Srila Jayapataka svami
(Krsna-katha 02/2001):
A od Yayati Maharaja također učimo da, iako je želio kušati materijalnu sreću, uvijek se striktno držao svojih spiritualnih načela. Bhakta se nikada ne treba odreći predanog služenja. Može biti jako puno kušnji.
Krsna-katha 02/2001
Srila Jayapataka svami
Maharaj Yayati na početku svoga života nije bio potpuno siguran što će se dogoditi. Bio je poprilično vezan za svoju ženu. U tolikoj mjeri da kad je bio proklet da ostari, osjećao se još uvijek odmornim i nije bio zasićen užicima, tako da je od Sukaracarye dobio blagoslov da može zamijeniti svoju starost za mladost. I onda je pitao svojih petoricu sinova tko će zamijeniti svoju mladost za njegovu starost tako da on može nastaviti uživati. Prva četvorica su svi odbili. Nitko se ne želi odvojiti od vlastite mladosti, jer mladost je vrijeme kada možemo uživati. Tijelo je zdravije, ne osjećaju se toliko boli starosti. Ali Puru, najmlađi sin, rekao je da je njegova dužnost izvršavanje zapovijesti svoga oca pa će učiniti što god on zaželi zato što mu sve duguje. I onda je prihvatio starost svoga oca i Yayati je ponovo postao mlad, a sin je postao starac.
Kralj Yayati je bio usredotočen na svoj grihasta život, ali je, dok je živio grihasta životom, izvodio razna žrtvovanja u kojima je davao bogate poklone bramanama da bi zadovoljio Svevišnjeg Gospodina Harija koji je izvor svih polubogova i predmet sveg vedskog znanja. Bez materijalnih želja, Yayati je obožavao Gospodina Narayana koji je smješten u srcu živih bića i koji je, iako nevidljiv, sveprožimajući.
Iako je s jedne strane uživao u zadovoljstvima grihasta života, s druge strane je uvijek vršio žrtvovanje i obožavao Gospodina Harija. I nije tražio od Krišne nikakve materijalne blagoslove. Međutim, premda je Maharaj Yayati bio kralj čitavog svijeta i svojim umom i osjetlima uživao u materijalnim stvarima tisuću godina, zajedno sa svojom ženom, nije mogao naći zadovoljstvo. Primjenjivao je pomiješanu bhakti (mixed devotion). S jedne strane je primjenjivao predano služenje, a s druge je uživao u osjetilima. To je prilično uobičajena situacija. No unatoč svim mogućnostima za materijalno uživanje, nije mogao naći zadovoljstvo.
Ponekad se ljudi pitaju zašto nisu zadovoljni. Trebamo biti svjesni da materijalna sreća ne donosi zadovoljstvo. Prava sreća dolazi kada postanemo potpuno svjesni Krišne. I na kraju krajeva Maharaj Yayati je shvatio – na ovaj način nikad neću biti zadovoljan. Sreća munije nedostajala, ako pod srećom podrazumijevate ugodna osjetilna iskustva. Imao je na raspolaganju dovoljno vremena za užitak, svojski se trudio, ali zaključak je bio da zadovoljstva nema. Onda je počeo propovijedati svojoj ženi i potpuno usredotočio um na Krišnu, dostigavši savršenstvo, povratak Krišni.
MISSION IMPOSSIBLE – PRIČA IZ PADMA PURANE
Padma purana također govori o Yayati Maharaju. Tokom svog dugog života on je iskusio jako puno stvari. U jednom razdoblju, prišao mu je neki vaisnava i objasnio mu je da bi trebao navesti svakoga da pjeva Hare Krišna. Yayati je to i učinio poslavši brahmane po cijelom svom kraljevstvu da propovijedaju, a to je značilo po cijelom svijetu jer mu je kraljevstvo obuhvaćalo cijeli svijet. Ljudi su prihvatili pjevanje Hare Krišna mantre i u toj minuloj yugi time zaustavili starenje i smrt, što je pak izazvalo pozornosti Indre koji se uplašio za svoje prijestolje i ono što ide uz njega. Stoga je poslao Kupidona da sruši Yayatija s njegova uzvišena položaja kako mu ne bi palo na pamet da uzurpira Indrinu nadmoć. Kupidon je isprobao nekoliko bazičnih trikova koje je već imao, ali vratio se neuspješan Indri.
“Je si li bio uspješan?” pitao je Indra.
“Žao mi je, uopće nisam uspio.”
“Kako to? Nisi ga mogao navesti da padne?”
” Ne. Oženjen je i jako je sretan sa svojom ženom, obožava Krišnu. Nisam mogao prodrijeti. Ajde da je neki mistični yogi, mogao bih poslati apsare ili nešto slično, ali on je privržen svojoj ženi, ništa drugo ne gleda. Osim toga, svakodnevno radi puju i sa svih strana sam pokušavao doći do njega, ali ništa. Kao da je u nekoj tvrđavi. Ne može se doprijeti do njega – živi reguliranim životom, slijedi regulativne principe. Ne može mu se prići,” objasnio je Kupidon.
“Nemoj pričati te gluposti. Moraš ga navesti da padne. Naređujem ti. Ja, kralj raja ti naređujem da to izvršiš. To je moje naređenje.”
“Neće biti lako. Trebat će mi biti malo vremena. I ljudi.” i onda je cijelu ekipu poveo sa sobom.
“Možeš uzeti koga god želiš. Cijelo rajsko kraljevstvo protiv tog Yayatija. Moramo ga zaustaviti.”
Onda je Kupid dostavio svoju listu potreba. Tako je sakupio cijelu ekipu deva i devini i sišao je na zemlju prerušen u ljudsko biće. Napravili su jednu kazališnu grupu i počeli izvoditi samo Krišna lilu i Višnu lilu, savršeno u skladu sa šastrama. Postali su poznati širom cijele zemlje po svojim izvrsnim dramama o Krišni pa je konačno i sam car čuo za njih i poželio vidjeti tu dramu. Car je brinuo je da otrov apa-sampradaye ne uđe u njegovo kraljevstvo i zbog toga su, kad je prvi put gledao dramu, svi panditi također bili tu i motrili je li sve u drami u redu. Svi su pažljivo promatrali i sve je bilo u redu pa je kralj ocijenio da su glumci vjerodostojni. Tako su Kamadev (Kupidon) i njegova ekipa postali službena kraljevska kazališna skupina, a kad god bi izvodili dramu, kralj bi bio tu i gledao. Zapravo su svi članovi skupine bili bića s viših planeta koja su se došla infiltrirati u kraljevstvo Yayati Maharaja.
“Sada smo stekli njegovo povjerenje pa možemo djelovati. Noćas je pravi tren. Svi znate što trebate raditi. Danas ćemo ga uplesti u Krišna aparadu. OK, ovako ćemo. Izmislit ćemo tu krivu rečenicu u predstavi i reći nešto uvredljivo. Čim se to dogodi, kralj će biti kriv zbog uvrede. Imate dvije sekunde. Jer Yayati će se odmah početi moliti Krišni da mu oprosti što je to vidio i čuo. Vi apsare, odmah se morate izložiti njegovom pogledu. Jer on je uvijek pod Krišninom zaštitom, ali ako bude pod utjecajem aparade samo za sekundu, onda će zla misao moći prodrijeti u njegov um. Istovremeno ću ja na njega odapeti sve svoje posebne strijele. Moramo sve to uštimati u sekundu.”
Zamislite samo kako su deve planirale da srede Yayati Maharaja. Ukratko, planirali su da u predstavi o Krišni kažu nešto krivo, nešto što je uvredljivo i upravo u tom trenutku odjeća bi spala s tijela jedne apsare, a Kupid je s leđa ispalio strijele. Za sekundu je jedna loša misao došla u um Maharaja Yayatija, a odmah potom on se počeo moliti Krišni za oprost. No, čim je ugledao prizor u kojem se vrijeđa Krišna ili Njegovi bhakte, Yayati je odmah počeo stariti, jer svoju od sina stečenu mladost održavao služenjem Krišne. Od mladića se u tren pretvorio u srednjovječnog čovjeka, no kako se počeo moliti Krišni, starenje je prestalo. Kazališne glumce su protjerali…
A kad se Kupid vratio Indri, morao je priznati da je bio samo djelomično uspješan. To je vrlo dugačka priča, ne možemo sad cijelu ispričati, no
od Yayati Maharaja možemo naučiti jako puno. U prvom redu, kako je moćno pjevanje Hare Krišna. Toliko je moćno, da bi u minulim dobima moć maha mantre zaustavila starenje i smrt. Zato su u to doba bili predviđeni teži procesi. Međutim, u to vrijeme, čim bi čovjek nešto krivo pomislio, to bi također odmah djelovalo, dok u Kali-yugi morate stvarno učiniti nešto uvredljivo da bi to imalo učinka. Loša ili grješna misao nije dovoljna da stvori karmu. Doduše, ako dovoljno dugo razmišljate o grješnim stvarima, vjerojatno ćete to i učiniti. Ali ako u Kali-yugi i samo mislite o dobrim stvarima, onda dobijete dobre rezultate. Zbog toga je Kali-yuga najbolje doba za pjevanje Hare Krišna. I Hare Krišna je jedini proces koji je dovoljno moćan da se suprotstavi zagađenju Kali-yuge. Sveto Ime je moćno u svim dobima. Mi smo jako sretni što nam je Šrila Prabhupada donio milost Caitanye Mahaprabhua u obliku harinam sankirtana.
U STRIKTNOSTI JE SPAS
A od Yayati Maharaja također učimo da, iako je želio kušati materijalnu sreću, uvijek se striktno držao svojih spiritualnih načela. Bhakta se nikada ne treba odreći predanog služenja. Može biti jako puno kušnji. Vidite, na Yayatija su se okomili Indra i svi deve i apsare, no on je ostao čvrst držeći se lotosovih stopala Krišne. Mi također u duhovnom životu možemo imati jako puno kušnji. Prabhupada je znao reći – “Prihvativši inicijaciju u svjesnosti Krišne, objavljujemo rat mayi.” Tužno je vidjeti bhakte koji su ranjeni ili povrijeđeni u tom ratu s mayom. Trebamo ih ohrabriti da iziđu iz maye i ostanu u Krišninoj službi. ISKCON pruža vrlo posebne mogućnosti za druženje. U ISKCON-u trebamo nastojati da ohrabrimo i podržavamo sve ostale bhakte da nastave s pjevanjem Hare Krišna. Ponekad čujemo kako ljudi kažu, “Nitko ne brine za mene. Zapravo u materijalnom svijetu imam boljih prijatelja i puno više stvari mogu naučiti.” I takve stvari čujem. Međutim, ljudi se ne bi trebali tako osjećati. To su naravno sve trikovi maye da nas zbune, da nas prevare. Dakle, Devayani je također na kraju shvatila – svo to materijalističko društvo, prijateljstvo, nacija… nije istinsko. Zapravo je vrlo površno. Kao u hotelu. Ljudi se mogu susresti sa turistima koji su također tu, mogu skupa pričati, mogu piti ili plivati, ali na kraju će se morati rastati i otići svako svojim putem. Dođemo u ovaj svijet i budemo skupa neko vrijeme, 60, 70 ili 25 godina, a nakon toga bivamo izbačeni i opet moramo ići na drugo mjesto. Ali duhovne odnose koje gradimo, odnos koji možemo uspostaviti sa Krišnom, to je vječito. Dakle, služenje Krišne – to je pravi odnos, a ne osjetilno uživanje koje uzajamno izmjenjujemo.
BEZ OBZIRA NA RODITELJE
Puno puta čujemo kako veliki kraljevi ili brahmane dostižu oslobođenje, a ovaj mi se stih dopada zato jer govori kako je Devayani dostigla oslobođenje, kako se žena oslobodila. Ona se također predala Krišni i vratila Mu se. Iako je bila kćer gurua demona. Kćer Šukracarye, koji se puno puta sukobljavao s Višnuom, dostigla je oslobođenje. Mogu postojati bhakte čiji su roditelji također bhakte. To je idealno. Različite generacije se mogu zbližiti u Krišninoj službi. A neki bhakte opet imaju roditelje koji se protive predanom služenju, kojima to nije drago. Ali djeca se i pored toga mogu vratiti natrag Bogu. Devayani je potpuno usredotočila um na Krišnu. Dostigla je oslobođenje. I Devayani i Yayati su živjeli grihasta životom, angažirali su se u predanom služenju, barem u žrtvovanju. Izgleda da su sve to radili pretežno na karma-kanda način. Ali vjerojatnije je da su istovremeno radili obje stvari budući je opisano da Yayati nije imao materijalnih želja.
NA DVIJE STOLICE
Dakle, jedan od ciljeva grihasta života je da čovjek shvati što je materijalna sreća, tako da je može zapravo ostaviti iza sebe. Može vidjeti kako bez obzira da li je sreća tu, postoji jako puno patnji i zadovoljstvo izostaje. Ako brahmacari može naučiti iz iskustava drugih i iz šastra i ako može održavati svoj zavjet brahmacarye, onda nema potrebe da se ženi. Ali ako je brahmacari previše uznemiren i razmišlja, volio bi znati što je materijalni život, misli da tu možda stvarno ima sreće, onda se konačno mora oženiti. A Prabhupada nam je predložio jednu višu razinu grihasta života u kome osoba može sve raditi za Krišnu. Kada osoba može kušati duhovno blaženstvo čak i u grihasta životu. To je moguće ukoliko osoba sve radi kao službu za Krišnu i postojano je uključena u svih devet procesa predanog služenja. Međutim, ukoliko živimo kako Yayati Maharaj, koji je s jedne strane primjenjivao predano služenje, a nakon toga osjetilno uživao, onda možemo ostvariti neki spiritualni status, no neće biti potpunog zadovoljstva. Ali, ako osoba sve radi kao službu za Krišnu, onda nema razloga da ne kuša duhovno blaženstvo.
GRIHASTA ASRAM NIJE PREPREKA
Većina bhakta Gospodina Caitanye su bili grihaste i oni su uvijek služili Gospodina. Vasudev Gosh je bio jedan od vodećih pjevača, voditelja kirtana. Ustoličio je Radha-Krišna Božanstvo u svom selu u Bengalu i sa suprugom Ih je obožavao. Još uvijek možete vidjeti ta Božanstva ako ste na Gaur-Mandal parikramu. Jednog je dana Vasudev Gosh saznao da je Gospodin Caitanya napustio svijet. Osjećao je tako intenzivnu odvojenost tako da je sa svojim učenicima iskopao veliku, tri metra duboku grobnicu. On i žena su odali poštovanje Božanstvu i htjeli su ući u taj grob živi, tražeći od učenika da ih zakopaju žive. Toliku su odvojenost osjećali da više nisu željeli živjeti. I dok su hodali prema grobu, Božanstvo je progovorilo, “Ne možete to uraditi. Nije vam dopušteno da si tako oduzmete život. A tko će Mene služiti? Morate obavljati svoju službu. Odbacite zamisao o zakapanju.” Budući im je Gospodin izravno naredio, morali su promijeniti plan.
ŠTO BI BILO…
Postoji jedna pjesma koju je Vasudev Gosh napisao u kojoj kaže, “Što bi bilo, da Gospodina Gaurange nije bilo? Tko bi nas naučio harinam sankirtanu? Tko bi nas naučio obožavanju Radhe i Krišne? Tko bi nam omogućio da se družimo s bhaktama, razotkrio sveta mjesta u Vrindavanu…” Tako objašnjava sve doprinose Caitanye Mahaprabhua. Kad sam čuo tu pjesmu, pomislio sam, “Što bismo mi da nije bilo Prabhupade? Što bi bilo, da nije bilo Prabhupade? Tko bi donio svjesnost Krišne na Zapad? Tko bi nam dao Sveto Ime? Tko bi nam omogućio to divno društvo Bhakti Tirtha Mahararja i Smita Krišna Maharaja i ostalih vaišnava? Tko bi nam dao maha-prasadam, obožavanje Božanstava i festivale, Mayapur, Vrindavan… Tko bi nam pružio ovaj predivni Bhagavatam i Bhagavad Gitu? Prabhupada nam je dao tako puno stvari bez kojih bi nam život bi bio beskoristan. Bez smisla.
ČUVAJMO DRAGULJ
Šestorica gosvamija i posebno Šrinivas gosvami nam objašnjava kako je svjesnost Krišne poput dragulja. Moramo jako pažljivo štititi to svoje blago. Kao što su Yayatija napali čak polubogovi, deve, objašnjeno je da u svjesnosti Krišne osobu mogu napasti demoni, neke niže deve, Gandharve ili ljudska bića. Postoje bhakte koji su zaljubljenici u trač i koji govore različite loše stvari o ovom bhakti ili o onom bhakti. Osobe koje vole prajalpu i koje nas žele obeshrabriti na različite načine. Oni su poput džeparoša koji dođu i predstavljaju se kao prijatelji, a zapravo nas pokradu. Oni su zapravo predstavnici maye. Oni čak niti ne moraju znati da su predstavnici maye, oni mogu misliti da su nam prijatelji, no maya ima različite sluge. Onda postoje ljudi koji mogu doći i ponuditi nam osjetilne užitke. Oni su poput tigrova koji napadaju. U duhovnom životu postoje različite takve opasnosti, a i naš vlastiti um može postati zagađen na različite načine. Neke ljude sve to toliko zbuni da na kraju odbace svoj dragulj. Zbog tog moramo biti jako pažljivi i paziti da ne izgubimo svoj dragulj svjesnosti Krišne. I festivali služe zato da izgradimo svoj obrambeni sustav tako da nikad ne izgubimo taj dragulj svjesnosti Krišne. Isplanirajte kako ćete se u svom životu najbolje boriti protiv maye. Kako se možete postaviti u najboljem mogućem položaju i fizički i mentalno i spiritualno se borite za svoj položaj. Tako da možete biti uspješni.
POSEBNA MILOST
Milošću Gospodina Caitanye, čak i ako nismo kvalificirani, pjevajući Njegova imena osjećamo duhovno blaženstvo. Možete vidjeti, Yayati Maharaj je tako velika osoba, toliko je predano služio, a opet nije osjećao zadovoljstvo. A zbog posebne milosti Gospodina Caitanye mi odmah možemo osjetiti ljubav prema Krišni kada pjevamo Njegovo Sveto Ime. U kirtanu zbog toga svi osjećaju tako puno sreće. Ali ako nakon kirtana nismo pažljivi, onda on može nalikovati kupanju slona koji nakon što izađe iz vode, se sav pospe prašinom. I zbog toga nakon kirtana želimo održavati svoja regulativna načele, ne želimo bacati prljavštinu na svoju svjesnost. Želimo zadržati taj zanos, ne izgubiti je. Nekad zbog uvreda ljudi zaborave na ukus koji su imali. Ono što im je potrebno je da odbace taj mentalitet te da isperu uvrede – recimo mogu pohađati seminar Bhakti Tirtha Maharaja i na taj način ponovno steči ukus. Svjesnost Krišne funkcionira i o tome nema sumnje. I ovo društvo nam pruža divnu priliku za druženje. Ali svaki od nas ponaosob mora naučiti kako da se bolje druži i da postane bolji član društva. To je velika mogućnost. Prabhupada nam je dao. Trebamo surađivati da bismo ispunili sve ono što je Prabhupada želio.