(Japa Reform, Srila Satsvarupe dase Gosvamija, Kk. travanj 2002.)
Cilj mantranja nije “punjenje naših baterija” niti “pročišćavanje uma”. Ovo mogu biti popratne pojave mantranja koje treba, ako su prisutne, iskoristiti u predanom služenju.
(Japa Reform, Srila Satsvarupe dase Gosvamija, Kk. travanj 2002.)
Mantranje (japa) predstavlja osnovicu svjesnosti Krišne. Kvalitetno mantranje u našoj svjesnosti očituje se u obliku povećane vezanosti za mantranje. A ako nije kvalitetno, to će se očitovati kroz gubitak ukusa za sveto ime. Za bhaktu početnika radi se o vrlo ozbiljnoj situaciji i on mora smjesta uložiti napor da je promijeni nabolje. Mora se reformirati.
Tri su stupnja mantranja. U početku bhakta je sklon nepažljivom mantranju, pa se ta razina naziva razinom uvreda. U Nektaru podučavanja Srila Rupa Goswami uspoređuje ovaj stupanj s položajem čovjeka oboljelog od žutice kojemu čak i stvari poput kandis-šećera imaju gorak okus. Svejedno, ako ustraje s uzimanjem tog slatkiša, on će ga izlječiti od bolesti i na kraju će mu postati sladak. Slično tome, ako se netko iskreno trudi mantrati, čak i bez neke prirodne privučenosti svetim imenom, njegova transcendentalna moć će u toj osobi razviti ukus za sveto ime. Ovo je drugi stupanj, koji se naziva stupnjem pročišćenja, kad se osoba postupno oslobađa uvreda i počinje uživati u svetom imenu. Najviši stupanj se naziva transcendentalnim. Tada nas sveto ime spontano privlači, što je i krajnji cilj mantranja. Sveto ime je tako i proces i cilj procesa.
Mantranje je životni dah predanog služenja. Ako prestane mantranje, prestat će i predano služenje. Zato bhakta uvijek treba razmišljati: “Da li dobro mantram? Kako mogu bolje mantrati?”
SHVATITI CILJ
Kad bhakta pjeva maha-mantru “Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare, Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare”, on se moli “O Srimati Radharani, unutrašnja energijo Gospodina, koji je najprivlačniji od svih i izvor je sveg zadovoljstva, molim Te uključi me u predano služenje Njega.” Krišnu se služi pod nadzorom Srimati Radharani. Kad mantramo, molimo se Srimati Radharani da nam pruži priliku da služimo Krišnu.
Zato se ne može mantrati u nekakvoj praznini, već unutar okvira predanog služenja i regulativnih načela. Osoba ne smije postati sluga mantranja šesnaest krugova, već sluga vaišnava, duhovnog učitelja i Krišne. Treba mantrati shvaćajući da je cilj život služiti Krišnu i da je mantranje bez uvreda sredstvo kojim ćemo se kvalificirati za služenje Krišne.
Cilj mantranja nije “punjenje naših baterija” niti “pročišćavanje uma”. Ovo mogu biti popratne pojave mantranja koje treba, ako su prisutne, iskoristiti u predanom služenju. Međutim, ne bismo trebali težiti željezu kad nas ovaj proces vodi ka zlatu. Mantranje nije nešto jeftino, već je potpuno duhovno i donosi nam Krišna-premu, čistu ljubav prema Bogu.
SHVATITI PROCES
Moramo dobro poznavati mantranje bez uvreda kako bismo mogli napredovati prema njemu. Takvo mantranje se odvija kad bhakta mantra u raspoloženju bespomoćnosti, poput djeteta koje plače za majkom. Mantranje bez uvreda podrazumijeva i osjećaj beznađa, shvaćanje da nam život može prestati u svakom trenutku i da nam je ovaj sadašnji trenutak možda posljednja prilika za mantranje. Krišna, Svevišnja Božanska Osoba, Najmoćniji, Najveći, kojem nitko nije ravan, osobno je prisutan u svakom, baš svakom slogu maha-mantre. Ovo je raspoloženje kojeg trebamo njegovati i kojem moramo težiti.
Mantranje započinje kao “vaidhi bhakti”, odnosno predano služenje u skladu sa pravilima i propisima. Od uvredljivog nastaje ono bez uvreda, koje zatim prelazi u spontano. Shvativši cilj na taj način, osoba se mora truditi i usavršavati u procesu. Prijelaz od mantranja bez uvreda ka spontanom događa se isključivo Krišninom milošću, ali prvo mi moramo svojim naporom i odlučnošću doseći razinu mantranja bez uvreda.
KONTROLA UMA
Najveći problem pri mantranju je nepažnja. Čim osoba započne s mantranjem, um krene svojim mnogobrojnim stazama, razmatra negdašnje probleme, planira naredni dan ili jednostavno luta diljem svemira. Vladati umom tako je teško da je čak i jedan Arjuna priznao da mu to ne polazi za rukom. Krišna mu je na to odgovorio da je stvarno teško ovladati umom, ali je, uz odgovarajuću vježbu, ipak moguće.
Zato moramo iskreno vježbati. Ne trebamo kukati zbog lutanja uma, već ga trebamo marljivo vraćati nazad svaki put kad odluta. Poput vožnje automobila, ruka uvijek mora biti na upravljaču. Ako um postane jako bučan, zahtijevajući prekomjernu pažnju, jednostavno ga ignoriramo. Ne smijemo pasivno mantrati, puštajući osjetila da lutaju po svojoj volji – trebamo biti aktivni, poput zapovjednika koji brani svoju tvrđavu – uvijek budni i spremni izbaciti nepoželjne uljeze van.
IZGOVARANJE MAHA-MANTRE
U mantranje ubrajamo kirtanu (govor) i sravanu (slušanje), dva osnovna oblika predanog služenja. Moć svetog imena dolazi od transcendentalne snage zvučne vibracije koja nastaje kad se svaki slog razgovjetno izgovara. Mantrati treba polako i jasno, bez gutanja pojedinih slova ili riječi. Moramo nastojati čuti svaku riječ dok je izgovaramo. Tada i samo tada se smatra da mantramo. Idealno trajanje jednog kruga je negdje oko 6-7 minuta. Ako uspijevamo završiti krug za manje od 5 minuta, to znači da mantramo prebrzo ili da preskačemo zrnca na brojanici. I jedno i drugo su uvrede koje trebamo pažljivo izbjegavati.
VRIJEME ZA MANTRANJE
Rani jutarnji sati su najbolji za mantranje, jer nam je u to doba svjesnost pogodna za duhovne aktivnosti. Brahma-muhurta, koja traje od 4 do 7 sati ujutro, idealna je za mantranje. U to doba dana još nas nisu preplavili životni problemi, okolina je smirena, a mogućnost da nas netko prekine u mantranju je minimalna. Ne preporuča se mantrati kasno noću, kad prevladava guna strasti, kao ni poslije jela, kad tromost obuzme um.
MJESTO ZA MANTRANJE
Svjesnost mjesta na kojem se nalazimo na određen način utječe na našu svjesnost. Mantranje u hramu, u blizini božanstava ili drva Tulasi, uz rijeku ili potok, tj. u mirnom i prirodnom okolišu pomoći će nam da se usredotočimo na sveto ime. S druge strane, mantranje u gradskoj gužvi, u autobusu ili vlaku, na poslu i drugim mjestima na kojima prevladava guna strasti obično uznemirava naš um i rezultira uvredama pri mantranju. Najbolje je mantrati sam ili u društvu bhakta. Mnogo pomaže i ako usput slušamo snimku mantranja svog duhovnog učitelja ili Srila Prabhupade.
POLOŽAJ TIJELA
Mantra se sjedeći ili hodajući. Ako sjedimo, trebali bismo zauzeti položaj lotosa ili polu-lotosa, prekriženih nogu i uspravnih leđa. To je uobičajeni položaj yogija koji potiče tok naše unutrašnje energije na način pogodan za meditaciju. Ako više volite hodati, trebali biste izabrati rutu koja vam ne odvlači pažnju od mantranja. Mantranje u ležećem ili vrlo udobnom sjedećem položaju ima uspavljujući efekt. Možete povremeno tokom mantranja mijenjati položaj tijela ili naizmjenice hodati i sjediti kako ne biste zadrijemali.
MANTRAJTE S OSJEĆAJEM
Maha-mantra je zvučna inkarnacija Gospodina i naša jedina nada u ovom dobu Kali. Samo će nam mantranje tokom cijelog života pomoći da se u trenutku smrti sjetimo Krišne. Ako mantramo mehanički poput papagaja, onda ćemo poput njega kukati “ciju-ciju” kad nas smrt zgrabi za vrat. Možemo životima i životima mantrati mehanički i ne postići nikakav napredak. Potreban je samo trenutak čistog mantranja bez uvreda da privučemo pažnju Gospodina Krišne.
UČENIČKO NASLJEĐE
U Padma Purani je rečeno: “Sampradaya-vihina ye mantras te nisphala matah.” Znanje o Svevišnjem koje je primljeno od vjerodostojnog učeničkog nasljeđa može donijeti prosvjetljenje. Ako nismo dio takvog nasljeđa, nećemo biti u mogućnosti shvatiti Svevišnju Božansku Osobu. Ozbiljno mantranje počinje pod vodstvom i uputama duhovnog učitelja. Te upute skupa sa milošću cjelokupnog učeničkog nasljeđa omogućuju nam da mantramo iskreno i bez uvreda.
POŠTOVANJE
Mantranje treba postati dijelom života, važnim ili čak važnijim od jedenja i spavanja. Haridas Thakura bi zaboravio jesti i spavati od silne usredotočenosti na sveto ime. To je vrlo uzvišen stupanj – mi bismo trebali barem pokušati poštivati mantranje što više možemo. Ne smijemo misliti “Ionako nemam što raditi dok vozim, idem mantrati svoje krugove.” Ili mantrati i usput čitati, gledati TV ili razgovarati s nekim. To je vrlo uvredljivo prema svetom imenu. Trebali bismo svoj život urediti na takav način da najbolji dio dana sačuvamo za najvažniju životnu aktivnost, mantranje.
Krišna je vrlo milostiv, ali je od Njega milostivije Njegovo ime. Ako uvrijedimo Krišnu, možemo naći zaštitu u Njegovom imenu. Ali ako uvrijedimo Njegovo sveto ime, onda nam je ono samo jedini zaklon. Jedini lijek za mantranje s uvredama jest samo mantranje. Mantranje nije tehnika koja se izvodi izvanjski, već je način života koji dolazi iz srca. Sa svom svojom iskrenošću moramo shvatiti da bez milosti duhovnog učitelja, vaišnava i Gospodina Krišne ne možemo mantrati. Zato im se stalno trebamo moliti da nam pomognu unaprijediti naše mantranje.