Krsna katha 10/2003: Ponekad je izgledalo kao da je Hladini razmažena jer je obično dobila ono što je htjela sa Gospodinom Jagannathom.

Krsna-katha 10/2003

Izvaci iz knjige “Naslijeđe ljubavi” autorica Yamune dasi i Malati manjari devi dasi

Kratak životopis mataji Hladini devi dasi:

Mataji Hladini devi dasi, rođena kao Linda Jury 1949. godine u Detroitu, pridružila se Međunarodnom pokretu za svjesnost Krišne, zajedno sa svojim suprugom, kada je imala dvadeset godina. Na samom početku služila je u detroitskom hramu gdje je dobila inicijaciju od Srila Prabhupade. Tamo je prvi puta vidjela Gospodina Jagannatha i razvila veliku privrženost prema Njemu kao i želju da Ga obožava. Služba obožavanja Božanstava i želja za propovijedanjem odvela je supruga i nju u mnoge hramove diljem Sjeverne Amerike – u Chicago, Miami, Atlantu, Columbus, Pittsburgh, te najzad na farmu New Vrindaban. Tu je s velikom predanošću obožavala Gospodina Jagannatha.

Bila je jako ponizna, stalno uključena u služenje, i iako je život na farmi tada bio pun strogosti, nikada se nije žalila. Bila je vrlo postojana u svojoj sadhani, mantranju na japi i čitanju Srila Prabhupadinih knjiga.  Uvijek poletna i odlučna, ljubazna prema bhaktama, a naročito djeci, bila je inspiracija i primjer svima koji su je poznavali. Kako se  vremenom njena želja da putuje i propovijeda povećavala, 1987. se pridružila maloj putujućoj grupi koja je danju dijelila knjige, a noću održavala  programe sa pjevanjem, plesanjem i filozofijom.  Iste je godine prvi i zadnji puta išla na hodočašće u Indiju. 1988. pridružila se Njegovoj Svetosti Bhakti Tirtha svamiju u propovijedanju po Africi.

Krajem 1989. propovijedala je u Liberiji gdje je bjesnio građanski rat, organizirajući s nekolicinom bhakta program Hrana za život. Međutim, vojskovođa pobunjeničke strane koji je neko vrijeme čak podržavao njihov program, odlučio je pogubiti bhakte nakon jednog njihovog pisma. Nakanio je pogubiti samo muškarce, ali mataji Hladini nije mogla podnijeti takvo vrijeđanje bhakta te je ga je goloruka napala vičući: “Kako se usuđujete ubiti Krišnine bhakte? Bolje ubijte mene nego njih!” Ona je bila prva koju su upucali. Prema riječima Njegove svetosti Radhanatha svamija mišljenje je većine ISKCON-ovih vođa da se mataji Hladini, zbog svoje čvrste vjere vratila natrag kući, Bogu.

“U vrijeme svog zadnjeg testa, imala je potpunu vjeru u milost Svevišnjega Gospodina. Bila je spremna položiti vlastiti život kako bi osobno služila druge vaisnave. Činjenica da je čak i u tako nevjerojatno teškim okolnostima uspjela zadržati tu svjesnost znači da ju je Krišna zaštitio.”  (Nj. S. Radhanatha svami)

 ☺☺☺

UOČITI DOBRO

Jedna bi se učiteljica u ašramu znala doista jako naljutiti na djevojke koje se ne bi na vrijeme spremile za jutarnji program. Jednom, dok mi je sjedila na leđima i udarala mojim nogama o pod, vrištala sam “Krišna!Krišna!” Bilo je 4:30 i mangala-aratika je upravo započeo. Upravo se tada majka Hladini  trčeći uspela stepenicama i ušla u sobu. Samo je pogledala, nije došla blizu ili bilo što rekla. Sve je odmah prestalo. Sjećam se da sam je voljela zato što me je spasila od učiteljičina bijesa. Kasnije mi je rekla kako se ponosila mnome zato što sam zazivala Gospodina. Nije govorila o tome kako je ašramska učiteljica loša i time pridodavala negativnosti cijeloga dana, već me je samo navela da se osjećam ponosnom. Osjećala sam se znatno bolje, te kao da batine više nisu bile glavna tema, nego to što sam u pomoć zvala Krišnu. (Anonimno)

 ☺☺☺

 ČUTI KRIŠNINU PORUKU

Okrenula se prema meni i počela govoriti o svojim spoznajama, kako vidjeti da kroz bhakte govori Krišna, umjesto da obraćamo pažnju na određene odlike prirode pod čijim se utjecajem oni možda nalaze. Dala je slijedeći primjer.”O prabhu, tako je lijepo vidjeti da imaš takve brahmanske odlike. Voliš održavati tako visok standard čistoće, to svima pomaže da ostanu u dobroj svjesnosti. Baš sam primjetila kako je kuhinja ovdje prvorazredna, jedini detalj je da se još treba iznijeti smeće. Misliš li da bi nekako mogao urediti da se netko pobrine za to?” Prirodno je da će nam se takav pristup u guni vrline sviđati. No, s druge strane, osoba bi mogla doći u kuhinju i reći:”Ma pogledaj ovo mjesto! Izgleda kao svinjac! Kakva nesposobnost i rasipanje! Smeća ima posvuda, a ti tu samo beskorisno stojiš. Zašto ga ne sakupiš i ne napraviš nešto korisno i izneseš smeće? “ Takav uvredljivi pristup ukazuje više na gunu neznanja. Ali, Hladini je istaknula,:”Ja pokušavam čuti samo poruku: Krišna želi da se iznese smeće. I onda ga iznesem.” (Vegavati Devi Dasi)

 

☺☺☺

 MOĆ STROGOSTI

 Hladini je bila vrlo stroga prema sebi, vršeći različite strogosti kako bi dostigla cilj savršene i neprekinute službe za Gospodina Jagannataha. Imala je zapanjujuće čvrstu odlučnost, a bila je i  nevjerojatno uspješna u tome. Posljedica toga bila je da su njen polet i pogled na predano služenje prirodno bili privlačni i prosvjetljujući, noseći je izvan svih izvanjskih okolnosti. Bilo da je bila sama ili udružena s ostalima u službi, bila je potpuno zadovoljna što joj se pružila takva blagoslovljena prilika.

 Hladini je rijetko govorila o sebi, ali kada biste bili s njom, zamijetili biste neke stvari. Ja sam primijetila da Hladini navečer ne uzima ponuđeno mlijeko. Njena uobičajena rutina bila je stavljanje Božanstava na počinak u 21:00, a poslije toga čašćenje prasadam mlijeka. Bio je samo jedan pladanj, tako da smo nudili samo jednu čašu mlijeka, dostatnu za jednu osobu. Onda sam jednog jutra vidjela da maha mlijeko od prošle noći stoji na štednjaku. Sljedećeg jutra ista stvar, a trećeg je jutra mlijeko još uvijek bilo tamo.

Ona je bila vrlo regulirana pa sam se pitala: “Što to znači?” Kada sam ju upitala, objasnila mi je. Ali da ju nisam pitala, ne bi ništa rekla. Na taj je način bila prilično privatna, bez potrebe da uvijek otkriva svoj um ili govori o sebi. Objasnila mi je da je u Srimad Bhagavatamu pročitala da ako nešto želiš, obožavaš jednog poluboga, ako želiš nešto drugo, obožavaš nekog drugog poluboga, a ako želiš bogatstvo, obožavaš Vasue. Ona je odlučila da želi bogatstvo kako bi dobila svilu za Gospodina Jagannatha.

Običavala je govoriti kako strogosti trebaju biti male i kratkotrajne kako bi ih mogao izvršavati. Pokušaj vršenja velikih strogosti i na dugo vrijeme, samo vodi do pada. Željela se odreći nečega za što je bila vezana, ali ne nečeg toliko velikog da zbog toga ne bi mogla raditi svoju službu. Tri dana kasnije Kutila mataji došla je na vrata pujari sobe i kazala: ““Imamo ovaj svileni sari koji je netko poklonio Radha Vrindavana Candri (Božanstvima), ali ga ne možemo iskoristiti, bi li ga ti željela iskoristiti za Gospodina Jagannatha?” Hladini se nasmiješila svojim nevjerojatnim smiješkom i prihvatila ga. Nitko nije znao priču iza toga, znala sam samo ja i to zato što sam pitala. Izgledala je kao da ju hvata nesvjestica i da se topi od zanosa, ali nikada nije ništa rekla. Nikada nije time nastojala slaviti sebe. Nakon toga sam ju uvijek pažljivo promatrala i zamijećivala sitne “strogosti” koje je radila kako bi dobila nešto za Gospodina Jagannatha. (Kunti Devi Dasi)

 ☺☺☺

Jedne je večeri Hladini promatrajući zvijezde zaželjela da može za Šrila Prabhupadu napraviti neku osobnu službu. Sljedećeg je (dana) Kirtananda svami došao na brdo na Staru Vrindavan farmu gdje je Hladini služila Gospodina Jagannatha, Gospodina Balarama i Gospu Subhadru, i zamolio ju da napravi poseban mliječni slatkiš koji bi mogao ponijeti sa sobom u Indiju i dati Srila Prabhupadi.

Drugom prilikom, jedan od menadžera Madhuvane optužio ju je da je jedini razlog što ona toliko puno kuha za Gospodina Jagannatha taj što ona sama želi u tome uživati. Ona je, bez da je ikome rekla, dala mali zavjet da nikada neće jesti ništa što je sama skuhala. Jesti će samo ako je ponuđeno nešto što je netko drugi skuhao. Slijedila je taj zavjet mnogo mjeseci sve dok ta osoba više nije bila menadžer. Nije se razljutila, niti se branila kada su je tako optužili. Shvaćala je vrijednost strogosti i moć koju imaju.

 Ponekad je izgledalo kao da je razmažena jer je obično dobila ono što je htjela sa Gospodinom Jagannathom, ali nikada nije tražila ništa za sebe, osim kada je željela odjenuti Božanstva nakon festivala snana-yatre. Muškarcu koji je trebao to učiniti odjednom je iskrsnuo neki nepredviđen događaj, a Hladininim je licem prošao onaj maleni osmijeh. Nitko to nije znao ili primijetio, ali ja jesam jer sam bila s njom. Odvijala se ta nevjerojatna razmjena ljubavi.(Kunti Devi Dasi)

TAKMIČENJE U IZRADI BURFIJA

Sjećam se njenog predivnog burfija. Kad god bih posjetio Srila Prabhupada, odnio bih mu ga.       Kirtanananda svami

Stanovnici New Vrindabana stvorili su natjecanje – tko može napraviti najbolji slatkiš od mlijeka da bi se odnio Srila Prabhupadi. Oni koj su željeli napraviti dovoljno dobar burfi kako bi ga Kirtananada mogao osobno ponuditi, poduzimali su goleme napore kako bi usavršili umijeće, okus i sadržaj svog jela. Neki su naručili najbolje posude za mliječne slatkiše i sakrivali ih kako bi ih mogli upotrijebiti samo za “svoj burfi”. Drugi su pokušavali prilagoditi postotak vrhnja u mlijeku ili šećera, dok su treći isprobavali razne dužine kuhanja i količinu mlijeka prilagođavali veličini posude. Bilo je nebrojeno mnogo studioznih rasprava i prvoklasnih pokušaja u nastojanjima da “tvoj burfi” Kirtananda svami izabere i pošalje Srila Prabhupadi.

Iako se prelazni pokal za najbolji burfi uglavnom kretao u skupini ljubitelja mliječnih slastica, najčešće ga je zadržavao jedan brahmacari. Svi su priznavali da je njegovu ponudu nemoguće nadmašiti. Sve dok ……………Hladini nije počela praviti burfi za Gospodina Jagannathu. Nije imala nikakve posebne formule, niti posebne posude, niti vremena da ga provede razmišljajući o njemu kao o važnoj središnjici njenog dana.

Ona je samo željela da Gospodin Jagannatha dobije nešto što će proći kao burfi. Došla bi u kuhinju u Madhuvani prije buđenja Njihovih Gospodstava, zgrabila posudu dovoljno veliku da u nju stane otprilike osam čaša mlijeka i pola čaše šećera (nikada nije ništa mjerila), postavila ju na peć na drva, i onda pošla za službom buđenja Njihovih Gospodstava, nuđenja mangala-aratika, i odijevanja Njihovih Gospodstava. Očito, nije baš puno miješala mlijeko, jer je bila jako zaposlena. Sat i pol nakon toga vratila bi se, zgrabila metalnu ili drvenu žlicu ili spatulu i ostrugala sve zajedno u zdjeli, istresla na dasku za rezanje, oblikovala ga i izrezala. To je bilo to. Ispao bi doista smeđ, i mirisao na dim od drva, a razasuti po njemu bili su smeđi, tvrdi hrskavi komadići koje je zvala “ vruće hrskave pločice”, po čemu je burfi kojeg je ona nudila Gospodinu Jagannathu bio jedinstven. Nije izgledao baš profesionalno, ali je nadmašio sve ostale, uključujući i brahmacarijevog!

Kada je taj brahmacari čuo od Kirtanande “Burfi pokal je dodijeljen drugome”, on je prirodno udvostručio svoje napore, jer je to uglavnom do tada uvijek bilo djelotvorno. Ali ništa nije nadmašilo burfi Gospodina Jagannatha, tjednima i tjednima i tjednima! Čak je došlo do toga da je brahmacari poslao neke bhakte u Madhuvanu da špijuniraju Hladini i otkriju koja je njezina tajna.  Tako je Hladini, prilično nesvjesna natjecateljske strane tog jela, jednostavno i izravno pokazala što ona radi. Kada je došla do grebanja dna posude bilo joj je neugodno. Svi su ostali potpuno zaprepašteni njenom jednostavnošću i iskrenošću. Rupa Ramesvari Devi Dasi