Ne gubite strpljenje. Ova čvrsta odlučnost i čvrsta vjera su najvažnije. Ništa nije nemoguće. Krišna je uvijek tu da ti pomogne. On se nalazi u tvome srcu. On će iskušati koliko ti je jaka vjera u Njega.
(Gour-Govinda svami, dio večernjeg programa u Lansingu (SAD), 28.10.1991., Kk, kolovoz 2004.)
Majka je imala šesto- ili sedmogodišnjega sina i željela ga je poslati u osnovnu školu, tako da bi mogao steći neko obrazovanje. No, škola je bila udaljena oko pola milje od njihove kuće. Bez obzira na sve, ipak je rekla dječaku da treba svakog jutra ići u školu. I tako je dječak krenuo u školu. Na putu je morao proći kroz prašumu, u kojoj su obitavale neke divlje zvijeri, poput tigrova i zmija. Budući da je bio malen, bojao se. Stoga je prišao majci i rekao joj,
“Oh, majko kada sam prolazio kroz prašumu u na putu do škole jako sam se bojao. Tamo ima tako puno divljih zvijeri. Ne mogu više ići tamo. “
Majka ga je upitala: “Zašto se bojiš? Ne znaš li da je tamo tvoj prijatelj Gopal? Samo Ga pozovi, On će ti pomoći. Nema potrebe da se bojiš.”
“O, moj prijatelj je tamo ?”
“Da. Kada se uplašiš, trebaš pozvati, ‘O Gopal, prijatelju moj, nalazim se u strašnoj situaciji! Gdje si Ti? Molim te dođi!‘ Tako trebaš govoriti.”
Dijete je slijedilo njezinu uputu. Na putu kroz prašumu uplašio se i pozvao, “Prijatelju, Gopal! Brate moj, Gopal! Gdje si? Nalazim se u strašnoj situaciji. Molim te dođi! Pomozi mi!”
Gopal se pojavio pred njim. “Da, ovdje sam. Zašto se bojiš?”
“Moram proći kroz prašumu na putu do škole, a ona je puna divljih zvijeri.”
“Nemoj se bojati. Dođi sa mnom!”
Gopal mu je tako pomagao svaki dan.
GOPAL PRIBAVLJA MLIJEKO
U indijskim se školama vrše obredi obožavanja (puje) Ganesa i Sarasvati sa svrhom da učenicima podare znanje. Za ovakve će festivale učitelj prikupljati određeni novčani prilog od učenika. Jednoga dana u školi, učitelj je najavio da će imati jedan takav festival, te da bi svi učenici trebali donijeti određeni novčani prilog za to. Dječak i njegova majka su bili vrlo siromašni. Nisu imali nikoga drugog od obitelji, samo majka i sin, a oni nisu imali ništa novaca. Učitelj mu je rekao: “Ti si siromašan i nemaš novaca, ali trebao bi barem donijeti pedeset paisa – pola rupije.”
Dijete se vratilo kući i reklo svojoj majci da je učitelj rekao da treba platiti pedeset paisa za festival. Ali oni nisu imali ništa, čak niti jednu paisu. Majka je rekla, “Reci učitelju da nemamo niti malo novaca. Vrlo
smo siromašni. Ali ćemo donijeti mlijeko.” Dijete je reklo, “Tko će nam dati mlijeko?” “O, tvoj prijatelj Gopal će nam dati mlijeko. On se brine o kravama. On može tvoga učitelja opskrbiti s mlijekom koliko
god mu je potrebno. Da. Reci to Gopalu!”
Dječak je prihvatio što mu je majka rekla, “Da, moram to reći mom prijatelju Gopalu.”
I tako je toga dana u šumi dječak pozvao svoga prijatelja,
“O, Gopal gdje si?”
“Ovdje sam”, pojavio se Gopal. “Što trebaš?”
“Učitelj je rekao da trebam platiti pedeset paisa, ali mi uopće nemamo novaca. Moja mi je majka rekla da tražim od Tebe da nam daš nešto mlijeka, jer im je ono potrebno za festival. Tako da nas trebaš opskrbiti s onoliko mlijeka koliko im je potrebno.”
“O, da moram te opskrbiti, moram ti pomoći. Ja sam uvijek tu da ti pomognem”
Na dan obreda, na putu kroz prašumu, dijete je pozvalo svoga prijatelja, “Gopal, danas je taj dan. Molim te, dođi!” Gopal je došao s malim zemljanim vrčem punim mlijeka. “U redu, uzmi ovo mlijeko i daj ga svome učitelju. Vrč če davati mlijeka koliko god požele. Nikada se neće isprazniti.” Dječak je uzeo vrč i dao ga učitelju. Vidjevši tako malen vrč, učitelj je pimijetio, “Oh, tako malo mlijeka. Nama
je potrebno puno, deset kanti mlijeka. Ti si donio samo malen vrč s mlijekom.” “Ne, ne, ne. On se nikada neće isprazniti. Donesite deset kanti i lijevajte iz vrča. Svih deset kanti će se napuniti.” Učitelj je tako i postupio, i iznenađujuće, kante su bile napunjene. Tada je učitelj zapitao: “Odakle ti taj vrč?” “Moj prijatelj Gopal mi je dao.” “Tvoj prijatelj Gopal? Tko je On?” “Oh, On boravi u prašumi. Svaki put kada mi je potrebno, ja Ga pozovem. Majka mi je rekla da kada se god nalazima u strašnoj situaciji, trebam pozvati ‘Gopal! Gopal! O brate! O prijatelju moj Gopal!’ Tada se on pojavljuje. Pomaže mi, štiti me i vodi u školu. On mi je dao ovu posudu s mlijekom. On kaže da je svačiji prijatelj.”
Krišna kaže u Bhagavad-giti (5.29), suhrdam sarva-butanam – “Ja sam jedini dobronamjerni prijatelj svih živih bića.” “Kaže da nije samo moj prijatelj, On je prijatelj svima zajedno i pojedinačno. Ako netko pozove, On je ovdje spreman pomoći u vrijeme opasnosti, u vrijeme potrebe i vrijeme nevolje.”
ZAŠTO GOPAL NE DOLAZI TEBI?
Tako jednostavno dijete dobiva pomoć od Krišne, ali ti se brineš, on se brine, ona se brine, “Što da radim? Što da radim? Tako mi je mnogo novaca potrebno. Kako da to napravim? Ne mogu toliko novca sakupiti. Moram raditi ovo. Moram raditi ono. Imam toliko mnogo problema, toliko mnogo smetnji, toliko mnogo prepreka.” Zašto ne pitaš Gopala? Gopal ti je spreman pomoći, ali ti Ga ne tražiš. Ako Ga i tražiš, zašto onda Gopal ne dolazi? Kažeš “Da, da. Ja Ga tražim. ‘O Krišna! O’ Krišna! Molim Te pomozi mi, molim Te pomozi mi!’ Ali Krišna ne dolazi i ne pomaže mi. “ Gopal se smjesta pojavio pred tim malim djetetom. Zašto ti ne možeš dobiti pomoć Gopala? Zašto Gopal tebi ne dolazi? U čemu je poteškoća? Koji je tome razlog? To je zato što nemaš vjere u Gopala, nemaš vjere u Krišnu. To je pitanje vjere.
To je malo dijete imalo čvrstu vjeru. Čim je čuo što mu je majka rekla, imao je čvrstu, postojanu vjeru u njezine riječi i dobio je Krišnu. Ali vi nemate vjere. U današnje vrijeme u Americi mnogo je ljudi izgubilo vjeru. U svojoj Bhaktirasamrta-sindhu (1.4.15) Srila Rupa gosvami kaže, adau sraddha, prva stvar je postojana vjera. Slično tome, Krišna kaže u Giti (4.39): sraddhaval labhate jnanam tat-parah samyatendriyah jnanam labdhva param santim acirenadhigacchati. Čovjek s vjerom, predan transcendentalnom znanju koji je obuzdao svoja osjetila, dostojan je dostići takvo znanje. A jednom kada ga dostigne, on vrlo brzo dostiže vrhovni duhovni mir.
Što mislimo pod sraddhom? Rupa gosvami kaže da je prva stvar sraddha. Iza toga slijede druge stvari. Sraddha znači čvrsta, postojana vjera. Bhajante mam drdha-vratah – Oni koji imaju vjeru, rade bhajan s odlučnošću. (Bg 7.28). Čvrstu vjeru u što? Sadhu-sastra-guru-vakya – vjeru u ono što sadhu kaže, što guru kaže, što sastra kaže – što Krišna kaže (Prema bhakti candrika, Narottama Dasa Thakura 1.10). Trebate imati čvrstu, postojanu vjeru u ono što Krišna kaže u Bhagavad-giti i Srimad Bhagavatamu. Rečeno je: visvasa mile krsna tarke bahu dura. Ukoliko osoba ima vjeru, lako dostiže Krišnu, a dokazivanja ili sumnje ostaju na dalekoj udaljenosti.
ZAŠTO BITI POTIŠTEN I RAZOČARAN?
Ako imate čvrstu vjeru, dobiti ćete Krišnu. Vi imate vjeru, ali ona nije čvrsta. To je slaba vjera. U bilo kojem trenutku ona može puknuti i vi se tada osjećate razočarani i potišteni. Čemu takvi osjećaji?
Zašto biti razočaran? Zašto biti potišten? Zato jer nemate čvrstu vjeru u Krišnu. Nemate vjeru u sadhu-sastra-guru-vakya. Izgubili ste vjeru i stoga se osjećate razočarano i potišteno. Vjera je najvažnija stvar. To je istaknuto u Bhagavad-giti, Srimad Bhagavatamu i svi su naši acarye to rekli. Rupa gosvami kaže u Bhakti-rasamrta-sindhu (1.4.15-16) da sve počinje s vjerom: Adau sraddha tatah sadhu-sango ‘tha bhajana-kriya tato ‘narta-nivrttih syat tato nistha rucis tatah athasaktis tato bhavas tatah premabhyudancati sadhakanam ayam premnah pradurvhave bhavet kramah
Prvo dolazi sraddha, vjera; sljedeća je sadhu sanga, druženje sa svetim osobama; nakon toga bhajana kriya, duhovna praksa; tada anartha-nivrtti, prestanak sa svim uvredama i preprekama; sljedeća je
nistha, postojanost; koju slijedi ruci, ukus; nakon toga asakti, privrženost; zatim bhava i tada se pojavljuje prema. Ovo su različiti nivoi koji vode ka pojavi preme unutar srca osobe koja prakticira duhovni proces.
To je postupan proces. Mahaprabhu je rekao istu stvar: ucca sankirtane kari sraddha pracara Glasno pjevajte sveta imena i propovijedajte s vjerom. Kada je moj guru maharaja došao na zapad, što je imao sa sobom? Samo čvrstu vjeru u Krišnu, čvrstu vjeru u riječi svoga gurua, čvrstu vjeru u sveto ime. Nije imao ništa drugo. Pitanje je to čvrste vjere u Gopala. Ali ljudima nedostaje vjere. Imate neku vjeru, ali ne čvrstu vjeru. Trebate razviti čvrstu vjeru. Caitanya caritamrta (Madhya 22.62) kaže:
‘sraddha’-sabde – visvaca kahe sudrdha niscaya krsne bhakti kaile sarva-karma krta haya
Sraddha je definirana kao pouzdana, čvrsta vjera, ona uz pomoć koje transcendentalno služeći Krišnu s ljubavlju, automatski izvršavamo sve sporedne dužnosti. Takva je vjera povoljna za predano služenje.
PJEVAJTE GLASNO!
Ako razviješ bhakti, završeno je sa svim tvojim obvezama i dužnostima. Ti simisliš : “Ovo je moja dužnost, moja odgovornost, brinuti se oko uzdržavanja obitelji, moje žene i djece. Ali Krišna je rekao, krsne bhakti kaile sarva-karma krta haya – “Sav tvoj posao je završen.” Svi to govore, ali samo riječju. U svom srcu, 99 posto ljudi nema vjeru. I upravo zbog toga Gauranga Mahaprabhu je rekao, ucca sankirtane kari sraddha pracara – “Pjevajte glasno: Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare, Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare. Usadite sraddhu, vjeru onim ljudima koji još nisu razvili sraddhu.”
Moj guru maharaja je to učinio. Kada je prvi puta došao ovdje bilo je to samo s parom karatala. Jednostavno je otišao u park i pjevao Hare Krišna. Hipiji su se valjali po tlu, polugoli, uzimajući jake droge poput LSD i marihuane, jednostavno poludjeli. Moj guru-maharaja je samo svirao karatale i pjevao, i pri tom im je usadio sraddhu. Cora-vesya-satha – lopovi, prostitutke i varalice – sadhu može usaditi sraddhu čak i u njih. To je uputa Mahaprabhua: agre sraddha diya.- “Prvo usadite sraddhu u njih.” Zatim kada postanu sraddhavan, kada su razvili sraddhu, čvrstu vjeru u sveto ime, čvrstu vjeru u Krišnu, te sadhu-sastra- guru-vakya, postaju prikladni za inicijaciju. Postoji uvreda svetom imenu koja je poznata kao sraddha-hina-jane namopadesa, “nemoj davati nekome nama-upadesu, uputu o mantranju, ukoliko im nedostaje sraddhe .” Znači agre-sraddha, prvo osoba mora imati sraddhu.
Kako netko može razviti sraddhu? To je drugo pitanje – iz ovog razloga provodimo glasno sankirtanu. Čineći to možeš razviti sraddhu. Ne osjećajte se potišteno ili razočarano; Mahaprabhu je tamo, Krišna je tamo, Srila Prabhupada je tamo. Mantrajte glasno i ispunite ozračje transcendentalnom zvučnom vibracijom! Trebate imati cjelovitu i potpunu vjeru u sveto ime, u Gopala, Krišnu i Mahaprabhua. Ne osjećajte se očajni nikada, u bilo kojoj situaciji. Nema govora o pesimizmu u pokretu Mahaprabhua.
Sve je optimistično. Vidio sam za vrijeme moga obilaska, da je sada taj pesimizam široko raširen među bhaktama u Americi. Kada to vidim, jako sam tužan. Plačem u sebi. Što se dogodilo? Moj je gurumaharaja došao prvo ovdje. Ovdje je posijao sjeme. Što se dogodilo, sada? Izgubili su vjeru – takvo tužno stanje stvari. Kako to da je mali dječak odmah razvio vjeru i dobio Krišnu? On je pozvao, “O, Gopal gdje si? Majka mi je rekla da te pozovem!” I Gopal se odmah pojavio.
DHRUVINA ODLUČNOST
Dhruva maharaja je također bio samo dijete, petogodišnji dječak. Kada se raspitivao kod svoje majke Suniti, ona mu je rekla, “Narayan je tamo. Ukoliko dobiješ milost Gospodina Narayana, sve će ti se
želje ispuniti.”
Dhruva je rekao, “Da! Gospodin Narayan. A gdje se On nalazi?”
Suniti je odgovorila, “Čula sam da sveci i mudraci odlaze u šumu da bi Ga pronašli.”
Dhruva je rekao, “O, ja moram ići! Ja moram ići i pronaći Ga!” Bio je samo petogodišnji dječak, ali je imao takvu odlučnost.
Kasnije mu je Narada Muni rekao, “Šuma je vrlo opasno mjesto. Ovdje ima mnogo strašnih, divljih zvijeri – tigrovi, lavovi i zmije. Ti si malen dječak, što ćeš tu?”.
Dhruva je odvratio, “Ne! Ne! Majka mi je rekla da je tu Narayan. Moram Ga ići pronaći.” Dhruva nije želio čuti nikakvo odvraćanje. Bio je tako čvrst i odlučan! Odlučnost mu se nikada nije poljuljala. Upravo zbog toga Rupa gosvami kaže u Upadesamrti (tekst 3):
utsahan niscayad dhairyat
tat-tat-karma-pravartanat
sanga-tyagat sato vrtteh
sadbhir bhaktih prasidhyati
Osoba može proces bhakti yoge izvršavati uspješno, s punim srcem entuzijazma, ustrajnosti i odlučnosti, slijedeći propisane dužnosti u društvu bhakta i potpuno se angažirajući u aktivnostima u vrlini. Rupa gosvami, mahajana acarya, kaže da osoba treba imati utsahan, entuzijazam i niscayad, odlučnost. “Da, ja sam odlučan da dostignem ovu stvar. Moram to dostići.” Dhruva je imao tu vrstu odlučnosti. Ali također i dhairyat, moraš imati strpljenja. Ne gubite strpljenje. Ova čvrsta odlučnost i čvrsta vjera su najvažnije. Ništa nije nemoguće. Krišna je uvijek tu da ti pomogne. On se nalazi u tvome srcu. On će iskušati koliko ti je jaka vjera u Njega. Tvoja je vjera poljuljana, nije čvrsta. Koliko si odlučan? Krišna sve kreira. Njegova je volja svevišnja. Samo Njegovom željom sve se stvara, održava i uništava. Potpuno ovisimo o Njegovoj volji. Bhaktivinoda kaže u svojoj Saranagati (3.4.7) tomara icchaya achi nirbhara koriya – “Potpuno ovisim o Tvojoj volji, o Krišna.” Tako Krišna kaže, “U redu, iskušat ću ti vjeru, da vidim da li uistinu potpuno ovisiš o Mojoj volji.” Ali vama nedostaje vjera i Krišna zna, “O, on nema vjeru. On to samo priča. U srcu nema vjere.”
ODBACITE ISKVARENOST, NEPOŠTENJE
Sve se odvija prema volji Krišne. Ako On ne želi, niti vlat trave se neće pomaknuti. To je pitanje vjere. Ali zašto nam nedostaje vjera? Dhruva je odjednom imao čvrstu vjeru. Nije se bojao niti jedne situacije. Još jedan je primjer priča o malom dječaku i Gopalu. Ali mi ne možemo pokazati vjeru. Zašto? Zašto su ta mala djeca sposobna vjerovati, a odrasli ne? To je zato što ste iskvareni, a oni su jednostavni. Dijete je veoma jednostavno, ali čim naraste i počne se družiti s odraslima, koji su vrlo iskvareni, razvije tu odliku – iskvarenost. U početku je malo dijete veoma jednostavno. Jednostavnost
je vaišnavizam. Svi su naši acarye to potvrdili. Srila Bhaktisiddhanta Saraswati Goswami to naglašava. Pravi vaišnava znači biti jednostavan poput djeteta. Nema iskvarenosti, licemjerja, uobraženosti u
njima. Ali naše srce je puno tih stvari. Mi smo veoma iskvareni. Mi ni u kojem slučaju nismo ljudi jednostavna, čista srca. Mi smo veoma iskvareni. Licemjerje, iskvarenost i uobraženost su u vama.
Ali Krišna je u vašim srcima. On zna što se nalazi u vama: ne možete Ga prevariti. Stoga kažemo da su sadhuguru-mahajanas patita-pavana, a ne kapata-pavana-oni su spasitelji palih, a ne spasitelji iskvarenih. Neki kažu: “Bih li trebao imati slijepu vjeru? Ne bih li trebao promišljati? Ne bih li trebao
koristiti svoju inteligenciju, razmišljati? Bih li trebao slijepo vjerovati svemu što guru i sastre kažu?” Oni kažu:” Mi imamo vlastitu inteligenciju. Moramo ozbiljno promisliti prije nego što nešto prihvatimo.” Kako možete razmišljati o onome što Krišna kaže, što sastre kažu, što mahajane kažu? Oni nemaju nedostataka. Vi ste uvjetovane duše s četiri nedostatka: bhrama (sklonost pogreškama) pramada
(sklonost iluziji), vipralipsa (slonost varanju), kapata-pavana (nesavršena osjetila). Naša osjetila su manjkava. Naše misli su manjkave. Ono što spoznamo osjetilima je manjkavo, puno nedostataka.
NEMA SADHUA
Vi kažete: “O, toliko puno puta su me prevarili! Sada jednostavno neću svemu vjerovati. Nema sadhua. Mi ne vidimo nijednog sadhua”. Možete li vidjeti sadhua? Imate li oči da biste mogli vidjeti sadhua? Vi ste uvjetovana duša. Imate manjkave oči. Kako možete vidjeti sadhua? Razvili ste ovaj moto:” Vidjeti, znači vjerovati.” Vi kažete:” Kada vidim, onda ću vjerovati. Možeš li mi pokazati? Možeš
li mi pokazati Gospodina? Tada ću vjerovati.” Ali niste spremni priznati sa ste slijepi. Nemate oči za vidjeti Gospodina. Čak i da vam pokažem Gospodina, kako biste Ga vidjeli bez očiju? Niste spremni priznati svoje nedostatke. Vi ste tako iskvarene, uobražene, licemjerne osobe. Uvijek pokušavate
sakriti svoje nedostatke. Niste spremni priznati ih. To je dokaz da uopće niste jednostavni. Vi ste nepoštene osobe!
Budite jednostavni. Ako samo jedanput otvorenog srca kažete: ”Krišna, ja sam Tvoj!” Krišna će vas odmah prihvatiti. On je prisutan u vašem srcu, a vi Mu se ne možete obratiti. Srca su vam puna prljavštine, licemjerja i nepoštenja. Vi nikada niste jednostavni. I Krišna to zna. To je razlog što ne možete razviti čvrstu vjeru. Želite vidjeti sadhua. Kažete:” Ne vidimo sadhua. Sadhui ne postoje.” Ako ne postoje sadhui, kako stvari funkcioniraju? Ovo je Kali yuga, najgrješnije i najdegradiranije razdoblje. Još uvijek postoji ekapad-dharma, “jednonožna” religija, stoga stvari funkcioniraju. Inače bi sve bilo dokrajčeno, uništeno. U Satya-yugi dharma ima četiri noge. U Treta-yugi, tri noge. U Dvapara-yugi, dvije noge, a u Kali-yugi, jednu nogu. Zato što je jedna noga dharme prisutna, stvari funkcioniraju i svi smo ovdje. Sveto ime je došlo – to je yuga-dharma za Kaliyugu. Ali mi nemamo vjere, ne vjerujemo. Mi smo tako iskvarene osobe. Nemamo jednostavnosti. Riječi samo izgovaramo ustima dok nam je u srcu nešto drugo. Jednostavnost je vaišnavizam. Ona je jedina potrebna. Pojednostavite svoje srce. Otjerajte, izbacite svu prljavštinu, nepoštenje, licemjerje, uobraženost i odmah ćete dobiti Krišnu. Krišna naglašava ovu sraddhu na mnogim mjestima u Giti-4.39.- sraddhaval labhate janam – osoba koja ima vjeru, brzo dostiže transcendentalno znanje. U devetom poglavlju, treći stih, Krišna kaže: asraddadhanah purusa aprapya mam nivartante mrtyu-samsara-vartmani.”Oni koji nemaju sraddhe, nemaju vjere, ne mogu Mi prići. Ponovno i ponovno će pasti u ovaj mrtyu-samsara, svijet smrti.”