(Krsna-katha 11/2000):
Opasno postaje kada se glad za novim pojavi u području spiritualnih dostignuća. Kao što veliki broj pasioniranih kupaca raznih naprava nabavlja novi, moderniji model, premda nije iskoristio ni 50 posto mogućnosti staroga, tako…
“Kupi, razbi, baci” dobro je poznato geslo današnjice koje podrazumijeva stalnu glad za nečim novim, boljim, ako ništa drugo, onda barem drugačijim. Zapakiranim u šareni omot, predstavljenim iz drugog kuta, biranijim riječima, novijom tehnologijom koja obećava veću uštedu vremena i bolji učinak. Dragocjeni ljudski mozak zabavlja se tehnološkim rješenjima i oduševljeno sve brže nudi nove povoljnosti, usavršene modele, bacajući stare u zaborav. Navikli na stalnu ponudu noviteta i prateći prezir prema svemu što se doimlje zastarjelim, i bhakte su danas u potrazi za nečim novim.
Dok se ta sklonost zadržava u području tehnologije, računala i sličnih naprava, stvar je još pod nekakvom kontrolom. Opasno postaje kada se glad za novim pojavi u području spiritualnih dostignuća. Kao što veliki broj pasioniranih kupaca raznih naprava nabavlja novi, moderniji model, premda nije iskoristio ni 50 posto mogućnosti staroga, tako i naš, žestokom propagandom ovog materijalnog svijeta zavedeni bhakta počinje tražiti kruha nad pogačom iliti, novu hranu za um, zasićen transcedentalnim porukama koje nikada nije do kraja shvatio. Čini mu se da Prabhupada ionako ponavlja stalno jedno te isto – Nismo tijelo, već duh, sluge smo najvišeg Gospodara i najpametnije nam je da to konačno prihvatimo i počnemo se ponašati u skladu s tim. A sumnjivo mu je i to što su knjige napisane prije više od trideset godina pa se postavlja pitanje vrijede li one još uvijek za specifične uvjete današnjice. Kada se pojavi neki Prabhupadin učenik koji ponavlja njegove riječi (što se, usput budi rečeno, u tradiciji dio koje mi nastojimo biti, smatra sasvim ispravnim ponašanjem), poput Bhakti Vikasa svamija, umorni slušaoci bježe s predavanja uz opasku: “To smo već čuli toliko puta. Opet priča ono isto, staro.”
Pri tom se zaboravlja da staro ovdje ne znači loše, zastarjelo, nadiđeno. Staro ovdje znači dosljedno, izvorno, neizmjenjeno, bez dodataka i prilagodbi, bez kompromisa. Ono čemu treba težiti, ono što, prije svega, valja razumijeti da bi se moglo istinski primijeniti u svakodnevnici. Staro ovdje znači neuništivo, ono što Krišna govori Arjuni, a tisućama godina prije Vivasvanu, bogu Sunca. Sve smo najbolje već dobili. Šlag na torti, sam vrh znanja, svrhu života i način kako je ispuniti. Od uspjeha – koji podrazumijeva suštu suprotnost našem tavorenju u zatvoru materije, označene klatnom dvojnosti što nam odbrojava tjeskobne dane jednog tijela – od takvog uspjeha dijeli nas vrijeme ispunjeno strpljivim, ustrajnim, svakodnevnim koračanjem u pravom smjeru. Nemojmo dozvoliti da nas svjetlucava oprema drugih proizvoda, navodno namijenjenih našoj spiritualnoj dobrobiti, zavede u bočne ulice jer će nam takvo istraživanje kvarta znatno produljiti putovanje predjelom koji je potpuno neprikladan za našu istinsku prirodu. Cilj će dostići onaj tko ga nikad ne gubi iz vida. Ono što nam treba je vyavasayatmika buddhih, usredotočena inteligencija i čvrsta vjera da svjesnost Krišne može uzdignuti živo biće do najvišeg savršenstva života. Ustrajno slijedeći upute duhovnog učitelja o obožavanju Svevišnje Božanske Osobe mantranjem, slušanjem o Njoj, sjećanjem na Nju itd, njegujući pri tom neprestano stav služenja, put kojim koračamo dovest će nas do doista potpuno novih, neslućenih dubina prave zbilje.
Vinata dd