SUDAMALIJE | Sudama das (Krsna-katha 9/2003): Iskreno, bez želje za varanjem slijediti upute gurua
SUDAMALIJE | Sudama das (Krsna-katha 9/2003): Iskreno, bez želje za varanjem slijediti upute gurua
Nebrojeno mnogo gurua vodilo je mene, a svi su oni u krajnjoj liniji služili istoj svrsi – dovesti me do znanja o tome tko je Krišna, kakva je to osoba, što On radi, što želi i zbog čega, tko su osobe koje su neprestano uz Njega i zašto se baš tako ponašaju. To što sam do sada naučio zahvaljujući Srila Prabhupadi i njegovim učenicima je da je sve što imam samo milost gurua. No, guru je samo jedan, a to je Krišna, iako je to samo izvorni guru, a ostali su Njegove različite pojave u ovom svijetu. Za svaku se osobu, bez obzira na tijelo i okolnosti, pojavljuje odgovarajući guru. To je općenito poznato kao posredan put do Krišne. Neposredan, najkraći put do Krišne pokazuje poseban guru koji nije iz ovog svijeta. To je vrlo povjerljivi Krišnin bhakta koji silazi u materijalni svijet da bi se Krišnine zabave odvijale na zadovoljstvo Krišne i dobrobit uvjetovanih živih bića. Taj neposredan put će biti objašnjen posebnim, izravnim uputama takvog gurua. Izravan nam je put otvorio Srila Prabhupada i zato se naziva acaryom.
Sama činjenica da smo došli u dodir s takvim čistim bhaktom i njegovim uputama iznimno je neočekivan događaj za nas, vječno uvjetovana živa bića. Stoga će učenik, koji primi takvu poruku i razumije ju, osjećati uzbuđenje i veliki polet. No, to nije sve. Takav učenik, zato jer je razumio poruku i njezinu težinu, postaje ozbiljan u duhovnom životu i vrlo pažljivo slijedi upute acarye i svog gurua. To prvenstveno znači da svojim stavom i ponašanjem ne čini niti jednu od navedenih deset uvreda svetom imenu. Što to znači u praksi?
BEZ USTUPAKA
To prvenstveno znači da srčano, bez kompromisa brani i čuva sve što je sadržano u uputama gurua. Braniti i čuvati to blago uputa gurua podrazumijeva i da svatko u svom životnom trenutku primijenjuje ta pravila onako kako najbolje zna, a isto tako znači da je učenik na oprezu te ako primijeti da se nešto drugo proglašava uputama gurua, odmah oštro reagira i ne pristaje na nikakve ustupke. Učenik koji napreduje u duhovnom životu uvijek će stati u obranu uputa gurua koje određuju spiritualne standarde za cijelu civilizaciju. Takav učenik koji iskreno slijedi upute zna što je od tih uputa neizmjenjivo i što se ne može relativizirati, a što je pak podložno prilagodbi u skladu s mjestom, vremenom i okolnostima. Dake, učenik koji iskreno slijedi upute, tj. ne želi varati, sigurno će napredovati u duhovnom životu. On potpuno razumije upute gurua i primjenjuje ih pomoću zdravog razuma. Izostanak želje za varanjem uzrokovat će da će osoba malo po malo dobiti znanje i tako napredovati, korak po korak. To nije nešto uobičajeno, to je jako rijedak događaj. Takvih učenika ima jako malo. Zato se oni lako prepoznaju međusobno i kada se susreću, srdačno se pozdravljaju.
Dobar učenik koji stalno slijedi upute gurua i mantra Hare Krišna napreduje u duhovnom životu. Kako se vidi njegov napredak? Tako što mu ukus za pjevanje svetog imena raste. Mantranje mu nije teret, već sreća. To je znak da je učenik vjerodostojan. I obrnuto: onaj tko vrlo teško mantra, a ta težina godinama ne nestaje, mora nešto poduzeti i promijeniti svoje navike. To je njegova odgovornost, to umjesto njega ne može učiniti nitko drugi. Kako će učenik znati što treba promijeniti? To će vrlo lako saznati u društvu bhakta – oni su tu baš zbog toga da nam ukažu što krivo radimo. Srila Prabhupada je stvorio ISKCON zbog toga da kroz društvo bhakta saznamo što i kako trebamo promijeniti u svojim navikama kako bismo prestali raditi uvrede i tako s radošću mantrali sveto ime.
REZULTAT GURU APARADHE
Nažalost, veliki broj nama poznatih bhakta nakon niza godina služenja Krišne odjednom se prestao družiti s bhaktama. Oni su pokušali prakticirati proces koji nije u skladu s uputama gurua i tako su se zadržali u području guru aparadhe. Posljedica toga su ponos i materijalne želje. Srila Prabhupada je na predavanju održanom u Vrindavanu 15. rujna ’75. na SB 6.2.13 rekao: “Ako zanemarimo guruove naredbe i mantramo Hare Krišna, to je aparadha, uvreda.” Takvo ponašanje smo mogli vidjeti na nizu primjera bhakta koji su ostali bez gurua (iz bilo kojeg razloga). Svi ti učenici koji nisu prihvatili vodstvo nekog drugog gurua nakon nekog su vremena morali napustiti društvo bhakta. Takvoj osobi mantranje postaje jako teško, a društvo bhakta se doimlje svjetovnim. I to je kraj duhovnog napretka. Takva osoba odlazi, nestaje, zavlači se u neku rupu i gradi vjeru kako je to što radi potpuno ispravno i čisto. No, u susretu s bhaktama, ako do njega ipak dođe, vidi se istina. To sam osobno vidio kad sam nedavno bio u Zagrebu na festivalu. Takvi su bhakte prestrašeni i stalno u obrani kad dođu u društvo bhakta. Podsjećaju me na prestrašene životinje u šumi. Takvo ponašanje sigurno nije rezultat duhovnog napretka, prije će to biti rezultat dobiven guru aparadhom. Nitko od nas to ne želi ni sebi, ni drugima. Nitko ne želi živjeti kao životinja u strahu. Moguće je promijeniti takvo stanje svakog trena, ako to želimo. Kako? Tako što ćemo slijediti upute gurua. Iskreno. Bez želje za varanjem. Nije teško. Čitati Srila Prabhupadine knjige, razumijeti njegove upute i slijediti ih. Nije teško. Predviđeno je za ljudsko biće. Svatko od nas ima sve što mu treba za to.