Interview s Caitanya caran dasom (Krsna-katha 4/2018): To što jeste, božji je dar vama, a ono što ćete postati vaš je dar Bogu. Bog nam je nešto dao. Što god da imamo, ako to ispravno koristimo, uvijek možemo nešto vrijedno doprinijeti u životu.
Dio interviewa s Caitanya caran dasom iz časopisa Asia Today
Koja je Vaša poruka za čitatelje našeg časopisa? Imate li kakvu konkretnu uputu gdje bi se moglo otići u potrazi za mirom?
Caitanya caran das: Spomenuo bih tri stvari. Bhagavad-gita pruža viziju koja je istodobno jako devocijska i dinamična. To što jeste, božji je dar vama, a ono što ćete postati vaš je dar Bogu. Bog nam je nešto dao. Nekome više, nekome manje. Što god da imamo, ako to ispravno koristimo, uvijek možemo nešto vrijedno doprinijeti u životu.
Ne moramo se s nikim uspoređivati. Uspoređivanje je rak koji nam može isisati svu energiju. Da je Bog želio da budemo netko drugi, bio bi učinio da smo netko drugi. Bog je napravio “tebe”, a mudrost Bhagavad-gite može te opunomoćiti da postaneš najbolji “ti”.
I još jedna stvar. Duhovna mudrost u našem životu nije samo rezervni kotač. Kad stvari ne idu, otići ćemo u hram ili se moliti Bogu. Držimo to kao rezervni kotač. No, ako duhovnu mudrost učinimo upravljačkim kolom, volanom u svom životu, osloncem pomoću kojeg oblikujemo svoje odluke, otkrit ćemo da ćemo biti sposobni izvući najbolje od svega što nam život nanese. Dobre i loše stvari će se tako i tako događati u životu, ali uz pomoć mudrosti iz Bhagavad-gite moći ćemo izvući najbolje i iz dobrog i iz lošeg. To je ono što je Arjuna učinio – na početku je bio očajan, ali uz pomoć mudrosti Gite na kraju je postao nadahnut. Arjunin luk predstavlja našu odlučnost. Na početku Bhagavad-gite spustio je luk izjavivši da se neće boriti, no na kraju ga je ponovo podigao, spreman boriti se. Slično tome, životne nas okolnosti navedu da spustimo svoj luk. “Ne mogu ništa napraviti.” Odustanemo. Ali, slušajući poruku Bhagavad-gite Arjuna je stekao samopouzdanje. I mi možemo steći samopouzdanje shvaćajući Božju dobrostivost, Njegovu ljubav prema nama. I možemo postati nadahnuti u odlučnosti punoj ljubavi da sami doprinesemo svojim životom.
BOG JE VEĆI OD SVAKE RELIGIJE
AT: Da li je u Bhagavad-giti opisano sve o Bogu?
CCD: Vidite, Bog je veći od bilo koje religije ili knjige. Bog je veći od svake filozofije. Ne možemo reći da se iz jedne knjige može naučiti sve o Bogu. Gita nam prenosi suštinske stvari koje moramo znati da bismo upoznali i voljeli Boga. Sve su svete knjige namijenjene razumijevanju Boga, religija služi za razumijevanje i dostizanje Boga, a ne obrnuto. Kad se pojavi religijski sukob to je obično posljedica toga što neka religija stavlja monopol na Boga tvrdeći da Ga se može upoznati samo kroz njihovu religiju. To je temeljna pogreška. Bog je veći od bilo koje postojeće religije. Bhagavad-gita se usredotočuje na transcendentalnu suštinu. Na kraju Bhagavad-gite je stih sarva dharman parityajya (Bg 18.66), “Odbaci sve izvanjsko, odbaci sve religijske formalnosti i usredotoči se jednostavno na ljubav prema Meni.” U tom nas smislu Bhagavad-gita vodi do suštine duhovnosti i daje nam oruđe, i intelektualno i praktično, pomoću kojeg možemo spoznati i doživjeti suštinu. Znanje o Bogu je neiscrpno. Gita nas može voditi na putu upoznavanja Boga tako da možemo nastaviti uživati u tom putovanju.
AT: Stres je veliki problem danas u svijetu. Kako nam Gita može pomoći u borbi s njim?
CCD: Stres je složeni problem s mnogobrojnim uzrocima, ali jedan od glavnih je sklonost uma da se usredotoči na stvari koje su izvan naše kontrole, umjesto na one nad kojima imamo kontrolu. Često kažem, “Zabrinutost je kamata koju plaćamo na kredite koje još nismo ni uzeli.” Duhovno znanje iz Gite i praksa meditacije koju preporučuje mogu nam pomoći da doživimo unutarnju sigurnost i spokoj. Pomoću toga moći ćemo se s neizvjesnostima koje uzrokuju stres suočiti s većim mirom i učinkovitošću.
HRANA NIJE DOVOLJNA, TREBA NAM I KISIK
AT: Koji je najveći problem u ovom tzv. razvijenom svijetu u kojem imamo tako puno stvari na raspolaganju? Zašto bismo se okrenuli duhovnosti?
CCD: Dvije stvari – činjenica da imam dobru hranu ne znači da ne trebam kisik. Hrana je važna, ali kisik je isto važan. To što sam jako uspješan u karijeri ne znači da mi ne treba obiteljski život. Veliki uspjeh na poslu ne može mi nadomjestiti promašaj u obiteljskom životu. U životu postoje različita područja. Danas u svijetu svjedočimo nevjerojatnom napretku znanosti u materijalnom svijetu., ali materija je za nas vanjština. Imamo jako dobre naprave. U prošlosti su se ljudi znojili na suncu, a danas imamo klime, no ljudi se i dalje znoje, ne zbog topline, već zbog stresa. Tako da imamo taj paradoks – ljudi žive udobno, ali su udobno bijedni, jadni. Izvana nam stvari idu dobro, ali iznutra nam jako malo stvari ide dobro. Nikad prije u povijesti toliko puno ljudi nije se odlučivalo za samoubojstvo. Statistike kažu da svake godine milijun ljudi počini samoubojstvo. Jedan svakih 40 sekundi, a to je više nego li godišnje ljudi pogine u ratovima, terorističkim napadima, ubojstvima i nasilnim zločinima zajedno. Ljudi sami sebe ubijaju više nego li što ih netko drugi ubija. Tu nešto u korijenu ne valja.
Učimo kako kontrolirati vanjski svijet, ali ne i unutarnji. Arjuna je bio veliki ratnik, ali je iznutra osjećao zbunjenost koja ga je dovela do suza. Bhagavad-gita pokazuje da je unutarnji rat puno važniji od vanjskog. Znanje Bhagavad-gite je Arjuni pomoglo da pobijedi unutarnji svijet. Znanost može popraviti stvari, ali duhovnost može popraviti ljude. Treba nam ravnoteža znanosti i duhovnosti. Da bismo se osjećali ispunjenima, smirenima i da bismo uistinu mogli uživati, moramo bolje ovladati unutarnjim svijetom. A to je moguće pomoću mudrosti Bhagavad-gite.
AT: Što po vama ljudi u suvremenom svijetu najviše trebaju i kako Bhagavad-gita ili vaši članci Gita Daily tome doprinose?
CCD: Martin Luther King je rekao, “Imamo rakete na navođenje i zavedene ljude. Naša je znanstvena sila nadmašila duhovnu silu.” Kroz znanost i tehnologiju preobrazili smo vanjski svijet. Istodobno naš unutarnji svijet ostaje područje duboke tame pa čak i nesreće. Više od milijun ljudi godišnje počini samoubojstvo. Podivljala ljudska psiha je mračna i smrtonosna sila. Ta je sila navela Arjunu, uvježbanog ratnika, do sloma, čak i prije nego li je bitka počeča. Ista ta sila nebrojene ljude dovodi do sloma i dan danas. Postoji akutna potreba za rasvjetljavanjem unutarnjeg života tako da možemo prepoznati i ispraviti zlonamjerne sile unutar nas. Gita je to učinila za Arjunu; učinila je to za milijune tijekom proteklih milenija; može to napraviti i za sve nas. •