(Krsna-katha 10/2006) Bh. Riccardo: “To je posljedica velike milosti H.H. Sacinandana svamija i H.H. Sridhar svamija…”
(Krsna-katha 10/2006) Bh. Riccardo: “To je posljedica velike milosti H.H. Sacinandana svamija i H.H. Sridhar svamija…”
(s glavnim i odgovornim u Splitu – bh. Riccardom, poznatijim kao Ričijem, razgovarala je Vinata d.d.)
Što se to događa u Splitu? Odjednom vas posjećuje u godini dana više duhovnih učitelja i propovjednika nego li u proteklih deset zajedno? U čemu se sastoji to splitsko čudo?
Riči: U stvari nije to nikakvo čudo. Jednostavno radi se o načinu na koji djeluje Krišnina milost u ovom materijalnom svijetu. Ovo što se trenutno događa u Splitu je posljedica velike milosti H.H. Sacinandana Svamija i H.H. Sridhar Svamija. Naime, njih dvojica su imali toliku želju da se u Splitu oformi jaka kongregacija, da nije bilo nikakvih šansi da se to i ne ostvari. Ta se želja i pozitivna duhovna energija, kako njih dvojice tako i nekih drugih duhovnih učitelja, prirodno prenijela na bhakte i sve drugo je kao što ti kažeš jako lako vidljivo. Dovoljno je da osoba provede par dana sa splitskim bhaktama i da nakon toga poželi da tu s njima do daljnjega i ostane.
Kako se to splitsko čudo dogodilo? Tko su glavni akteri? Tko je “kriv” za to?
Riči: Ova faza splitskog kongregacijskog “čuda” je počela otprilike u 10 mj. 2003 g. Prije toga, godinama u Splitu nije bilo suvislo organiziranog djelovanja bhakta, niti hrama niti preaching centra. Sva aktivnost se svodila na SF (nedjeljne programe) u iznajmljenim prostorima i jedna ili dvije bhakti sange. Tada se Krišninom milošću našlo više entuzijastičnih bhakta koji su bili spremni preuzeti odgovornost za ovaj jako složeni projekat. Počeli smo se redovito sastajati i dogovarati plan i strategiju razvoja kongregacije. U međuvremenu smo počeli i s uređenjem našeg sadašnjeg preaching centra. To je bila glavna stvar u tom trenutku, jer smo znali da, ako ne osiguramo odgovarajući prostor za izvođenje naših duhovnih aktivnosti, taj projekat neće biti uspješan. Tako je hram bio u svojoj prvoj fazi završen negdje u 04. mj. 2004., kada ga je na prigodnoj svečanosti otvorio i blagoslovio H.H. Sacinandana Svami. U tim trenutcima svi smo bili jako sretni jer je dio naše misije bio ostvaren, ali ja sam se osjećao pomalo nesretan što toj svečanosti nije nazočio i duhovni pokretač tog projekta H.H. Sridhar Svami. Pouzdano znam koliko bi on bio sretan i zadovoljan da je osobno bio tu u tom trenutku.
Ono što je bila glavna vodilja našeg djelovanja u tom periodu je bilo da uspostavimo odnose među nama koji su se trebali temeljiti na sedam elemenata:
1. Zajedništvu
2. Velikom entuzijazmu
3. Međusobnom povjerenju
4. Međusobnom poštivanju
5. Međusobnoj toleranciji
6. Velikom trudu
7. Kvalitetnoj organizaciji
Svih ovih sedam elemenata su u potpunosti poštivani u izgradnji ove splitske zajednice i nakon toga stvari su se počele odvijati jako intezivno i brzo. Sve više bhakta je bilo inspirirano da daje službu za zadovoljstvo Krišne i pozitivan rezultat takvog djelovanja nije mogao izostati. LVV-e koji je oformljen nedugo nakon otvaranja hrama se sastajao svaki četvrtak i to traje do danas. Još je tu uključeno i mnogo drugih detalja, kao što je financijska konstrukcija projekta, ali ono što bih ja izdvojio kao glavno je veliki entuzijazam i zajedništvo.
Krišna je sa tim sigurno bio jako, jako zadovoljan. Znači Krišna je inspirirao naše duhovne učitelje da nas ohrabre u našim nastojanjima, a mi smo pod utjecajem njihovih pozitivnih želja i milosti napravili “čudo”.
Imate Centar s Božanstvima i redovnom pujom. Kakav vam je standard, koliko je bhakta u to uključeno, kako stvar funkcionira?
Riči: Neko vrijeme nakon otvaranja centra (iako ga ja volim nazivati hramom), je na oltaru bila slika Panca Tattve. Zatim kad smo svi skupa sazreli i kad su se ostvarili uvjeti, splitska božanstva Sri Sri Gaura Nitai – koji su u to vrijeme bili u stanu mataji Ekangini d.d. – su zaželjela doći na oltar i zbog toga je uvedena kompletna pujari služba. Danas je u tu službu uključeno, što direktno što indirektno, oko petnaestak bhakta. Svaki dan se drugi bhakte izmjenjuju u službi pujarija. Standard obožavanja je relativno jednostavan. U hramu nitko ne živi tj. nemamo full time bhakte i zbog toga standard obožavanje i ne može biti previše visok. Viši standardi zahtijevaju i više ljudi i više vremena. Ali za sada je to više nego dovoljno jer ipak omogućuje bhaktama da se bave jednom od važnijih djelatnosti predanog služenja, a to je obožavanje božanstava.
Imate čak i mangal arotik! I to svaki dan! Pa, ljudi moji, jeste li pri sebi? Koliko vas bude tamo u cik zore?
Riči: Svaki dan imamo mangala arotik sa jutarnjim programom kao u svakom hramu. Ta stvar sa bhaktama na mangali je jako, jako promjenljiva. To ti ide u valovima. Ima dana kad je na mangali desetak bhakta, a da budem iskren ima dana kada je pujari sam. Ipak smo mi još uvijek u materijalnom svijetu.
Kakvi su vam tjedni programi u Centru (što je na programu), tko ih vodi i koliko ih ljudi posjećuje?
Riči: Svaki dan imamo neki program u hramu.
Ponedjeljkom imamo dva popodnevna programa. Prvi je proučavanje Sri Isopanisade koju vodi Lila Purusottama d., a drugi je follow-up kojeg trenutno vodimo Dharma gup d. i ja.
Utorkom imamo hatha yogu za bhakte koju vodi Girampati d. i nakon toga Bhagavad-gita lekciju.
Srijedom imamo večer Srila Prabhupade koju vodi Ekangini d.d.
Četvrtkom popodne je najprije Krišna kino uz kokice i sok, a vodi ga bh. Tonči, zatim je Bhagavad gita lekcija.
Petkom popodne je hatha yoga, a zatim Večeri čitanja iz Caitanye Bhagavate koje vodi Kalavati d.d.
Subota je slobodna zbog održavanja bhakti sanga, ali povremeno imamo ili veliki sastanak cijele kongregacije ili neko prijateljsko druženje (pizza party) ili organiziramo izlete u prirodu.
Nedjeljom u 17 sati je S.F.
Svi programi u tijeku sedmice završavaju sa obilnim prasadamom koji naši kuhari spremaju u, za tu svrhu napravljenoj kuhinji.
Posjećenost svih programa bi mogla biti i bolja.
Organizirate i javne programe i dođe vam mnoštvo ljudi? Kako vam je palo na pamet da to činite?
Riči: Javni programi su se počeli održavati kad se oformio bhajan band Krišna Šakti i kad se dogovorila cijela organizacija. U toj organizaciji učestvuje skoro 20 bhakta. Svaki bhakta zna svoj posao, tako da se za novi javni program dogovorimo praktično u pet minuta. Danas redovito svaki mjesec imamo jedan takav program, ali imamo namjeru malo promijeniti cijelu tu koncepciju. Naime, možda bi bilo bolje ove česte programe imati u vidu interaktivnih javnih tribina sa specifičnim temama, a kad dođe neki duhovni učitelj ili neki drugi bona-fide propovjednik organizirati veliki javni program, u tom slučaju sa mnogo jačom organizacijom i potporom.
Imate i follow up program. Što je to i kakve rezultate daje?
Riči: Taj program je jedno od najljepših iskustava svih onih koji su u njemu učestvovali. U periodu od otprilike 8 mjeseci prošlo je kroz taj program jako puno novih ljudi. Tu se ne vodi velika filozofska rasprava, već se u prijateljskom ozračju ti ljudi upoznaju sa transcendentalnom literaturom, bhajanima, sa osnovama bhakti yoge, sa maha mantrom i na kraju sa svim onim što bhakte rade na svom putu predanog služenja. Cijela poanta tog programa je da novi ljudi osjete prijateljski odnos, radost druženja sa bhaktama, otvoreno srce i našu želju za njihovom životnom dobrobiti i na taj način steknu u nas povjerenje. Nakon toga će oni vrlo rado slijediti sve ono što mi radimo,. Rezultat je da se u ovom periodu pokretu priključilo i ostalo u našem društvu dosta novih mladih ljudi.
Pored follow up-programa radimo intezivno i na Bhakti Vriksa programu, jer je on najvažniji za pravilan razvoj kongregacije. U ovom trenutku su aktivne tri bhakti sanga grupe, ali po našoj procjeni u sljedećem periodu bi ih trebalo biti najmanje šest.
Učite ljude i yogi i onda ih primamite pred Božanstva. Kako vam to polazi za rukom?
Riči: To se dogodilo prilično spontano. Ispočetka su dolazili samo bhakte, a onda su oni počeli dovoditi nove ljude koji bi nakon yoge ostajali na follow up programu.
Krišna je veliki čarobnjak i ne bira način na koji bi se nekoga inspiriralo da se priključi ovom veličanstvenom pokretu.
Kad sam nedavno bila kod vas, svi su pucali od dobre volje i poleta. Milina za vidjeti. No, ima li što na što biste se mogli potužiti? Štono bi se suvremenim rječnikom i doslovnim prijevodom s engleskog reklo – prostor za unapređenje?
Riči: Prostora za unaprijeđenje bez daljnjega ima jako puno. Krišninom milošću mi smo ostvarili tek mali pomak u odnosu na prošla vremena. Bitno je da se sada uključi još više bhakta u aktivnu službu. Još uvijek ima dosta, kako ih mi zovemo “spavača”. To su oni koji samo dolaze na gotovo i uživaju. Na kraju krajeva i to je nešto. Kaže se bolje išta, nego ništa. Ali primjerom ostalih i to se pomalo mijenja. Jako puno prostora ima za poboljšanje organiziranog dijeljenja Srila Prabhupadinih. knjiga te harinama. Briga za bhakte je isto tako vrlo važan segment na kojem radimo tako da uskoro mislimo poraditi na organiziranom mentorstvu, gdje bi za svakog bhaktu bio zadužen unaprijed odabrani mentor.
Nedostaje li vam što?
Riči: U ovom trenutku kako ja vidim stvari, nedostaje još više propovijedanja, prijateljskog druženja i želje, da zajedno još bolje služimo naše duhovne učitelje i Krišnu. Sve ostalo će nakon toga spontano doći. S.P. je u jednoj konverzaciji rekao da tamo gdje je propovijedanje jako i dobro, da je tu i management tj. upravljanje prirodno dobro. To znači da kad je vodstvo inspirirano da djeluje u guni vrline i po uzvišenim načelima svjesnosti Krišne, tada takva sredina nema nedostataka. Vodstvo mora biti primjer i uzor drugima i onda su svi inspirirani da daju više.
Imate li čega previše?
Riči: Previše imamo samo pozitivnog razmišljanja, kako što više ljudi uključiti u pokret svjesnosti Krišne. Predani bhakte su jedina nada za ovaj svijet.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Riči: Planova kao i u svakoj organizaciji pa tako i našoj ima na pretek.
Tu je plan organiziranog djelovanja i propovijedanja na sveučilištima i školama. Posebni naglasak na mlade ljude. Mene osobno jako zanima propovijedanje u zatvorima, staračkim domovim i sličnim ustanovama. Dosta teško je do njih u ovom trenutku doprijeti, ali taj vid propovijedanja se možda jednog dana i ostvari. Još je tu potpora propovijedanju u nama susjednim gradovima (Šibenik, Makarska, Dubrovnik…) gdje nema organiziranijih djelatnosti bhakta, programi u hotelima, na trgovima, u klubovima (posebno u ljetnim mjesecima), life member i fund raising, javne tribine, propovijedanje VIP osobama, food for life i još puno sličnih programa.
Za tako velike zahvate treba imati veliki broj kvalificiranih bhakta koji bi se željeli uključiti u takve propovijedačke djelatnosti. Kako će se sve skupa odvijati na kraju je ipak u Krišninim rukama i našim iskrenim željama.
I za kraj, javna je tajna da je Riči spiritus movens i puno više od toga cijelog splitskog projekta. Zašto si se u to tako ozbiljno i predano upustio? Zar nisi imao pametnija posla?
Riči: Ma nema Riči nikakve veze s tim. Krišna je dao nekim malim beznačajnim jivama blagoslov, snagu i organizacijske sposobnosti da u određenom trenutku kad za to dođe vrijeme mogu preuzeti odgovornost u službi za Njega. Na račun toga su bili inspirirani i mnogi ostali i dogodilo se to što se dogodilo. To je cijela istina. Ali, sada slijedi najteži dio. Kako nakon stvaralačkog poleta i entuzijazma ostati u guni vrline i to sve skupa jako, jako dugo na tom nivou održavati. Da bi se to ostvarilo morati ćemo se svi skupa još puno, puno truditi, nastaviti predano služiti Krišnu sa ljubavlju i moliti se za milost. Hare Krišna!
***DODATAK
Kako njegujete zajedništvo?
Taj zadatak zajedništva leži najviše na pravilnom pristupu leadera. Oni trebaju inspirirati i ohrabriti bhakte da daju službu i pomažu jedni drugima, jer će na takav način Krišna biti jako zadovoljan i svi zajedno će dobiti milost Krišne. Svaki pojedinac se može i mora uključiti u službu u skladu sa svojim sposobnostima, sklonostima i željama. Normalno, sve bi trebalo biti bazirano na visokim vaišnavskim načelima predanog služenja i željom da se zadovolji Svevišnja Božanska Osoba. Najčešće je to najdjelotvornije kada leaderi sve to pokažu vlastitim radom i primjerom. U tom pogledu odgovornost leadershipa je jako velika. U čitavom tom odnosu i djelovanju ne postoji mali i veliki bhakta, niti mala i velika služba, niti mala ili velika odgovornost. Sve ih treba jednako vrednovati i, što je najavažnije, visoko poštivati. To rezultira jako duhovno zadovoljnim i sretnim pojedincima, koji nakon toga prirodno čine zadovoljnu i sretnu kongregaciju. Tada kongregacija djeluje i živi na visoko učinkovitom stupnju svjesnosti Krišne. Daje prigodu i budi želju u ljudima koji dođu u kontakt sa takvom zajednicom da joj se odmah priključe. Na taj način mogu dobiti Sveto ime i društvo bhakta. To je, između ostaloga, i glavna misija našeg pokreta. Bhakte potpuno svjesni Krišne su jedina nada za ovaj svijet. Leaderi u splitskoj kongregaciji su se milošću Krišne iskreno trudili da bi gore navedeni principi zajedništva zaživjeli, ali da li smo u tome uspjeli, puno bolje i objektivnije mogu kazati sami članovi kongregacije ili netko tko dođe sa strane.