. Za trenutak… Naspram vječnosti.
Neutješan do tada,
Tvoj brat i sluga
Mayapur