Iskrene molitve izazvat će jedan od onih širokih Prabhupadinih osmijeha :))
Neki dan se jedan bhakta zahvalio društvu vaišnava na molitvama koje su upućivali za dobrobit njegove sedmogodišnje nećakinje sa čijom ih je nemilom zdravstvenom situacijom (krvarenje u mozgu) on bio upoznao i zamolio ih pri tom za blagoslove i molitve. Djevojčica je trebala biti odmah operirana, ali su liječnici u zadnji tren pred operacijom odustali, ustanovivši da joj se zdravlje naglo i posve neočekivano počelo popravljati. Kasnije se doznalo da je, osim neutvrđenih molitvi pojedinaca koji su pročitali poruku i shvatili je kao priliku za pomoć drugima, jedna ekipa bhakta ispred Božanstava u hramu održala dvosatne bhajane u istu svrhu. I – upalilo je!
Kako molitve za dobrobit drugih pomažu, nemojte mene pitati. Nisam nigdje ništa o tom mehanizmu pročitala, mogla bih samo spekulirati. Ali da funkcioniraju – funkcioniraju. Sjećam se Sridhar svamijevog iskustva koje nam je svojedobno prenio, a koje govori o istom fenomenu. Maharaja je uvijek čvrsto stajao na zemlji, i to s obje noge. Nije bio sklon „mističnim iskustvima“. Ali bio je posve uvjeren da su mu molitve bhakta produžile život i dale mu priliku da se bolje pripremi za konačni test.
Prabhupada je svoje učenike uputio da se Krišni mole za njegov oporavak uz naznaku, „ako Ti to želiš.“ Molitvama samo skrećemo Krišni pozornost na situaciju u kojoj se nalazi Njegov djelić, Njegov bhakta u krajnjoj liniji, osviješten ili ne po pitanju te funkcije. Ujedno izražavamo da je nama stalo do njegovog daljnjeg prisustva u tom tijelu ili, u nekom drugom slučaju, da mu želimo bezbolnu promjenu tijela ili što god je već po srijedi.
Krišna zapravo svojevoljno ovisi o Svojim bhaktama. To lijepo objašnjava Durvasa Muniju koji bježi ispred čakre nakon što je ovaj pokušao ubiti Maharaja Ambarišu.
Svevišnja Božanska Osoba reče brahmani: „Ja sam potpuno pod kontrolom Mojih bhakta. Uistinu, uopće nisam neovisan. S obzirom da su Moji bhakte posve lišeni materijalnih želja, Ja im sjedim u dnu srca. Nisu mi tako jako dragi samo Moji bhakte, već to isto osjećam i za bhakte Mojih bhakta.“ (SB 9.4.63)
Znajući to, možemo snagu svojih dobrih želja i molitve upotrijebiti i onda kad smo inače posve bespomoćni doprinijeti na neki drugi, konkretni način da se slave Gospodinovog svetog imena prošire planetom prema želji Gospodina Caitanye. Sjećam se izjave jednog mladog sankirtan bhakte iz Mađarske, dane na pogrebu starije mataji. Jedna od lijepih stvari koje je o njoj ispričao bio je i njen telefonski poziv koji je primio na cesti u Budimpešti dok je za vrijeme prosinačkog maratona promrzao i već pomalo obeshrabren, osamljen, nastojao i dalje dijeliti knjige Srila Prabhupade iako je već bilo 10 naveče. Mataji ga je nazvala, hvalila izvanrednu službu koju obavlja i rekla mu da svakodnevno misli na njega i moli se da ustraje i održi pravi stav u tom dragocjenom položaju pronositelja Krišnine poruke. Što ga je posve „oborilo s nogu“.
Kad god se osjećamo uistinu bespomoćnima doprinijeti poboljšanju situacije u svojoj zajednici bhakta – bilo nakon što smo pokušali pa nije uspjelo ili jer nismo sposobni ni pokušati – uvijek možemo pomoći molitvama, iskrenim molitvama da se stvari dovedu u onaj red koji će izazvati jedan od onih širokih Prabhupadinih osmijeha. Krišna naše molitve može i ne mora uslišiti. On najbolje zna što je u tom trenu najbolje za razvoj Njegovog plana i za dobrobit svakog pojedinca. Naše je da se povežemo s Njim (i) kroz molitvu, a rezultat je posve u Njegovoj domeni. I to je jedno od značenja predaje.
Vinata dd