Krsna-katha 8/2000
Purnacandra Gosvami: Zadnja kap iz samog dna vašeg srca mora biti predana guruu. Jer, to je predaja, saranagati. Ne učinite li to, nećete nigdje dospjeti u svom duhovnom životu.
Krsna-katha 8/2000
Purnacandra Gosvami
Zadnja kap iz samog dna vašeg srca mora biti predana guruu. Jer, to je predaja, saranagati. Ne učinite li to, nećete nigdje dospjeti u svom duhovnom životu. Pokušavate li ići od jednog tipa do drugog, od jednog sadhua do drugog, od jedne sampradaye do druge – nigdje nećete dospjeti. Zato jer Krišna ne cijeni takav mentalitet nalik onome od prostitutke koja mijenja klijente. Čini se, međutim, da su danas ljudi na Zapadu po tom pitanju posve besramni. Vidio sam puno bhakta koji odjednom odluče: “O, da, ISKCON ima problema, ne sviđa mi se ovo ili ono, i zato, idem kod one druge osobe.” Kao da je to nešto sasvim normalno. Za mene je zapanjujuće kako to uopće mogu napraviti! Što se tu zbiva? Jesu li to ljudska bića? Prabhupada je rekao da čak i pas, najobičnija životinja – premda je prljav, besramno se upušta u spolni odnos nasred ulice, i sl. – osjeća odanost prema gospodaru. Koliko bi onda više tom odlikom trebala biti obdarena ljudska bića? Mi pokušavamo pružiti zadovoljstvo Bogu, a ako nismo čak ni odani svom duhovnom učitelju, kako onda možemo napredovati u duhovnom životu? To je nemoguće. Potpuno nemoguće.
Prema ljudima koji se tako ponašaju, koji mijenjaju duhovne učitelje, sampradaye… budite ljubazni, pristojni, ponudite im prasadam no, ja vam ponizno savjetujem da se s njima ne zbližavate. Tu mislim i na ljude koji su odbacili svog gurua. A ako su napustili ISKCON, to uglavnom znači da su odbacili Prabhupada. Postoje danas skupine, babaji skupine, koje ne samo da odbacuju Prabhupada, već odbacuju i Bhaktisiddhantu Sarasvatija! Kao i sve što je on uveo u Gaudiya liniji – odbacuju odjeću boje šafrana, dandu, brahmanski konac, propovijedanje – sve. Oni kažu da je Bhaktisiddhanta Sarasvati uveo sve te stvari koje nisu dio naše Gaudiya tradicije, i da je to loše, pogrešno. No, to je klevetanje Bhaktisiddhante Saravatija Thakure. Kao da kažete kako on nije znao što čini kada je nepotrebno uveo sve te budalaste stvari i stoga je najbolje da ih se sada riješimo, da ih odbacimo. To je mentalitet ljudi o kojima govorim. Budete li slušali ono što oni tvrde, to će vam uništiti duhovni život.
Pokušajte samo zamisliti koliko bi takve izjave razgnjevile Prabhupadu. Grozno je već ako klevetate Prabhupadu, njegovu misiju ili učenike, no možete li uopće zamisliti kako bi Prabhupada bio ljut da čuje nešto takvog o svom guruu, Bhaktisiddhanti Sarasvatiju i onome što je on učinio? Neki bhakte iz Evrope, Rusije, Amerike napustili su, ne samo ISKCON ili Prabhupadu, već i Bhaktisiddhantu Sarasvatija koji je uveo propovijedanje, varnasramu kako bi se svjesnost Krišne mogla proširiti. To je učinio vidjevši da su ljudi previše degradirani da bi mogli slijediti bhajananadi liniju, kao što se to u prošlosti činilo. Danas su ljudi previše pali da bi to mogli slijediti. On je to zaključio promatrajući Indijce koji su puno čišći od nas. Zato je Bhaktisiddhanta Thakur uveo promjene, a Bhaktivinoda Thakur, babaji, se s tim 100 posto složio i naložio mu da uvede sustav daivi varnasrame u cijelom svijetu, gdje god je moguće. To je zabilježeno u pismu. Bhaktisiddhanta Sarasvati slijedi Bhaktivinoda Thakuru, nitya sidhu. A čak je i Gaura kisora das babaji na početku stoljeća rekao da bi Radha kund bio jako lijepo mjesto da na njemu ne živi 11 nemoralnih ljudi, što se odnosilo na 11 lažnih babajija koji se predstavljaju kao takvi, a upuštaju se u nedozvoljene spolne odnose sa ženama. Ako je tako bilo prije 100 godina, koliko ih ima danas? Ljudi su strašno pali čak u zadnjih 30 godina, a kamoli ne 50 ili 100. Pogotovo zapadnjaci koji su uglavnom još paliji od Indijaca. Zbog toga je bilo nužno stvari prilagoditi novom vremenu.
Amblem Bhaktisiddhantinog Gaudiya Matha je tiskanje knjiga, brhat mrdanga. To je raga marg. Jer propovijedanje odražava raspoloženje gopija. Dovođenje drugih ljudi Krišni je poput gopija koje nesebično Krišni dovode svoje prijateljice sakhije kako bi On s njima uživao. Bhaktisiddhanta Sarasvati je uveo tu zamisao – da se raga marg ne odnosi samo na sjedenje i mantranje 1 ili 2 lakha krugova te meditiranje na Krišnine zabave. To nije način na koji ćemo mi ući u raga marg. Za nas je taj put dijeljenje knjiga i propovijedanje, brhat mrdanga. To je ono što je Bhaktisiddhanta uveo, a SVI njegovi učenici su to činili. Svi njegovi učenici su bili propovjednici, veliki propovjednici. Imao je vojsku sannyasija koji su održavali velike pandale (propovjedački programi pod ogromnim šatorom), postavljali izložbe diorame, održavali velike hariname, dijelili prasadam, Prabhupada je to jednostavno slijedio. I to je put kojim mi možemo ući na raga marg.
Druga strana amblema je pancaratrika, obožavanje Božanstava, koje ide paralelno, cijelo vrijeme. To je vaidhi marg, koji nam je potreban da se pročistimo. Bhaktisiddhanta je govorio da onaj tko je živ treba propovijedati.
EZOTERIJE – JAVNA TAJNA
Propovijedanje nas osposobljava da uđemo u te ezoterične stvari. Ezoteričnim se nazivaju jer su većini ljudi, budući nisu osposobljeni, nedostupne. Premda se nalaze u Caitanya caritamrti, Srimad Bhagavatamu, ipak su ezoterične, jer ih ljudi koji za to nisu spremni jednostavno ne vide. Kad postanu spremni, onda ih odjednom uoče. Prabhupad u komentaru Damodara lile opisuje podrobnije kako majka Yasoda juri za malim Krišnom, pokušavajući ga svezati te na jako jednostavan način spominje kako bi onaj tko osjeća privlačnost prema roditeljskom odnosu s Krišnom trebao meditirati na tu zabavu te tako može ući u vatsalya bhavu, u raspoloženje majke Yasode. Jako, jako jednostavno izrečena poanta. A to je zapravo raga marg – meditiraš na Krišnine bhakte i način na koji oni vole Krišnu, na njihove tjelesne oblike…
Prabhupad od toga nije napravio neku veliku stvar, tajnu, zbog koje bi čovjek morao nekud otići, uzeti posebnu diksu, tajno zaći u drugu liniju… Ne. To je javna tajna. Ezoterično je, no ako spomenutu uputu pročita obični bhakta, neće tu primijetiti ništa posebno, jer još nije spreman, nema još bhave, nije pohlepan (nema lobhu) za raganuga bhakti, za vraja bhavom.
No, kad osoba ima adhikaru, kad je propovijedala tijekom proteklih 25, 30 ili 40 godina (ili manje, ovisno o osobi), kad počinje osjećati ruci i asakti, nagovještaj svoje svarupe (svoj izvorni odnos s Krišnom) – kad takva osoba pročita spomenutu uputu, odmah osjeti da je to nešto za nju. Stvari se odvijaju prirodno. A ne da morate otići u Vrindavan i tamo sresti nekog babajija koji će vam ponuditi proces kojim ćete otkriti svoju svarupu. Bhaktivinoda Thakur piše da je osoba koja vas poziva da vas nauči rasu – prevarant. Jer rasa se ne podučava, ona se jednostavno dogodi, postupno se razvija.
STANDARD ZA BABAJIJA
Bhaktivinoda Thakur također kaže da osoba mora biti na razini bhava bhakti prije nego li prihvati odjeću babajija. To je standard. Morate biti maha bhagavata. A Bhaktivinoda Thakura je vidio oko sebe puno babajija koji nisu na razini bhave. Čak niti na razini nisthe. Još uvijek se upuštaju u nedozvoljeni spolni život i bave se raznim drugim griješnim stvarima. Stoga, nemojte dozvoliti da vas ove stvari zbune. No, istodobno, ne vrijeđajte vjerodostojne Gaudiya vaisnave, već se prema njima
ophodite s poštovanjem. Pogotovo prema guruima, a sa sljedbenicima budite oprezni jer oni često vrbuju ljude u svoje redove. Stoga pazite da ne uvrijedite vaisnave. To vam neće pomoći u duhovnom životu. Budite gemtlemen, ljubazni, puni poštovanja, no nemojte se previše zbližiti. To su pravila ponašanja Brijabasija. Svakog poštujete, možete čak i poslušati predavanje, no ne odlazite k drugima redovito, već ostajete u svom društvu i tu propovijedate. Ostajete odani svom guruu i svom osnivaču acaryi, postojani u svojoj sadhani, prihvaćate upute svog gurua. Ne namjeravate li poslušati svog gurua, što ste ga uopće uzimali?
Osobno osjećam da sam dobio milost od Prabhupadine braće po Bogu, no s nikim od njih nisam proveo više od sat, dva ili možda najviše dan. Nikada nisam razmišljao o tome da bih nekud otišao. No, susreo bih te razne vaisnave, ukazao im poštovanje, razmjenio par riječi, poslušao predavanje. Tako bih dobio njihovu milost. Mi možemo dobiti milost od drugih vaisnava, koji čak nisu niti u našoj liniji. Ali, ako netko odbacuje Bhaktisiddhantu Sarasvatija ili Srila Prabhupadu ili, ako ihnjegovi mladi sljedbenici sa zapada kritiziraju, onda se držite podalje od takvog društva.
JE LI NAM PRABHUPADA DAO SVE ŠTO NAM TREBA?
Pitanje: U zadnje vrijeme se često čuju tvrdnje da nam Prabhupada nije sve dao, da nije ostavio upute za naprednije stupnjeve bhakti yoge te nam stoga treba pomoć izvan ISKCONa. Možeš li to komentirati?
Prabhupad je stvari predstavljao na jednostavan, ali vrlo dubok način. Njegova nas jednostavnost može zavesti. Ljudi stoga ponekad krivo predstavljaju da Prabhupada nije predvidio da će bhakte doći do viših stupnjeva, da im nije ostavio upute. No on u mnogim svojim knjigama raspravlja o tim višim stupnjevima – u komentarima Bhagavatama, Caitanya caritamrti… On sam je u više navrata rekao da je sve u njegovim knjigama. Imam snimku njegovog zadnjeg predavanja, iz Vrindavana na
kojoj se čuje da je jako bolestan, gdje također jasno kaže da je sve u njegovim knjigama.
Čak i u Prabhupadino doba bhakte su napuštali ISKCON i odlazile k istoj osobi koja se u posljednje vrijeme spominje – Haridas Sastri iz Vrindavana. On je uvjerio i Nitaia (poznavatelja sanskrita), Prabhupadinog učenika, da mu njegov guru nije dao najviše upute te da će mu ih on dati bude li ga slijedio. Nitai je onda otišao Prabhupadi i zamolio ga: “Molim te, blagoslovi me tako da mogu dobiti vjerodostojnog duhovnog učitelja.” Prabhupada mu je odgovorio: “Blagosiljem te da ne pronađeš vjerodostojnog duhovnog učitelja tijekom sljedećih milijun života.”
Istoj osobi je otišao i Satya Narayana… Haridas Sastri je u Gadhadhar liniji, a oni tvrde da su sve stvari koje je Bhaktisiddhanta uveo beskorisne te da ih se trebamo riješiti – šafran dhotiji, sannyasa, brahmanski konac, propovijedanje… To oni kažu. A teško je i zamisliti uvredljiviju izjavu koja bi Prabhupada više razgnjevila od ove.
Ako je netko Prabhupadin učenik i kaže da Prabhupada nije sve dao, znači da je zbunjen. Upitno je smatra li se u tom trenutku uopće Prabhupadinim učenikom, ako tako nešto može reći. Jer Prabhupada nikada nešto takvog nije rekao. On je rekao: “ Sve sam vam dao. Sve je tu. Samo mantrajte sveto ime i propovijedajte i sve ćete dobiti. Sve je u svetom imenu – Goloka dhama, sve rase, raga marg, gopi bhava…” Na nama je samo da mantramo, obožavamo Božanstva i propovijedamo. I to je to. Na taj način ćemo sve dobiti. To je ono što je uveo Bhaktisiddhanta, a Prabhupada slijedio. Kako Prabhupadin učenik može reći da vam on može dati nešto više od Prabhupade? To nema smisla.
NIŠTA NOVOG POD SUNCEM
Pogledajte samo što je Prabhupada napravio! Isus Krist je propovijedao 3 godine i njegova se religija proširila svijetom. Prabhupada je propovijedao 10 godina, napisao je 80 knjiga, a mi smo svjedoci kako je njegova poruka uhvatila korijena u cijelom svijetu. Čak i unatoč svim problemima koje imamo u ISKCON-u, još uvijek se širimo. Čak i unatoč nas samih. Prabhupada je bio opunomoćen. Njegov brat po Bogu – vrlo ugledna, uzvišena osoba, najbolji filozof u Gaudiya mathu, vrlo učen – Sridhar svami je rekao da je Prabhupada saktyavesa avatara. Nitko ne može učiniti ono što je on napravio. Tako je intenzivno proširio svjesnost Krišne, da je
očito da je bio saktyavesa avatara. On je acarya koji je uspostavio proces za suvremene bhakte i za budućnost. Njegove knjige su tu za sljedećih 10 000 godina. Nema drugog procesa. Nema ništa novog pod suncem. Sve je već tu. Prabhupada je rekao: “Samo pročitajte ove 4 knjige – Gitu, Bhagavatam, Caitanyu caritamrtu i Nektar predanosti. U njima je sve što vam treba za vaš bhajan i za propovijedanje. Nema potrebe da čitate druge knjige.” Prabhupada nije rekao da ne smijemo čitati
druge knjige, već da je sve što nam treba u ove 4 knjige.
Sve što je potrebno jest da slijedimo Prabhupada. On nikada nigdje nije čak niti nagovijestio da bi nam u budućnosti, kad postanemo napredniji, moglo trebati nešto drugo. Jeste li ikada igdje nešto takvog pročitali ili čuli sa snimaka? Ne. Prabhupada je na razini Vyase, Madhvacarye, Jiva Gosvamija, Visnavatha Cakravartija… on je acarya. Opunomoćen je. A ljudi ga omalovažavaju kao ludi. Uglavnom iz zavisti. Među guruima u Indiji je prililčno rasprostranjena zavist prema Prabhupadi. On je bio tako bogat, imao je tako puno sljedbenika, a oni sami su sretni ako mogu dobiti jednog ili dva sljedbenika sa zapada. Prabhupada je imao 5000 učenika sa zapada, a pri tom je gradio mnoštvo ogromnih, nezamislivih hramova. Primjera radi, mi imamo lijepi asram na Govardhanu s jedno 10 ili 15 soba, blizu hrama Gaudiya Matha. Kad bi naše zdanje pripadalo Gaudhiya Mathu, za njih bi to bilo nešto poput glavnog hrama u cijelom Vrindavanu, a nama je to tek sporedni asram za koji malo tko i zna! Naš glavni hram je u Vrindavanu, poznati Krišna Balarama Mandir. Da i ni ne spominjemo Mayapur, Bombay i drugi hramove. Gaudiya Math nema takvih projekata. Oni ne mogu ni zamisliti takvo propovijedanje.
JA SAM MAHA BHAGAVATA
Nedavno sam bio u Rusiji i prišli su mi neki bhakte koji su napustili svog ISKCON gurua (s kojim je sve u redu) i otišli u Gaudhiya Math. “Guru mora biti uttama adhikari, a ISKCON gurui to nisu i zato nam ne mogu dati ono pravo. Naš guru je sada maha bhagavata guru,” rekli su mi (Ljudi u to vjeruju, jednostavno to prihvate. Ne može se zapravo dokazati da je netko maha bhagavata, a ako netko to uistinu jest, sasvim sigurno neće ići naokolo govoreći, ja sam maha bhagavata. Ako to čini, jasno je da NIJE maha bhagavata. ) i zatražili moje mišljenje. Analizirajmo na primjer Indradyumnu svamija, odgovorio sam im. (Indradyumna svami je bio njihov guru kojeg su odbacili). On je ISKCON guru. Bhakta je oko 30 godina, sannyasi 20 godina, organizira velike propovjedačke programe u Poljskoj, dnevno provede u harinamu po 6 sati, a jedno 25 godina intenzivno propovijeda. Svatko tko 20 godina provodi više sati dnevno u harinamu MORA imati neki ukus za to. A svatko tko zna Indradyumnu Maharaja zna da on jako voli kirtan. Dakle, ako ima ukus, to ukazuje da on ima ruci za sveto ime. Možda nije neki veliki učenjak, ali ima ukus, ima veliku vjeru u sveto ime, odan je Prabhupadu, ima ukus za propovijedanje i izvrstan je propovjednik. S ovom vrstom propovijedanja koju on organizira u Poljskoj ne može se mjeriti ništa ni u Gaudiya mathu, niti igdje drugdje. Satima pjevaju sveto ime, dijele na desetke tisuća tanjura prasadama, prodaju na tisuće knjiga, pojavljuju se na
TV, stotine novih bhakta im se pridružuju ili postaju članovi nama hatta – zamislite samo koliko bi Bhaktisidhanta Sarasvati bio zadovoljan sa svojim unukom Indradyumna Maharajem koji propovijeda u Poljskoj na isti način kao što je Bhaktisiddhanta u Indiji! Stoga, prilično je moguće da je Indradyumna Maharaja barem na stupnju ruci – jer ima ukus.
A Bhaktivinoda Thakur kaže da uttama adhikari razina počinje s rucijem. Tada bhakta počinje čisto pjevati sveto ime (suddha nama). Stoga, prilično je moguće da je Indradyumna svami uttama adhikari guru koji svojim učenicima daje suddha namu. Može li netko dokazati da to nije istina? Ne, naravno. A mi imamo puno takvih finih gurua u ISKCONu. O.K. imamo i ljudi koji su pali. No od oko stotinu gurua, možda ih je 15 palo. To je znači 15 posto, a to je prilično dobra statistika. Čak ako nam padne još 5 gurua, još uvijek ih 80 posto ostaje. A to jako dobro, pogotovo za Kali yugu i uz činjenicu da smo mi zapadnjaci. I u Gaudiya Mathu sannyasi, i to glavni, padaju i potom rade lude stvari. Ne događa se to samo u ISKCON-u. Naši su gurui još mladi u izvjesnom smislu, zapadnjaci su, ne govore bengali, većina ih ne zna sanskrit – no napreduju, stječu ukus za mantranje i propovijedanje. Prilično im dobro ide, uglavnom. Mi smo skloni tome da na temelju nekolicine gurua koji su pali omalovažavamo sve naše gurue. No, to nije u redu. Nekolicina ih je imala probleme, možda će ih imati još neki, no to nije smak svijeta. ISKCON neće staviti ključ u bravu i rasprodati imovinu. Ne, misija se nastavlja.
Osobno nemam nikakav položaj u ISKCONu. Nisam ni GBC, ni guru, i nemam nekih skrivenih razloga zašto bih ovako govorio. Jednostavno propovijedam na temelju filozofije i svojih spoznaja. Ne nastojim vas zadržati ovdje na silu, možete otići gdje god želite, no načela o kojima sam govorio i dalje ostaju.
Da, na žalost, u ISKCONu ima puno poteškoća i to je odvratilo mnoge senzitivne ljude. Kad bi u našem ISKCONu bilo više ljubavi, prijateljstva, kad bismo bili otvoreniji i davali ljudima više slobode, mislim da nas neki članovi ne bi napustili. Neke stvari radimo krivo, ne svi vi, već možda neki vođe… No, ipak to nije isprika za otići iz ISKCON-a. Jer, bez obzira kako loše stvari išle u ISKCON-u ja nikada ne bih otišao Haridas Sastriju ili Ananda das Panditu ili bilo kome od njih. ISKCON nikada ne može postati tako loš. Čak i kad bi se sav pokret raspao na komadiće, ja ne bih tamo otišao. Nastavio bih čitati Prabhupadine knjige, slijediti njegov proces i obožavati ga. Do zadnjeg daha. I u sljedećem životu isto tako. To je moja meditacija, takva je moja odlučnost. Da biste bili bhakta, morate biti takvi, sto i jedan posto sigurni, ako želite biti uspješni. To se naziva sraddha, to je guru nistha.