MILOM ILI SILOM (ILI TI ŠAKOM)

,Bhrgu das (Krsna Katha 4/2003): Inspirativna sankirtan priča.

Dragi čitatelji Krsna-Kathe!

Primite moje ponizno poštovanje u prašini vaših lotosovih stopala!!! Sva slava predivnom sankirtana pokretu Gospodina Caitanye!!!

Velika mi je čast za ovaj broj objaviti jednu od vrlo inspirativnih priča velikog borca u sankirtan vojsci Gospodina Caitanye, njegove milosti Padamananuttame prabhua. Ovaj veliki bhakta, legenda hrvatskog sankirtana (dijeljenja milosti u obliku Srila Prabhupadinih knjiga) nas je zasipao svojom bezuzročnom milošću spremivši za nas zbirku svojih sankirtan dogodovština ukrašenih predivnim komentarima temeljenim na pričama iz vedske književnosti. Ovo je na neki način i reklama za njegovu knjižicu koja bi uskoro trebala izaći iz tiska. Ja sam imao tu milost da budem među prvim sretnicima koji je pročitao te priče i na taj način uronio u nektarski ocean ovih zabava. Stoga ćemo u ovom broju dopuštenjem Padamanuttama prabhua objaviti jednu od priča iz te predivne zbirke kako bi vas inspirirali da nabavite ovu knjižicu i na taj način sami uronite u taj nektarski ocean. 

Vaš

Bhrgu das

 

Padamanuttama das

 

   “Janana das, Damakartu das i Krsna das su dijelili knjige u Šibeniku i okolnim selima. Stanovali su u prekrasnom turističkom gradiću koji se zove Tisno. Jednu malu vikendicu im je iznajmio brat od Matsyaraja Sute dd. Svako jutro Damakartu das se prvi ustajao oko 3 ujutro, Janana das oko 3.30 a Krsna das oko 4 sata. Do 7.30 svi su odmantrali svoje krugove i čitali Srimad-Bhagavatam najmanje sat vremena.

   Razlog zašto se ustaje tako rano ujutro je da se može sa napetom pažnjom slušati Hare Krsna maha-mantra. U to je vrijeme um najmirniji. Zato se ustaje u vrijeme brahma-muhurta razdoblja kad vlada guna vrline i vrlo je povoljno iskoristiti to vrijeme da bi slušali krugove i proučavali šastre i to vrlo pažljivo. Srila Prabhupada je rekao da njegove knjige trebamo pažljivo proučavati. Postoji razlika između čitanja i pažljivog proučavanja. Što pažljivije proučavamo šastre, to će više znanja ući u našu svjesnost.

   U 7.30 su imali jutarnji program, oko 8 bi častili prasadam a u 8.30 se kretalo na odredište. Knjige su dijelili prije podne i u kasno popodne kako bi izbjegli ljetne vrućine. Ljudi na moru obično od 12 do 17 odmaraju i uznemire se ako ih netko prekida u odmoru. U vikendicu bi se vraćali oko 21 sat. Skuhali bi mlijeko i pročitali jednu priču iz knjige “Krsna – izvor sveg zadovoljstva.” Nakon toga bi krenuli na počinak da odmore tijelo kako bi mogli sljedeći dan ponovno služiti Krišnu dijeleći knjige Srila Prabhupade uvjetovanim dušama.

   Jednog jutra Krsna dasu je probudila buka. Pogledao je na sat na kojem je vidio da je 3.44 i 10. srpanj 1997. Čuo je sa terase glas nepoznatog čovjeka: “Razbit ću te!” te glas Damakartu dasa: “Gospodine, molim vas smirite se!” Ustao je iz vreće za spavanje i dotrčao na terasu. Na sebi je imao samo gamšu. Vidio je kako se Damakartu das hrva po terasi s nepoznatim čovjekom, koji je bio za glavu veći i bar 20 kg teži. Krsna das ih je pokušao smiriti. Međutim, nepoznati napadač je postao još agresivniji. Uhvatio je tako Krsna dasu za stopalo te mu ga raskrvario svojim noktima. Sva sreća da je Damakartu das prije bhakti yoge bio juniorski prvak države u hrvanju tako da je bio ravnopravni suparnik nepoznatom napadaču. Krsna das je pomislio: “Hej, ovaj čovjek želi namlatiti bhaktu!” Zbog toga mu je ljutnja snagom oceana nagrizla um te je snažno udario neznanca šakom u nos iz kojeg je polagano počela teći topla, svjetlocrvena krv. Ovo je primjer kako osoba vrlo brzo dobije reakciju ako napadne bhaktu. 

   To je napadača ošamutilo što je iskoristio Damakartu das upotrijebivši jedan zahvat u stilu Fujite (poznatog japanskog borca) i nepoznati napadač je bio poražen.

Tada ga je Krsna das upitao: “Zašto si napao svećenika?” Nasilnik je zaprepašteno odgovorio: “Zar je on svećenik (prstom je pokazivao na Damakartu dasa), a tako se dobro mlati?!” U tom trenutku Janana das mu je pružio papirnatu maramicu i kako ne bi ponovno izazvao našeg hajduka ponizno mu se obratio: “Gospodine, malo ste se ogrebali oko nosa! Evo, obrišite ga!” Nakon toga mu je objasnio da je Damakartu das misionar. Smirenost Janana dasa i njegova umilna rječitost je uvjerila napadača. Tada se naš junak pokajao i molio za oprost. Predstavio se i rekao: “Zovem se Martin. Vraćao sam se iz diska. Ugledao sam čovjeka kako nešto mrmlja ispod mog prozora. Pošto mi je alkohol udario u glavu, nisam razmišljao već sam mislio da je to sigurno neki lopov, a evo, ispostavilo se da je susjed.” 

   Janana das je pozvao Martina na prasadam – jogurt i banane, a Krsna das mu je objasnio neke osnovne točke naše filozofije i rekao: “Ako želiš nešto više saznati o ovom duhovnom procesu, uzmi neku od naših knjiga!” Dok je častio prasadam Martin je izvadio 14 kuna u kovanicama rekavši: “Ovo je sve što mi je ostalo! Ako mogu nešto za to dobiti, bio bih vam zahvalan!” I tako je naš Martin otišao na počinak s Išopanišadom u džepu, ne slutivši da je njegov duhovni život upravo počeo!!!