(Krsna-katha 04/2003): Ovdje je duša, Krišnin djelić, koji žarko želi Šrila Prabhupadine knjige i jedina prepreka ovdje sam ja! Kako apsurdno!
SANKIRTAN – PRIČE SA ČEŠKIH ULICA
Jednog sam ljetnog dana počeo rasparčavati Šrila Prabhupadine knjige na trgu malenog grada u južnoj Češkoj. Treća osoba koju sam zaustavio bila je jedna gospođa, i dok sam joj predstavljao knjige, primjetio sam jednog starijeg čovjeka koji je stajao nedaleko od nas i slušao. U žargonu među bhaktama takve ljude nazivamo Tpa (tajni policijski agenti), i budući da su uznemirujući element u distribuciji knjiga, pokušavamo ih izbjegavati. Ovaj se čovjek sporo kretao i imao poseban naglasak te je zbog toga izgledao pomalo lud. Prekinuo je naš razgovor i upitao me kako mi može pomoći. U međuvremenu je gospođa iskoristila priliku i otišla. Malo uznemiren, rekao sam mu da ne trebam nikakvu pomoć i nek nastavi sa svojim poslom. Međutim, čovjek je bio uporan te me je ispitivao što ja tu zapravo radim. Sudeći prema njegovom vladanju i vanjštini, zaključio sam da je on sigurno jedan od staromodnih, dosadnih i znatiželjnih staraca koji su uglavnom smetnje djelitelju knjiga i oduzimaju mu njegovo dragocjeno vrijeme i odlučnost. Stoga sam mu kratko odgovorio da sam ja Hare Krišna redovnik iz Praga i da danas ovdje dijelim knjige o Bogu. Na moje iznenađenje ne samo da nije otišao kako sam očekivao, nego se nastavio raspitivati o knjigama, pa sam mu rekao da su to enciklopedije duhovne mudrosti i da jedna stoji 2.800 kruna ( cijena jednog seta u Češkoj, 16 komada). Budući da je sugovornik bio umirovljenik koji je izgledao kao da ne može uzeti niti jednu knjigu, bio sam uvjeren da će ova mantra djelovati te da će čovjek otići.
Kada je trezveno odgovorio da će rado uzeti jednu enciklopediju, počeo sam se pitati što se to događa. Ovdje je duša, Krišnin djelić, koji žarko želi Šrila Prabhupadine knjige i jedina prepreka ovdje sam ja! Kako apsurdno!
Čovjek je na licu mjesta dao donaciju od 1.000 kruna, čak i prije no što je vidio knjige, a ostatak je donio za sat vremena. Pozvao sam ga u kombi gdje sam mu pokazao i dao sve naše knjige i potrošio četrdesetak minuta u ugodnom prijateljskom razgovoru. Ispalo je da je taj čovjek bio fina osoba koju zanimaju duhovne stvari i ima duboko razumijevanje naše filozofije. Jako je cijenio naš putujući život i uzvišenu Šrila Prabhupadinu misiju. To je bio prvi put da sam podijelio sve naše knjige jednoj osobi te sam, preplavljen blaženstvom, obećao sam sebi da više nikada neću suditi ljude na ulici prema vanjskom materijalnom kriteriju, nego da ću pokušati prenijeti bezuzročnu milost Gospodina Citanye svim uvjetovanim dušama bez razlike.
P.S. Čovjek izgledao i ponašao se malo čudno zato što je nakon jedne nesreće postao invalid, polovica tijela bila mu je paralizirana i sporo je reagirao. Dijeljenje knjiga ki Jai!