(Krsna katha 4/2003): Što znači družiti se s nekim ili odbaciti nečije društvo?
DRUŽENJE, ŠTO JE TO?
Srila Thakur Bhaktivinode
Što znači družiti se s nekim ili odbaciti nečije društvo? Mnogima ove stvari nisu jasne. Posebno je važno uočiti da, ako se druženjem smatra svako prilaženje materijalistu ili materijalnom objektu, onda nije moguće odbaciti takvo društvo. Dokle god imamo materijalno tijelo ne možemo nemoguće je izbjegavati blizinu materije. Kako bi se grhastha vaisnava mogao odreći članova svoje obitelji? Čak i osoba u odvojenom redu života ne može izbjeći društvo prevaranata. Bez obzira je li čovjek grhastha ili živi u odvojenom redu, prije ili kasnije će u životu naići na materijalista. Zato je pravo značenje odbacivanja društva materijalista objašnjeno u Sri Upadesamrti na sljedeći način:
dadati pratigrhnati guhyam akhyati prcchati
bhunkte bhojayate caiva sad-vidham priti-laskanam
Davanje i primanje darova, otkrivanje svojih misli u povjerenju i povjerljivo zapitkivanje te prihvaćanje i nuđenje prasade – šest je pokazatelja razmjene ljubavi među bhaktama.
O, sadhake! U životu će se čovjek naći u blizini dobrih i loših ljudi, bilo da je obiteljski čovjek, ili živi u odvojenom redu života. Iako je takva blizina neizbježna, čovjek se ne smije upustiti u loše društvo. Davanje i primanje milostinje (darova), povjeravanje i povjerljivo zapitkivanje, prihvaćanje i nuđenje hrane – obavlja li se s ljubavlju naziva se sangom, druženjem. Gladnog se čovjeka hrani iz dužnosti, a ne iz ljubavi, a isto se tako i prihvaća milostinja od neke pobožne osobe – iz dužnosti. Čak i ako je riječ o materijalistima s kojima tako imamo posla, ta vrsta razmjene se ne smatra druženjem. No, ako se radi o čistim bhaktama, onda u svim takvim prilikama treba postupati iz ljubavi. Kada djelujemo iz ljubavi, to je druženje. Davanje milostinje čistim vaisnavama i prihvaćanje raznih stvari od njih postaje sat-sanga (povoljno druženje). Davanje milostinje (darova) materijalistima ili prihvaćanje iste od njih, ukoliko se čini s ljubavlju, postaje asat-sanga (nepovoljno druženje).
Kada ti priđe materijalist, što god da treba učiniti, treba biti napravljeno samo iz dužnosti. S materijalistima ne valja povjerljivo razgovarati. Čim je riječ o povjeravanju, domah je tu prisutna i nekakva ljubav, zato se to smatra druženjem. Pri susretu s prijateljem materijalistom, valja govoriti samo ono što je najnužnije, i bolje je ne ukazivati mu pravu ljubav, od srca. No, ako je prijatelj pravi vaisnava, njegovo društvo treba prihvatiti razgovarajući s njim s ljubavlju. Takvo ponašanje prema rođacima i prijateljima neće stvoriti nikakvo neprijateljstvo. Običan razgovor nije druženje. Prema običnim se ljudima treba ophoditi kao što se obično ponašamo prema strancu kojeg susretnemo na tržnici dok nešto kupujemo. No, s Gospodinovim čistim bhaktama se valja ophoditi s ljubavlju.
Ako se netko nalazi u položaju da mora hraniti gladne, siromašne ljude i učitelje, treba to učiniti kao što domaćin iz dužnosti brine o svojim gostima – nema nikakve potrebe za iskazivanjem ljubavi. Brinite o njima, ali ne iz ljubavi. Čiste vaisnave treba nahraniti iz ljubavi, te s ljubavlju prihvatiti njihove ostatke, ako nam ih ponude.
Ophodi li se osoba u skladu s gore navedenim uputstvima dok daje ili prima milostinju, povjerljivo razgovara ili sluša stvari iznesene u povjerenju, dok hrani druge ili prihvaća hranu sa svojom suprugom, djecom, slugama, sluškinjama, strancima ili s bilo kime koga sretne, neće biti no govora o nesvetom druženju, svo će društvo biti dobro. Vaisnava u odvojenom redu života treba prihvatiti svu milostinju koju dobije kao madhukari, proseći po kućama iskrenim obiteljskih ljudi i imajući uvijek na umu gore spomenuti način ponašanja. Uvijek se mora sjećati razlike između grubog prosjačenja i madhukarija. Grhastha vaisnava treba prasadam žitarice i pića prihvatiti u kući drugog grhasthe, čistog karaktera. Uvijek se trebamo kloniti uzimanja prasade u kući abhakte ili osobe loša karaktera.
Nema potrebe dalje govoriti o ovome. Zbog svojih prošlih pobožnih djela, oni koji su razvili vjeru u predano služenje, milošću Krišne dobijaju malo inteligencije. Zahvaljujući njoj, lako mogu shvatiti srž uputa acarya. Zato je za njih poučiti potrebno tek par riječi. Oni drugi, koji nemaju povbožnih zasluga, nemaju vjere. Čak i dobiju tomove uputa. ništa neće razumijeti. Zato je Srila Rupa Gosvami u Sri Upadesamrti iznio samo kratke upute.