Dharmavatsalah das:
Bilješke sa zatvorskog programa krajem studenog 2013.
Zatvorenik koji je svirao karatale je malo zaostajao u ritmu pa mu je jedan od veseljaka uzeo karatale iz ruku i nastavio svirati u još bržem ritmu prateći nas. Završetak kirtana je bio u velikom stilu, jedan zatvorenik je napravio egzibiciju, zavrtivši se kao u break dance-u, a drugi je napravio špagu!
Dharmavatsalah das:
Bilješke sa zatvorskog programa krajem studenog 2013.
Nakon posla entuzijastično sam čekao Mahatmu da dođe po mene i da se uputimo na program u Lepoglavu. Čuvar je došao na vrijeme, ali nas je detaljno pregledao. Želio je pogledati harmonij iznutra, a i mrdangu, što mu nismo bili u mogućnosti napraviti. Ispričavao se da mora izvršiti svoju dužnost.
Ovaj čuvar nas nije odveo u malu prostoriju u kojoj smo zadnji put imali program, ali niti u prostoriju u kojoj smo imali prethodne programe. Rekao je da moramo proći kroz crkvu, no, u prostoriji ispred crkve je bio svećenik sa čovjekom, moguće na ispovijedi. Bio je u čudu vidjevši nas u vaišnavskoj odjeći sa tilakom na čelu. Međusobno smo se samo pozdravili, a čuvar nas je ispričao što moramo ovuda proći. U crkvi je bilo nekoliko zatvorenika. Prostorija u koju nas je čuvar želio odvesti bila je zauzeta. Došao je drugi čuvar i odveli su nas u neku treću prostoriju. U toj prostoriji nije bilo nikoga pa sam već posumnjao treba li tu uopće biti program. Na svu sreću, ubrzo je došao jedan zatvorenik pa još jedan i još jedan. Svi su bili zbunjeni jer nitko nije znao kamo treba doći. Bilo ih je malo, pa su se međusobno pogledavali znajući da još ljudi treba doći na program. Rekao sam im da ćemo početi pjevati, a drugi kada dođu, dođu. Tijekom bhajana je najednom nahrupilo više zatvorenika. Skupilo ih se 16.
Sjedili su za stolovima, kao u školi, u dva reda. Dvojica zatvorenika su bila nekako vesela pa su si dobacivali nešto između redova i smijali se. Mislio sam, moglo bi biti problema. Pokušavao sam se više ufiksirati u sveto ime. Vrlo brzo su ta dvojica ustala, podigla ruke i počela plesati. Pogledavajući ih što rade produžio sam bhajane. Jedan od njih, koji je prvi put došao, izjavio je da je već bio u Rijeci na Hare Krišna programu.
Predavanje sam pripremio na temu tri gune materijalne prirode. Nije bilo jednostavno održati koncentraciju jer su me tijekom lekcije više puta prekidali pitanjima. Objasnio sam osnovne karakteristike pojedine gune. Rekao sam da je Krišna u Bhagavad Giti izjavio da je guna vrline najčistija i da osobu oslobađa griješnih posljedica. Ispričao sam im priču iz Srimad Bhagavatama, o Maharaji Bharati.
Neka od pitanja koja su postavili: Kakva je to oznaka na čelu i nosu? Krišna je štitio Jada Bharatu, da li se tako ni mi ne trebamo bojati ničega? Da li Krišna može i nas štititi? Da li se kletva može prenijeti na obitelj i na sljedeće generacije?
Nakon lekcije su me podsjetili na moje obećanje da ću im pokazati osnovne plesne korake. No, prije toga su svi trebali ponavljati maha mantru. To su učinili vrlo glasno.
Program smo završili kirtanom. Plesalo ih je sve više, a na kraju gotovo svi. Predivno je bilo vidjeti kako su ušli u kirtan. Svi su bili sretni pa čak i dvojica – trojica koji nisu plesali. Zatvorenik koji je svirao karatale je malo zaostajao u ritmu pa mu je jedan od veseljaka uzeo karatale iz ruku i nastavio svirati u još bržem ritmu prateći nas. Završetak kirtana je bio u velikom stilu, jedan zatvorenik je napravio egzibiciju, zavrtivši se kao u break dance-u, a drugi je napravio špagu!
Na kraju su me pitali da li ćemo doći za Novu Godinu. Jedan je rekao, “Sljedeći put donesite halavu!” a drugi, “Uljepšali ste mi cijelu godinu!” Jedno je sigurno: Krišna je svima nama uljepšao život.