Sudama das
Trebam nešto raditi. A što? Srila Prabhupada kaže, u skladu sa svojom prirodom. A što ako ja ne znam filozofiju, nisam baš iskren u samospoznaji, a želio bih zadržati određen položaj i ugled u ISKCON-u?
Trebam nešto raditi. A što? Srila Prabhupada kaže, u skladu sa svojom prirodom. A što ako ja ne znam filozofiju, nisam baš iskren u samospoznaji, a želio bih zadržati određen položaj i ugled u ISKCON-u?
KAKO POSTATI BRAHMANA
Tada nastaje patnja i borba za opstanak. Posao političara, to je to. Moram reći samo ovo, raditi samo to i to, da bi me svi i dalje gledali kao… Što? Pa to se nameće samo po sebi, kao brahmanu. Druga poistovjećivanja ne donose takvu patnju, ali ovo s brahmanom itekako.
Pozadinski gledano, ja želim samo biti prihvaćen, voljen, cijenjen, zar ne? To i inače svatko želi i nije to baš nešto posebno. Ali ono što jest posebno je to što u ovom slučaju JA osobno odlučujem KAKO će se to dogoditi, zbog čega ću postati prihvaćen, voljen i cijenjen – dakle, dozvoljavam samo jedan određeni način za ispunjavanje moje želje ili potrebe. Kada osoba donese takvu odluku, ušla je u najmračniji dio materijalnog bivanja u kojem postoje samo neprijatelji, nepovoljnosti, zabrane iboraba za nametanje vlastite ideje.
Što nam predlažu Bhagavad gita i Srimad Bhagavatam? Poruka je – prihvati ograničenja koja se pojavljuju kao svoje uvjete postojanja, jer su privremeni. Uzmi ih u obzir i poštuj sve osobe koje se pojavljuju kao smetnje na putu ostvarenja tvojih namjera. To je poruka. Zašto? Jer je priroda svega ovdje – privremenost. Samo malo pričekaš i taj val je prošao, a od plime nastane oseka. Nije potrebno panično graditi brod da bi SADA ODMAH stigao do onog otoka u daljini. Sada je vrijeme plime i obala je preplavljena, a uskoro će oseka i do željenog ćeš otoka moći prošetati. Sada samo obavi svoju dužnost bez zaplitanja u mrežu emocija koje proizlaze IZ TE ISTE AKTIVNOSTI (a ne iz uma). To je poruka Bhagavad gite i Srimad Bhagavatama.
Kako obaviti svoju dužnost bez zaplitanja? Odgovor daje Krišna osobno: “Samo misli na Mene, postani Moj bhakta, obožavaj Me i odavaj Mi poštovanje. Odbaci požudu, pohlepu i gnjev,” odnosno, nemoj djelovati na temelju tih osjećaja. Nije baš komplicirano. Zato, nemojte se truditi da drugi vide da ste brahmana. Samo pokušajte misliti na Krišnu, pokušajte Ga obožavti na najjednostavniji, vama poznat način. Pokušajte pa ćete vidjeti razliku. Što sam prije toga osjećao i radio, a što sada kada slijedim savjete Krišne i Njegovih bhakta? To je spoznaja (realizacija), odnosno otkrovenje. Tako svatko dobiva pristup na taj “Internet” na kojem vidi sebe prije i poslije, vidi kako se kvalitativno promijenio njegov život. Postupno čovjek tako postaje posve zadovoljan u sebi, a um mu se smiruje. To pak znači da postupno dobiva brahmanske osobine.
Zato, molim da vas: razvijte brahmanske osobine, to je temelj svačije sreće. Razvijete brahmanske osobine, ali ne radom na propagandi i obmanjivanju jer će se u tom slučaju posljedice morati liječiti dugi niz godina. Filozofija koju je Srila Prabhupada predstavio u svojim knjigama ne promiče oponašanje, obmane i zavaravanja. To nije naša filozofija. Ali, može se dogoditi da je osoba (ili osobe) u Pokretu tako shvatila ovo što se u ovoj instituciji radi. Svatko može nešto pojmiti samo u skladu sa svojom inteligencijom te stoga oni koji su tako razumijeli, zapravo nisu ni mogli bolje od toga. Za druge koji vide da oponašanje, obmana i zavaravanje nemaju veze s našom filozofijom, položaj ovih prvih ukazuje na vrlo neugodno, bolesno stanje. Predstavljanje oponašanja, obmane i zavaravanja kao dijela naše filozofije uvreda je za sve one koji su se iskreno trudili služiti Srila Prabhupada i Krišnu. Za njih je to vrijeme patnje i iskušenja. Ali je prolazno. Njima stoga valja raditi svoj posao, ono što im je u prirodi i pri tome s puno razumijevanja i suosjećanja, uz dužno poštovanje, ovim prvima koji su nešto pogrešno shvatili pokušati prenijeti duh poruke Srila Prabhupade i acarya. Takvo ponašanje nije baš u skladu s našom pobunjeničkom prirodom koja je inače temelj našeg djelovanja, ali će nam zato donijeti blagodati zadovoljstva i sreće u međusobnim odnosima.
Pokušajmo biti baka ili djed svakom djetetu koje plače. Ti što plaču su bespomoćne, prestrašene osobe koje ne vjeruju da se Krišna o njima brine. Jer zapravo svatko od nas samo želi biti željen i voljen. Mi samo žudimo za tom razmjenom ljubavi. Pokušajmo suosjećanjem i razumijevanjem odagnati njihov plač. Alate za to imamo u filozofiji, a osjećaj da smo i mi sami bili takvi još do pred nekoliko dana dat će nam potrebnu snagu. Počnimo se tako ponašati i bit ćemo uistinu brahmane, bez nepotrebnog rada na propagandi.
Sudama das