Krsna jivani dd (Krsna-katha 3/2007): ovaj put dublje, bolje, drugačije, svjesnije, temeljitije!
Krsna jivani dd (Krsna-katha 3/2007): ovaj put dublje, bolje, drugačije, svjesnije, temeljitije!
(razgovarala Vinata dd)
Razgovor s Krsna jivani devi dasi i Dharma gup dasom koji su se nakon intenzivnog i u materijalnom pogledu vrlo uspješnog izleta u Krišninu vanjsku energiju odlučili, ne samo za povratak u Njegovo okrilje, već i vrlo aktivno sudjelovanje u vraćanju drugih tom istom utočištu.
U jednom ste se trenu vratili među bhakte? Kako se to dogodilo? Što vas je motiviralo? Zašto ste se vratili?
DGD:… dolazi milost Krišne. Počinje se u srcu pojavljivati duboko nezadovoljstvo, ispraznost, beznadežnost takvog života. Iako je izvanjski sve kao što je i bilo, više ne možemo kušati sreću u druženju s materijalistima, u svakodnevnim izlascima na kavu i ispraznim razgovorima o ničemu, u društvu ljudi koji samo kritiziraju sve ostale da bi izdigli sebe, da bi opravdali svoje beznačajno postojanje. Ne možete vjerovati kako sve ljudi pokušavaju naći malo sreće. Znali smo sjediti s ljudima u kafiću i satima slušati kako nitko drugi ne valja i kako su samo oni dobri. Tko god prođe ili mu ne valja frizura ili se ne zna obući ili nije inteligentan ili ne zna svirati ili ovo ili ono… U jednom trenutku to nisam više mogao slušati. Ni jedna stvar ili osoba mi nije mogla pružiti ono za čim zaista težim. Čak ni taj novac. Imao ga ti ili ne, ostaju isti problemi. Frustracija ovakvog ispraznog života je rezultirala i fizičkim promjenama. Od nezadovoljstva sam dobio gastritis i manje probleme na srcu.
Duboko sam razmišljao o tome kako dalje…
U umu sam pisao razne scenarije nastavka svog života i gdje me oni vode. Svjesnost Krišne mi nije bila među prvima na listi jer se ego bunio, ali duboko u srcu sam znao da mi ništa više ne može pružiti ono što mi je pružila svjesnost Krišne.
Naglas sam izjavio: „Trebamo ponovo postati bhakte!” Egoi su vrištali u tišini! Um počinje svoju priču: „Ali to si napustio, nećeš se valjda vratiti poražen!?” Ali želja za povratkom je bila toliko jaka da ni um ni ego nisu imali šanse. Krišnina milost i realizacija koju nam je pružio bile su presnažne.
Odlučio sam! Želim biti bhakta! Ali ovaj put zaista, ne samo izvanjski. Ako želim biti sretan i ispuniti svrhu svog postojanja moram biti pravi bhakta. Koja korist da samo dođem na Sunday Feast s istim materijalističkim koncepcijama života, s istim egom, misleći kako sam uspješan i kako su svi ostali manji od mene. Ne, ovaj put zaista pokušavam shvatiti kako sam ja najmanji i kako mi treba pomoć bhakta. Dolazim na Sunday Feast s nevidljivim suzama, s gorućom željom i osjećajem da nisam bio u pravu. Pogriješio sam što sam napustio društvo ovih predivnih ljudi. Vrlo brzo ulazim u dhoti, uzimam mridangu, uključujem se u kirtan… Taj prvi kirtan nakon tri godine mi je otvorio bujicu zakopanih emocija, probudio duboki osjećaj zahvalnosti i poniznosti. Shvatio sam da sam kod kuće…
KJDD: Potpuna ispraznost, realizacija beznadežnosti materijalističke egzistencije i teške borbe za opstanak u svijetu iluzije! Krah! Što dalje?! Ne valjda opet ispočetka kao bhakta?! DA! Samo ovaj put dublje, bolje, drugačije, svjesnije, temeljitije!
Milošću gurua, bhakta i Krišne nalazim se u najinspirativnijoj fazi duhovnog života do sad. Svjesnost Krišne je PUNO više od onoga što sam zamišljala. Kad te Krišna jednom dotakne u srce i „razmazi” svojim nektarom, to ne možeš zaboraviti. Kao ovisnik, kad tad ti se vraćaš po još. Ti si gotov, mrtav za sve drugo. Sve je blijedo u usporedbi s Njim. Uništen si za materiju, pokvaren, deprogramiran… Možeš se truditi biti u mayi, ali ti neće uspjeti…Nije lako uživati u mayi mirne savjesti kad imaš ovo znanje.
TOTALNI ENTUZIJAZAM
Što vam je pri tom bilo najteže za progutati? Zašto?
DGD: U ovakvom stanju uma mi ništa nije bilo teško. To je formula za uspjeh! Kada dođemo pred Krišnu i kažemo: „Ja sam duša predana Tebi! Čini od mene što god želiš!” Tada nestaju svi problemi. Osjećamo u najmanju ruku oslobođenje. Zašto se uvijek grčevito držimo nekih svojih stavova, ideja, uvjerenja i anarthi? Puno je lakše otvoriti svoje srce, dopustiti Krišni da uđe i napravi što god želi. A On će napraviti upravo ono što je najbolje za nas i što će nam donijeti istinsku sreću. Naravno, ja sam neizmjerno daleko od ovakvog stava, ali sam potpuno uvjeren da je to pravi put.
KJDD: Poniznost je ključ! Bhakte su nas jako dobro primili i uključili. Tu i tamo me smetalo objašnjavanje zašto me nije bilo, fanatične izjave i nerazumijevanje rijetkih pojedinaca. Ostalo je bilo predivno; osjećala sam se kao na početku duhovnog života, kao da sam knjige pročitala prvi put, kao da sam mantrala prvi put (vjerovatno mi sad zavidite na „duplom” iskustvu tih ekstatičnih početaka kad Krišna „zalijeva” kišom realizacija, ha ha…). Mjesec dana nakon „povratka” smo opet mantrali 16 krugova, milošću Guru Maharaja, te se ubrzo uključili u sve moguće službe kao da nikad nije ništa bilo i još luđe od toga. Totalni entuzijazam!
OTVOREN ZA PROMJENE
Kad ste se vratili izgledali ste prilično nebhaktovski kad biste se pojavili?
DGD: Budući da sam odlučio napraviti korjenite promjene, a ne samo izvanjske, odlučio sam da neću ošišati kosu, da neću napustiti glazbu koju slušam i sviram, da neću napustiti ništa na silu. Pustit ću da to Krišna napravi. Rekao sam sebi: „Ok, ja sad imam dugu kosu i želim biti bhakta!” To sam i napravio. Čak i kad mi je netko rekao da se trebam ošišati, rekao sam: „Ne, ja imam dugu kosu i želim biti bhakta. Ako za mene nema mjesta u ISKCON-u, neću otići, već ću napraviti mjesta za mene i za sve one ostale dugokosce koji žele biti bhakte.” Naravno, neću odmah na oltar, iako su me bhakte uključili i u tu službu, ali to sam napravio samo zato jer su me oni zamolili. Duboko sam uvjeren da u ISKCON-u ima mjesta za sve. I za metalce, i za rokere, i za stare i mlade, i za bogate i za siromašne i u skladu s tim trebam propovijedati.
Kao što ste uspjeli shvatiti, bio sam jako vezan za rock glazbu (što žešća to bolja!) i mnogi bi bhakte znali na lekcijama govoriti kako rock glazba nije povoljna za razvijanje duhovne svjesnosti i ja se s time potpuno slažem jer je to istina. Ali… ako samo govorimo protiv rock glazbe kad propovijedamo, jedino što ćemo postići jest da ljudi koji vole rock glazbu neće postati bhakte. To mi je malo smetalo. Zašto uvijek govorimo o onome što se ne smije!? Ili kad bhakte počnu po kapuli… Ok, naravno, Srila Prabhupada je jasno rekao, ali neki put bhakte to naglašavaju kao da smo mi društvo protiv jedenja kapule, a ne društvo za svjesnost Krišne! Dopustite ljudima da uzmu japu i prije nego prestanu jesti kapulu! Kasnije sam pronašao u knjigama HH Bhakti Tirthe svamija da su to osobe koje miješaju primarna pravila sa sekundarnim i kao takvi često donose uznemirenja društvu.
Odlučio sam u svom životu upotrijebiti pozitivan pristup. Prvo ću raditi ono što je preporučeno, što donosi viši ukus. Neću uopće razmišljati o tome da li trebam slušati ovu glazbu ili ne, da li se trebam ošišati ili ne. Jednostavno, uzet ću japu u ruke, otvorit ću knjigu, uključit se u službu i biti otvoren za promjene. Jako je bitno ovo zadnje – biti otvoren za promjene! Ako osjetim da nešto trebam promijeniti, to ću učiniti. Tako je i bilo…
KJDD: Da, nerviralo me što se inzistiralo na nekom uniformiranom izgledu i nisam baš odmah htjela obući sari i stavljati tilak, tulasi ogrlicu sam nosila oko ruke, imala raspuštenu kosu itd… Ubrzo sam sama poželjela prirodno i jednostavnije izgledati jer sam izgubila ukus za pretjerano lickanje, a i uvidila sam da mi vaisnavska odjeća i izgled pomažu u dostizanju željene svjesnosti i obrnuto.
Moramo biti osjetljivi na nove ljude i stare bhakte koji se vraćaju. Njihova socijalizacija sa bhaktama mora biti postupna, prirodna i nenamenuta. Oni će sami s vremenom poželjeti promjene u tim stvarima i to je ono pravo. Nemojte im govoriti: ”Ošišaj se ili ošišat ćeš se ti, vidim ja to ili spleti kosu u rep da izgledaš čedno, vaišnavska odjeća je najvažnija, moraš stavit tilak…” Svjesnost Krišne je univerzalna i nije ograničena izvanjskim stvarima. Mi želimo da cijeli univerzum postane svjestan Krišne i zato moramo naučiti biti samilosni, tolerantni, strpljivi i prilaziti i propovijedati fleksibilno u skladu s onim što osoba želi i može. Ne odmah ići na sve ili ništa, pa ko preživi. Da je Srila Prabhupada tako išao, gdje bi mi svi danas bili… Ne treba nikad takvim ljudima govoriti o zabranama već o pozitivnim alternativama.
ONO ŠTO TE NE UBIJE, OJAČA TE
Mislite li da biste mogli ponovo tako otići?
DGD: Jednu sam stvar realizirao – Maya djeluje vrlo suptilno i inteligentno. Uh, kako je jaka. Savršeno radi svoju službu! Postoji toliko mnogo nivoa na kojem može zbuniti bhaktu i povući ga u vrtlog.
Kako možemo ostati zaštićeni? Prije svega trebamo imati jasnu želju da želimo biti bhakta. Ako smo bhakta samo izvanjski, a iznutra u stvari želimo nešto drugo, onda smo vrlo laka meta.Dakle, možda nismo dovoljno jaki da slijedimo sva pravila i propise, ali imamo želju postati uspješan transcendentalist. U tom slučaju postoji nekoliko stvari kojih trebamo biti svjesni: potreban je oprez, poniznost, ovisnost o Krišni, molitva, slušati savjete bhakta, sadhana, pažljivo mantranje i studiranje spisa, biti spreman promijeniti svoje postupke po savjetu bhakta… Nema gore stvari nego kad oko sebe napravite neki zid i nitko vam ništa ne smije reći. Vrlo opasno…
Ima toga još, ali ovo su neke glavne ideje. Trebali bi se truditi biti takvi.
U mom umu ne postoji trenutno neki drugi scenarij osim života u svjesnosti Krišne. Iskreno se molim da ostane tako. Nadam se da sam naučio svoju školu i da sada idem dalje. Ono što te ne ubije, ojača te. Trenutno se tako osjećam.
KJDD: Želim biti sluga od sluge Krišne, zauvijek. Molim se Krišni da mi oduzme slobodnu volju ha, ha…
Što biste poručili bhaktama koji su i danas zbog nekih rana u prošlosti na udaljenosti od društva vaisnava?
DGD: Možemo samo reći da ih razumijemo. Ok, nemamo svi iste životne uvjete, ali na ovaj ili onaj način, prioriteti su se promijenili. Rekao bih im da su i dalje bhakte i da ih mi svi i dalje smatramo bhaktama i da nam fali njihovo društvo. Svjesnost Krišne zaista ne znači samo pripadnost organizaciji. To je nešto što svi imamo zakopano duboko u srcu i što će prije ili kasnije izaći na površinu. Priznajemo, bilo je grešaka u povijesti, a bit će ih i dalje, gdje ih nema? Ali ova misija je preznačajna da bi to stalo na put našoj duhovnoj avanturi. Nađite bhakte koji vam mogu biti prijatelji, dobronamjernici, koji vas mogu razumjeti i družite se s njima. Makar ponekad… Kad dođu teški trenuci, tražit ćemo neko utočište. Tko nas može zaštititi? Budite ono što jeste i budite bhakte!
BUDITE ISTINSKI PRIJATELJ
Kako biste poučili one koji su tu kako da ne postanu prepreka onima koji se žele vratiti?
DGD: E sad, poruka aktivnim bhaktama… Netko je jednom rekao da kad neka osoba izađe iz svjesnosti Krišne 50 posto je naša krivica, a 50 posto je krivica tih bhakta. Imajte razumijevanja, tko zna da li ćete i vi biti u sličnoj situaciji. Nemojte misliti da se to ne može desiti (nadam se da neće). Ali tko zna, taj tzv. pad može biti i koristan. To u stvari i nije pad već preispitivanje, sortiranje i naposlijetku nadajmo se, sazrijevanje na duhovnom putu. To je rekao HH Bhakti Tirtha svami negdje u svojim knjigama. Razlozi mogu biti mnogi: neispunjene želje, karma, uvrede, test, neposredno iskustvo, škola… Kad bhakta prođe kroz takvo iskustvo postaje još ozbiljniji i jako brzo nas može ‘prešišati’…
Budite istinski prijatelji, nemojte samo pokušavati preobratiti osobu da bude Hare Krišna. Budite puni poštovanja, pogotovo prema starijim bhaktama. Oni će uvijek biti stariji bhakte bez obzira na njihovo trenutno stanje. Dok smo mi još glodali kosti, oni su možda već 10 godina rasturali u sankirtanu, organizirali programe itd… Možda neki ‘bhakte na pauzi’ ne žele da ih kontaktirate. Onda i nemojte. Čestitajte rođendan i to je dovoljno. Dajte prostora osobi da preispita svoje motive i želje.
Ni slučajno ih nemojte pozivati na festivale SMS porukom koja počinje sa: „Štovani, želimo vas obavijestiti da će se dana 16. svibnja u 11 sati održati…” Uh, kako mi je to znalo zasmetati. Pa živio sam s tim čovjekom do prije dvije godine, a sad sam ‘Štovani’… 😉 Ok, razumijem, nema se vremena, puno ljudi treba obavijestiti, ali ipak nije baš personalno.
Nemojte im govoriti:”Di ti je guru, a? Šta on kaže na sve to, a?” ili „Ti si jednom bija blupnija i ne cijenim te više, ne možeš ti sad imat odgovornu službu…”ili „Ma to te guru sad tetoši jer si slab, nije da on u biti podržava tvoj talent već to radi samo zbog tebe jer bi inače opet blupnija…” itd
Sve u svemu, ne treba raditi neku veliku frku, „ako nisi unutra, onda si vani, a ako si vani onda ne možeš biti unutra”. To je samo u našoj glavi. Svi smo mi na istom putu, za 5 ili 20 godina stvari se mogu preokrenuti naopako više puta. Pokušajte zaista biti prijatelji. Pozovite ih na ručak, pomozite u selidbi, pitajte ih za neku službicu u skladu s njihovim sposobnostima, mnogi će biti presretni da nešto učine, pričajte o starim danima, ali ne umjetno, već iskreno jer stvarno to želite. U Splitu smo prije par mjeseci imali „old devotees reunion party” gdje je bilo oko 40 starih bhakta, Srila Sacinandana svami je bio s nama te se obratio bhaktama, gledali smo slideove sa retrospektivom starih slika od 80-tih pa nadalje, sjećali se starih vremena i dijelili poklone bhaktama za godine doprinosa misiji. Krišna je zahvalan za svaku malu službu. Ne moramo od svih očekivati da će postati čisti bhakte u ovom životu. Shvatimo da postoje različite karme i kapaciteti.
Može se o ovome u nedogled…
Nek’ nam oproste bhakte koje smo možda na neki način povrijedili ovim tekstom. To nam zaista nije bila namjera. Zamoljeni smo da prenesemo osobno iskustvo ‘duhovne pauze’ i svjesni smo da će nas možda sada neki bhakte (nadam se ne mnogi) gledati drugačijim očima ‘to ti je onaj šta je bija blupnija’ ;-), ali zaista mislimo da bi trebali nadići taj kanistha nivo i pokušati doći do nekih viših perspektiva. Voljeli bismo da ovaj tekst bude nekome koristan… Hvala vam što nas uključujete u službu i nadamo se da ćemo jednoga dana postati dostojni vašeg društva.
Puno hvala vama, vaše je iskustvo dragocjeno svima, a spremnost da ga podijelite s nama pokazatelj istinske dubine vaše „nove” svjesnosti Krišne. Pravi je blagoslov imati vas u svojoj sredini.