Jyotirmaya das (Krsna-katha 1/2008): Jedan od pet najmoćnijih procesa jest prebivanje na svetom mjestu.
Jyotirmaya das: Jedan od pet najmoćnijih procesa jest prebivanje na svetom mjestu. (Krsna-katha 1/2008)
DHAMA SEVA
Jedan od pet najmoćnijih procesa čije izvođenje je Šrila Rupa Goswami iznio kao najvažnije za osobe na vaidhi-sadhana bhakti razini jest prebivanje na svetom mjestu.
Šrila Prabhupada piše u komentaru na SB 4.8.42:
»Mjesta hodačašća donose posebnu mogućnost bhakti da brzo napreduje u duhovnom životu. Gospodin Krišna je prisutan svugdje, ali ipak je veoma lako dostupan na svetim mjestima hodačašća, jer su ta mjesta naseljena velikim mudracima. Gospodin Krišna kaže da On živi svugdje gdje Njegovi bhakte pjevaju o slavama Njegovih transcedentalnih djelatnosti. U Indiji ima puno mjesta hodačašća, a posebno su istaknuta mjesta kao što su Badari-Narayana, Dvaraka, Ramesvara i Jagannatha puri. Ova sveta mjesta nazivaju se četiri dhame. Dhama se odnosi na mjesto na kojem možemo odmah biti u dodiru sa Gospodinom. Da bi otišli do Badari-Narayana, trebamo prijeći Hardwar na putu do Svevišnje Božanske Osobe. Postoje i druga sveta mjesta, kao što su Prayaga (Allahabad) i Mathura, a najviša među njima je Vrndavana. Za sve koji nisu veoma napredni u duhovnom životu, preporučuje se da žive na takvom svetom mjestu i tamo predano služe. Ali, napredan bhakta poput Narade Munija koji je uključen u propovijedanje može služiti Gospodina svugdje. Ponekad može otići i na paklene planete. Paklene okolnosti ne mogu utjecati na Naradu Munija, jer je uključen u veoma odgovorne aktivnosti predanog služenja. Prema izjavama Narade Munija, Madhuvana, koja još uvijek postoji u Vrndavani u okružju Mathure, je najsvetije mjesto. Mnogo svetih osoba živi tamo i vrši djelatnosti predanog služenja.«
PUNJENJE BATERIJA NA SVETOM MJESTU
Zanimljiva je izjava Šrila Prabhupade, da se svima koji nisu veoma napredni u predanom služenju preporučuje život na svjetom mjestu. Naravno, Šrila Bhaktisidhanta Saraswati Thakur izrazito se protivio da se bhakte početnici upuštju u nirjana-bhajanu, proces pjevanja svetog imena na osami (iako na svetome mjestu), i tako je Šrila Prabhupada kao potpuno oponumoćeni acarya u guru parampara genijalno povezao život na svetom mjestu i aktivno propovijedanje po velikim gradovima na zapadu. Organizirao je Vrindavan-Mayapur festival, čiju je važnost za bhakte koji propovijedaju uvijek veoma naglašavao. Iako je propovijedanje tako moćna djelatnost, koja nas može sama vratiti natrag kući Bogu, Šrila Prabhupada je isto tako vidio i potrebu da se bhakte sa zapada jednom godišnje sretnu u Vrindavani ili Mayapuru, da zapjevaju u velikom gromoglasnom kirtanu, da si »napune baterije« i da se poslije posjete svetim mjestima s osvježenom energijom, puni transcedentalnih spoznaja vrate na svoja (bojna) polja propovijedanja. Šrila Prabhupada je isto tako želio da i grihasthe iskoriste veliku milost koja je dostupna na svetim mjestima. Kako je to moguće redovito izvoditi na ovim postorima i vremenima gdje su troškovi života sve viši i viši je acintya samo po sebi i tema u koju se možda upustimo neki drugi put…
DHAMA SEVA – KAKO SLUŽITI DHAMU
Služenje se sastoji se od slušanja o dhami, sjećanja na nju, slavljenja, želje da se je posjeti, promatranja dhame izdaleka, prilaženja dhami, kruženja oko dhame, dodirivanja dhame, uzimanja dhame kao svog utočišta, ukrašavanja i čišćenja dhame. Ako ima netko mogućnost da živi na svetom mjestu, dnevno će vršiti mnoge vrste službi (nitya-dhama-kriya). Ako to nije moguće, još uvijek možemo svakodnevno slušati o dhami, slaviti je i željeti da živimo u dhami.
Pravila za dhama-sevu:
U knjizi »Krišna« Šrila Prabhupada piše:
»Hodočasnici se okupaju, obožavaju Božanstva, daju milostinju i preporučuje se da jedan dan poste.Trebali bi otići na sveto mjesto i ostati tamo barem tri dana. Prvi dan provedu posteći, noću mogu popiti malo vode, jer sa vodom se ne prekida post. [“Oslobođenje Vidyadhare “]«
U Caitanya-caritamrti Šrila Prabhupada piše:
»Oni koji još nisu dostigli razinu spontane ljubavi prema Krišni ne bi trebali živjeti u Vrindavani veoma dugo. Za njih je bolje, da Vrindavanu posjete samo na kratko vrijeme. [Cc. Antya 13.39, komentar]«
DAROVI KAO ZNAK LJUBAVI
Uvijek kada posjetimo hram ili svetu osobu, trebali bismo sa sobom donijeti nešto što možemo darovati: cvijeće, novac, mirisna ulja ili štapiće, voće, žitarice, ghee, novu odjeću i slično.
Uobičajno je da hramovi imaju pladanj ili košaru u koje možemo staviti darove. Šrila Prabhupada opisuje: »Sistem je da svatko tko dođe u hram donese nešto kao poklon Božanstvu, to je početak ljubavi…da poklonimo nešto … Ako te volim, onda ti moram nešto pokloniti…« Pismo Šrila Prabhupade, 18. ožujak 1976]
Šrila Prabhupada je posebice preporučio da posjetimo sedam glavnih hramova u Vrindavani koje su uspostavili šestorica goswamija, koji su bili neposredni družbenici Gospodina Caitanye. Bengal isto tako ima puno hramova i božanstava koje su uspostavili pratioci Gospodina Caitanye.
OPASNOSTI HODOČAŠĆA
Hramove bismo trebali posjetiti u društvu naprednih vaišnava, jer jedino u njihovom društvu, uz pridržavanje njihovih uputa možemo imati najveću dobrobit od posjete dhami. Šrimad Bhagavatam piše o opasnosti nepravilnog hodačašća:
»Ljudsko biće koje poistovjećuje tijelo sačinjeno od triju elemenata sa jastvom, koje smatra popratne proizvode svoga tijela svojom rodbinom, koje smatra svoju domovinu vrijednom obožavanja i koje ide na mjesto hodačašča samo da bi se okupalo, a ne da bi tamo srelo osobe sa transcedentalnim znanjem – smatra se da je poput krave ili magarca.« [Bhag. 10.84.13]
UVREDE KOJE TREBA IZBJEGAVATI U SVETOJ DHAMI
Šrila Bhaktivinoda Thakura nabraja deset uvreda koje treba veoma pažljivo izbjegavati da bismo mogli dobiti punu dobrobit od hodačašća ili prebivanja u dhami:
1. Ne poštivati svog duhovnog učitelja koji razotkriva dhamu svojem učeniku.
2. Smatrati svetu dhamu privremenom.
3. Vršiti nasilje nad bilo kojim stanovnikom svete dhame ili nad bilo kojim hodočasnikom koji dođe u svetu dhamu ili ih smatrati običnim ljudima.
4. Vršiti svjetovne djelatnosti prilikom prebivanja u svetoj dhami.
5. Zarađivati novac obožavanjem Božanstava i sankirtanom u svetoj dhami.
6. Misliti da sveta dhama pripada kojoj od svjetovnih država ili provincija, kao što je Indija ili Bengal.
5. Smatrati Gospodinovu dhamu jednaku nekom od svetih mjesta povezanih sa nekim od polubogova i pokušavati izmjeriti svetu dhamu.
7. Činiti grešne djelatnosti prilikom prebivanja u svetoj dhami.
8. Smatrati Vrndavanu različitom od Navadvipe.
9. Klevetati šastre koje slave svetu dhamu.
10. Biti bez vjere i smatrati slave dhame izmišljenima.