NJ.M. Jagat caksu prabhu (Krsna-katha 05/2003): Tako sam se i ja zapitao, da se Srila Prabhupada nije pojavio na Zapadu donijevši nam svjesnosti Krišne, što bismo mi uopće znali o svjesnosti Krišne? Bez njegove milosti ne bismo o tome imali pojma.
NJ.M. Jagat caksu prabhu (Krsna-katha 05/2003)
(Vrindavan, Kartik, 2002.)
OBEĆANJE KRIŠNINOGA BHAKTE
Danas je Dan odlaska Bashu gosh prabhua, družbenika Sri Caitanye Mahaprabhua koji je napisao jednu jako lijepu pjesmu u kojoj se pita. “Da nije došao Gospodin Caitanya, tko bi nam objasnio slave Srimati Radharanine ljubavi prema Krišni?” Tako sam se i ja zapitao, da se Srila Prabhupada nije pojavio na Zapadu donijevši nam svjesnosti Krišne, što bismo mi uopće znali o svjesnosti Krišne? Bez njegove milosti ne bismo o tome imali pojma.
Za vrijeme života u svojoj obitelji u Calcutti, Srila Prabhupadu je posjetio jedan njegov brat po Bogu imenom Gaur Govinda sastri. Tom ga je prilikom upitao, “Abhay babu, kako će se to svjesnosti Kršne proširiti po cijelom svijetu? Mahaprabhu je predvidio da će se sveto ime čuti u svakom gradu i selu, kako će se to dogoditi?” A Prabhupad mu je na to odgovorio, “Sumnješ u spise?” Gaur Govinda je to porekao, “Ne, ne, samo se pitam kako će se to dogoditi.” U to doba neki ljudi su mislili da ta izjava Caitanye Mahaprabhua možda ima neko alegorijsko značenje, no Prabhupada mu je odgovorio, “Nitko od vas to neće učiniti,” i zatim vrlo ponizno dodao, “Napravit će to jedan budalasti učenik Srila Bhaktisiddhante Sarasvatija Thakure.” Bhakta je bio začuđen takvom izjavom, no nije ništa rekao.
Vrijeme je protjecalo, Srila Prabhupada je otišao na Zapad gdje je, kao što znamo, na čudoviti način proširio svjesnost Krišne cijlim svijetom. Gaura Govinda je jednog dana u svom rodnom gradu Orissi na ulici susreo bhaktu sa Zapada, odjevenog u vaisnavsku odjeću, sa japa malom, sikhom, tilakom… Jako se iznenadio pa mu je prišao i upitao ga tko je.
“Zovem se Bhagavat das,” rekao je zapadnjak, “član sam Međunarodnog društva za svjesnost Krišne.”
“Međunarodnog društva? Znači proširilo se izvan Indije?”
“Da, da, imamo hramove na svim kontinetima, tisuće bhakta, milijune primjeraka knjiga,” objasnio mu je bhakta.
“A tko je to napravio?” pitao je Gaura Govinda sastri.
“Zar ne znaš? Moj duhovni učitelj Njegova Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta svami Prabhupad,” no kako to ime Gaura Govindi nije ništa značilo, Bhagavat das mu je pokazao sliku u časopisu Back to Godhead koji je imao kod sebe.
“Abhay babu!! povikao je zapanjen Gaur Govinda sastri, “ne mogu vjerovati! Uspio si! Ti si to napravio!” Bio je presretan i oduševljen što je Prabhupada napravio takvu čudesnu stvar.
Jer vaisnava ne govori teoretski. Kad je Prabhupada to rekao svom bratu po Bogu, Krišna je bio prisiljen ispuniti njegovu želju, njegovo obećanje, isto kao što je bio prisiljen ispuniti Bhisminu želju da se s uplete u borbu s njim, iako se to protivilo obećanju koje je Krišna sam dao prije bitke. Isto tako se Krišna, u izvjesnom smislu, osjećao obaveznim da održi Prabhupadinu riječ, jer se riječ čistog bhakte nikada ne može izjaloviti.
Prabhupada je tako došao i ovdje u Vrindavan u vrijeme dok ovdje ničega nije bilo. No zbog njegove želje da ovdje postoji mjesto na kojem će se Gospodin vječno obožavati, sve se dogodilo. Mnoge je ljude uključio u služenje Krišne…
MOJ PRVI SUSRET
Na Dan pojave Sri Advaita acarye, 1975. u Caracasu, Venezuela, čekali smo u večernjim satima Prabhupada u našem hramu na vrh brda ponad naselja. Hram je bio krcat bhakta koji su stigli sa svih strana, a za mnoge od nas to je bio prvi susret s Prabhupadom. Jedan bhakta je stražario sa školjkom i čim je ugledao kako se cestom uz brdo uspinje auto, puhanjem u školjku najavio je dolazak Srila Prabhupade. Kirtan se još pojačao, a kad je Prabhupada stigao bhakte su mu pred noge bacali latice crvenih ruža i zasipali ga kišom cvijeća. Prabhupada je otišao ravno do oltara na kojem smo nedavno ustoličili Božanstva Gaura i Nitai. Odao je poštovanje, a potom sjeo na svoj vyasasan koji je bio nasuprot Božanstava. Jedan, ne baš iskusan bhakta, zadužen za ritualno pranje stopala, pomislio je kako će Prabhupadu goditi masaža nakon naporna puta te je počeo sve tekućine – jogurt, ghi i ostalo – utrljavati u njegova stopala! Sruta kirti, koji je bio Prabhupadin sluga u to doba, ga je zgroženo pitao što to radi. Bhakta je zbunjen i malo preplašen pogledao Prabhupadu, no on mu je smao klimnuo glavom, “Samo nastavi.” Cijelo to vrijeme odvijao se kirtan, a kada je bhakta završio s pranjem stopala, uzeo je pun lonac caranamrte i počeo je bacati na bhakte! Iako je postupak bio posve neuobičajen, bhakte su bili presretni.
Za vrijeme kirtana, Prabhupada me je milostivo pogledao. Nikada nikog u cijelom svom životu nisam vidio nikog s tako bistrim pogledom. Njegov je pogled bio poput prozora u duhovni svijet. Kao da je veleposlanik Vrindavana sišao da nas spasi! Predivno iskustvo.
Kad je sve završilo, Prabhupada je izgovorio prema dvani molitve, a onda nam se obratio, rekavši kako je jako lijepo što su tu večeras s nama ova dva Prabhua, pokazujući prema Božanstvima. Dodao je kako postoji jedna vrlo lijepa pjesma i zamolio nas da ga slijedimo. Nismo imali vremena niti da pošteno uhvatimo mrdangu ili karatale, a on je već počeo pjevati. Bila je to pjesma Locan das Thakure, Parama karuna. No, čim je Prabhupada izgovorio prve dvije riječi – parama karuna – glas mu je zastao u grlu i nije mogao više ništa izustiti. Zatvorio je oči i naslonio se na naslon vyasasana, a niz obraz mu se zakotrljala suza. U sobi je vladao tajac. Ne znam koliko je to trajalo, no izgledalo je kao vječnost. Svi smo pozorno promatrali čistog bhaktu u trenucima ispoljavanja zanosa i ljubavi prema Gaura Nitaiju. Polako se Prabhupada vratio u vanjsku svjesnost, iako se još moglo primijetiti da je pod utjecajem duhovnih osjećaja, i rekao, “parama karuna, tako milostivi!”
Jer kad bi Krišna u ovom dobu došao kao u prethodnim inkarnacijama, da ubije demone, praktički nitko ne bi ostao živ u Kali yugi. U Kali yugi demonski duh i duh bhakte žive u istom tijelu, rekao nam je Prabhupada. Gospodin Caitanya nije došao ubiti demone, već demonski duh u ljudima i to pomoću sankirtan pokreta i društva bhakta. “Vi imate veliku sreću, a sada morate usrećiti druge,” rekao nam je i dodao, “Ako mantrate 16 krugova, pridržavate se četiri regulativna načela i propovijedate, uvjeravam vas da ćete još u ovom životu vidjeti Krišnu oči u oči.” Neki ljudi bi tu mogli primijetiti da je obično potrebno više od spomenutog da bi se Krišna susreo oči u oči. No, obzirom da je Prabhupada to obećao, Krišna će se morati potruditi da mu se obećanje ne izjalovi.