Kurma rupa prabhu: (Krsna-katha 06/2007): Trebamo se preispitivati da uočimo s kakvim stavom radimo službu.
Kurma rupa prabhu: (Krsna-katha 06/2007)
predavanja na “Nektar uputa”, Vrindavan, 2001.
“Odajem poštovanje šestorici Gosvamija, Sri Rupa Gosvamiju, Sri Sanatana Gosvamiju, Sri Sri Raghunath das Gosvamiju, Raghunath Bhatta Gosvamiju, Sri Jiva Gosvamiju, Sri Gopal Bhata Gosvamiju koji su vješto proučili sve razotkirvene spise kako bi za dobrobit svih ljudi uspostavili vječna religijska načela. Stoga ih poštuju u sva tri svijeta smatrajući ih valjanim utočištem jer su zaokupljeni raspoloženjem gopija i transcendentalnim služenjem Radhe i Krišne s ljubavlju.”
Iz ovog stiha doznajemo nešto o Gosvamijima koje je Gospodin Caitanya poslao ovamo u Vrindavan poučivši ih kako iznad uobičajene 4 purusarthe (dharme -religije, arthe – ekonomskog razvitka, kame – zadovoljenja osjetila i mokse – oslobođenja) postoji i peti cilj za kojim teži cijela Vedanta, a taj je cilj prema. U svim vedskim spisima postoje dokazi za to. Taj peti, krajnji cilj nije samo neka izmišljotina ili osjećaj. Gospodin Caitanya je stoga Gosvamije poslao u Vrindavan kako bi tamo vrlo pomno proučili sve spise i pronašli dokaze u sastrama te na temelju njih sastavili knjige koje će ukazivati put prema tom krajnjem cilju – prema bhakti. Zbog toga ih slave u ovoj strofi. Oni su žrtvovali sve svoje vrijeme i energiju kako bi ispunili naredbu Gospodina Caitanye i sastavili ove bhakti sastre.
TEŠKA ZADAĆA
U to doba Vrindavan nije bio poput ovog danas, već je tu bila prašuma. Muslimani su bili uništili sveta mjesta naumivši spriječiti svako religijsko djelovanje Hindusa. Tako je prošlo 500 godina i mjesto je bilo posve zarašćeno u prašumu, hramovi odavna sravnjeni sa zemljom, pusto, sa svega nekolicinom domorodaca koji su tamo živjeli. Lokanath Gosvami je bio prvi koji je stigao u divljinu nedirnutu 500 godina. Stoga to ni u kom slučaju nije bio lagan zadatak za Gosvamije. Došavši u Vrindavan, bacili su se na prikupljanje literature, proučavanje i usvajanje kako bi mogli izvršiti zadaću koju im je zadao Gospodin Caitanya.
Jedna od knjiga koje su tako nastale je ova tanka knjižica, sa samo 11 strofa. No, tih 11 strofa su kondenzirani nektar proistekao iz njihovog proučavanja sastri – dokazi koje su pronašli u svim razotkirvenim spisima kondenzirani su ovim strofama koje nas vode od samog početka sve do kraja objašnjenja što je smisao ljudskog života. Iako izgleda malena, knjiga je zapravo rezultat obimnog proučavanja i plod iznimne genijalnosti.
Proučavanje ćemo početi s Predgovorom Srila Prabhupade. Pokret svjesnosti Krišne odvija se pod nadzorom Srila Rupe Gosvamija. Gaudiya vaisnave su svi sljedbenici Caitanye Mahaprabhua. Potom citira Narottam das Thakuru koji kaže, “Kad budem željno želio razumjeti književnost koju su sastavili Gosvamiji, moći ću razumjeti transcendentalne zabave Radhe i Krišne.” Iz toga je jasno da se ne očekuje da će osoba išta shvatiti o Radhi i Krišni sve dok ne sasluša knjige što su ih sastavili Gosvamiji. Gospodin Caitanya se pojavio da bi čovječanstvu pružio dobrobit znanosti svjesnosti Krišne. Prabhupada svjesnost Krišne naziva znanošću. To je nešto što se primjenjuje metodično te se može provjeriti preko osjetila. Znanost o bhakti dolazi iz spisa (sabde), ali je znanost jer se može provjeriti. Da bismo razumjeli misiju Caitanye Mahaprabhua koji se pojavio u raspoloženju Srimati Radharani, najbolje gopije i slijedili Njegove stope, moramo vrlo ozbiljno slijediti stope šestorice Gosvamija. Srila Rupa Gosvami je bio vođa svih gosvamija koji nam je ostavio ovih 11 uputa u Upadesamrti da bismo ih se pridržavali i postali čisti vaisnave.
U svim duhovnim stvarima, prva nam je dužnost ovladati umom i osjetilima, inače je napredak u duhovnom životu nemoguć. Moramo se uzdići na razinu vrline slijedeći ove upute, a onda će nam se sve razotkriti.
JE LI BHAKTA TRANSCENDENTALAN?
Ova izjava zvuči mistično, no zapravo je vrlo znanstvena. Rečeno je da se MORAMO smjestiti u guni vrline, a ona je ta u kojoj se može steći znanje jer daje prosvjetljenje. Razvijanjem odlika u guni vrline postajemo prijemčljivi za razumijevanje i primjenu znanja. Vrlo često se čuje pogrešna ideja da je vaisnava, bhakta, već iznad guna materijalne prirode. To se može pronaći uistinu kao činjenična izjava, no u slučaju kada se riječ vaisnava ili bhakta odnosi na posve usavršenog vaisnavu. Jer, ponekad se riječ bhakta koristi u zančenju uttama 
adhikarija, a ponekad obuhvaća svakoga tko mantra Hare Krišna iako možda nije u stanju čak ni pridržavati se regulativnih načela. Kada se govori o bhakti kao osobi iznad guna materijalne prirode, to se odnosi na vrlo naprednog bhaktu, koji je dostigao barem razinu nisthe ili rucija, a vjerojatno i još više. Ako pogrešno shvatimo da se to odnosi na sve bhakte, onda mislimo kako ne moramo razvijati gunu vrline, već je dovoljno da smo obrijali glavu, imamo dhoti i nosimo tilak. No, to je pogrešna predodžba.
Iz Bhagavad gite u 14. poglavlju možete naučiti pokazatelje sattva gune – čistoća, reguliranost, spokoj, proučavanje spisa…
NAPREDAK OVISI O STAVU
Prabhupada piše: “Napredak u svjesnosti Krišne ovisi o stavu sljedbenika.” To je vrlo važna izjava. Raspoloženje u kojem predano služimo je ono što nas gura naprijed. Ako se služenje obavlja s pravim stavom, možemo vrlo brzo napredovati. Ponekad čujemo, “Ako služiš Krišnu u Vrindavanu, puno ćeš više napredovati, nego ako Ga služiš u Rusiji ili Americi.” Ili, “Ako uzmeš inicijaciju baš od ovog bhakte, vrlo ćeš brzo napredovati.” Ili, “Ako si svako jutro na programu, tijekom 20 godina, vrlo ćeš brzo napredovati.” To i jesu pravi kriteriji, no Prabhupada ukazuje da je vrhovni kriterij naš stav. Jer, kao što znamo, sveto ime možemo mantrati puno života, a da ne dobijemo željeni plod (krsna premu) jer se nismo riješili uvreda. Ako ne služimo predano s pravim stavom, onda je to predano služenje pod utjecajem neznanja i strasti, a to ne puža takvo zadovoljstvo Krišni. Prabhupada zato naglašava da trebamo njegovati pravi stav, bez obzira koju službu obavljamo.
Danas ste ovdje zato da biste studirali. Što bi bio pogrešan stav prema studiranju?
– Ako ne primjenjujemo to što učimo.
Točno. Recimo, učim strofe, ali me ne zanima njihova primjena. Što bi čovjeka u takvom slučaju motiviralo da se podvrgne strogostima koje za sobom nosi studiranje?
– Želja da se pokaže ljudima kao učen. 
Odlično. Osoba može studirati da bi se doimala učenom. Zašto? Zato jer poznavanje sastri i citiranje brojnih sloka u društvu vaisnava donosi ugled. Dakle, takva osoba ne studira zato jer želi usvojiti znanje i primijeniti ga, već da bi napravila dojam na druge. Ne uči zato da bi sama razvila odlike osoba iz sastri, već priče pamti i bilježi samo da bi ih u nekim drugim okolnostima ponovila i privukla pažnju na sebe. Ako imamo pravi stav, onda studiramo zato da bi nam bhakte iz sastra bili uzori, da bismo postali poput njih, dobri bhakte Gospodina Caitanye. Ne da bismo se samo doimali kao takvi te time zaradili povoljnosti u društvu bhakta, a u stvari živimo dvostrukim životom i jedna smo osoba kad smo na sceni, a sasvim druga doma. Trebamo studirati da bismo stekli znanje i iskoristili ga.
Ako podučavamo druge, i tu moramo imati pravi stav. Mogu, primjerice podučavati da bih dobio daksin ili poštovanje ili sljedbenike, da bih čuo kako iza mog imena uzvikuju ki jay, ki jay! No, pravilan je stav kad podučavamo ono što smo razumjeli kako bismo drugima pomogli da steknu iste spoznaje. Samo da bismo drugima dali to znanje, kako bi ga oni primijenili u svom životu i nastavili dalje. Dakle, u svim našim djelima moramo provjeravati da imamo povoljan stav, bilo da je riječ o čišćenju, mantranju, odlasku na mangalarotik ili bilo čemu drugom.
-KOJI JE STAV ISPRAVAN ?
Stav da je naša jedina želja Krišnino zadovoljstvo. Sada imamo razne interese. Proces sadhane postupno uklanja sve te nepravilne stavove. “Želim voditi kirtan jer su tamo u pozadini neke zgodne mate koje se žele udati. Zato, napravite mjesta za mene!” Možda u sebi čak i mislim da želim slaviti Krišnu, ali zapravo želim samo pokazati kako sam vješt u pjevanju, sviranju i skakanju uvis i mrdanju kukovima. Ili kako dobro mogu druge inspirirati i podbuditi na kirtan. Naravno, ako netko uistinu vodi kirtan s pravim stavom, sve će se te stvari pojaviti, nadahnut će ljude. No, to se može dogoditi i korištenjem karizme – čime se proizvodi sjenka pravog ushita. Naravno, mi bismo trebali željeti voditi kirtan, ali ne zato da bismo sebe promovirali, nego zato da slavimo Krišnu. Ponekad se bhakte bore tko će ponuditi arotik. Ali, zašto bi se trebali boriti? Ako je 
naša želja da ugodimo Krišni, a netko drugi je isto kvalificiran za nuđenje arotika, u čemu je onda moj problem? No, ja mogu doživljavati suptilno zadovoljstvo što mi svi prilaze na kraju arotika…. Može se dogoditi da je to razlog zbog čega želim nuditi arotik te tjeram druge i pomno čuvam službu za sebe.
Trebamo se preispitivati da uočimo s kakvim stavom radimo službu. Ako kod sebe ne vidite pogrešan stav, trebali biste shvatiti da niste dobili Krišninu naklonost. Ako vidite u sebi mnoštvo pogrešnih stavova, ja bih rekao da vas je Krišna blagoslovIo jer vam ih otkriva kako biste započeli mukotrpan posao oslobađanja od njih. No, ako ih ne uočavate, osim ako niste čisti bhakta, što će se vidjeti u ostalim aktivnostima, sumnjam da Krišna nijevzadovoljan s vama i zato vam ne otkriva vaše nedostatke. Jer, da bismo napredovali u predanom služenju, moramo vrlo precizno procijeniti svoj položaj.
Mnogi bhakte koji dolaze u Vrindavan kažu da Vrindavan ima tu moć, navodeći vas da vidite stvari o sebi koje zapravo ne želite vidjeti. To je Krišnina milost. Mi smo tek započeli predano služiti te treba očekivati da imamo nedostatke koje bismo trebali introspektivno potražiti i onda se upustiti u iskorjenjivanje.
-JEDNOSTAVNI LJUDI VRLO LAKO RAZUMIJU MISIJU GOSPODINA CAITANYE.
Ja se s time ne slažem. Uzmimo na primjer samo jednu riječ – ljubav. Kad ti kažeš ljubav, govoreći nekome na ulici, Misija Gospodina Caitanye je širenje ljubavi prema Bogu, što su oni shvatili pod tom rječju? Netko primjerice može reći, “Volim sladoled:” Taj pojam ‘ljubav’ nije istovjetan onome koji mi imamo na umu kad kažemo ljubav prema Bogu. Ili, mladić može reći djevojci da je voli. No, ono što uistinu osjeća je požuda. Vrlo često koristimo pojmove podrazumijevajući poptpuno različita značenja. Osoba koja ne proučava bhakti sastre, a kaže znam što je misija Gospodina Caitanye, ja sumnjam da uistinu razumije. Uvjeren sam da on misli da razumije, no to je vrlo teško razumjeti ako ne proučavaš bhakti sastre. Svjetovnjaci misle da je ljubav osjećaj. “Vidio sam, podigao sam obrvu, a ona je spustila pogled, i od tada smo zaljubljeni.” No, to nije ljubav, to je požuda. Ljubav je 
glagol, podrazumijeva djelovanje. Zato Prabhupada bhakti ne prevodi kao devociju, predanost, nego kao predano služenje. Ne možete zapravo osjećati devociju, predanost, a da se to nekako ne izrazi, očituje. Zato predano služenje znači djelovanje Takva je i ljubav. Ako nekoga volite, napravit ćete nešto za njega što će mu pomoći, ne očekujući ništa za uzvrat. Ljubav se ne razvija tako lako…
Sumnjam koliko abhakte ili čak i bhakte početnici mogu razumijeti misiju Gospodina Caitanye. U tom pogledu prihvaćam Prabhupadine riječi iz Predgovora vrlo doslovno – ako ne prođemo kroz knjige Gosvamija, nećemo razumjeti misiju Gospodina Caitanye.
ŠTO JE PRVA DUŽNOST SVAKOGA U DUHOVNOM ŽIVOTU?
Prabhupada kaže – ovladavanje osjetlima i porivima. Čak i mudri materijalisti kažu, “Pazi što misliš jer ti misli postaju riječi. Pazi što govoriš jer ti riječi postaju djela. Pazi što radiš, jer iz toga proistječu navike. Pazi na svoje navike jer one postaju karakter. A to onda određuje tvoju sudbinu u životu.” Ako vladam riječima, to znači da moram vladati mislima. Tako se počinjem disciplinirati, što podrazumijeva gunu vrline. Postajem introspektivan, jer razmišljam prije nego li ću zucnuti… Na početku to možda uspijem tijekom pola sata dnevno, no vježbom bih trebao doći do razine kada ću u svakom trenutku kontrolirati što govorim, a s daljnjim protokom vremena takvo će mi ponašanje postati posve prirodno. To je slično vožnji biciklom, nakon izvjesnog vremena više ni ne razmišljamo kako to radimo. Discipliniramo se, reguliramo i postupno to postane prirodno za nas. Mi želimo njegovati vrlinu kako bismo mogli steći znanje o Krišni i Njihovim djelima. Vrlina je za nas odskočna daska, no naposlijetku želimo otići iznad guna.
AKO OSOBA PREDANO SLUŽI S POGREŠNIM STAVOM, ZNAČI LI TO DA SE PRETVARA?
Da. No, moramo shvatiti da se može pretvarati svjesno ili nesvjesno. Npr. želim se dokopati novca. U našem je hramu to vrlo lako za pujarija – svi bacaju novac na oltar, donose novac… Jednom sam vidio tipa kako je u cvjetni vijenac čak stavio srebrnu kovanicu, zamotao garland u tkaninu i dao ga pujariju da ga ponudi Božanstvima. Recimo da sam ja u tom trenutku pujari – lako ću si prisvojiti novac, napraviti veliku predstavu od prskanja garlanda da ga pročistim i ponudim… Netko sa strane može misliti kako je pujari vrlo dobar, čist, itd, ne primjećujući ništa. No, ako ja želim takav položaj jer želim prisvajati novac, svjesno varam. Onda sam nitkov broj jedan.
No, može se dogoditi da nešto radim nesvjesno. Mislim da se novac ne može krasti nesvjesno. No, moguće je da želim zadržati svoju službu jer mi daje osjećaj vrijednosti, samopoštovanja, a da toga nisam ni svjestan. Ako me optužite za to, poricat ću jer nisam uopće svjestan. Tako ponekad otac svoju frustraciju iskali na sinovima koji ništa nisu sagriješili i to racionalizira potrebom discipliniranja djece, posve nesvjestan pravog razloga. Ponekad može zavaravati druge i sebe, no u oba smo slučaja prijetvorni, varalice, u manjoj ili većoj mjeri. Postoji bengalska poslovica koja kaže da je prevelika predanost (devocija) simptom lopova. Naravno, toga se ne možemo riješiti preko noći. Dug je proces oslobađanja od sklonosti varanju. Postanem li svjestan te suptilne sklonosti, to je znak da je Krišna zadovoljan sa mnom jer mi daje mogućnost da unaprijedim svoju službu i promijenim stav.
ŠTO JA TU MOGU, TAKAV MI JE UM
Ako kažemo, ne krivi mene, to nisam ja, to je moj um, to podrazumijeva da smo podložni umu. No, to nije tako. Bhagavat gita nas u trećem poglavlju uči da je iznad uma inteligencija, a iznad nje duša. Svoje niže ja moramo ovladati višim ja. Ako kažem, “Ja to ne mogu napraviti,” onda odustajem od svojih dužnosti kao ljudskog bića. Ponekad ovdje na istoku čujemo, ako netko sklizne i padne žrtvom maye, kako se opravdava, “O, mora da me je netko začarao.” Što može biti slučaj, ali uglavnom se to koristi kao isprika da se oslobodimo odgovornosti pokoravanja uma putem inteligencije.
Kaže se da je put u raj popločen dobrim namjerama. Što znači da dobre namjere same po sebi nisu dovoljne. Čak i u povijesti ISKCON-a imamo za to primjera. Svojedobno je GBC javno objavio ispriku zbog pogrešne odluke koju su, u dobroj namjeri, donijeli neposredno nakon Prabhupadinog odlaska. Tada je uspostavljen sustav vartmana acaryi, zonalnih acaryi, za koji su kasnije shvatili da je bio pogrešan te je stvorio niz nesuglasica, teških trenutaka mnogima u ISKCON-u. GBC to nije tako planirao. Oni su mislili da će to biti pravi način za organizirati stvari. Imali su dobre namjere, no one nisu dovoljne. Dobre namjere se moraju temeljiti na znanju, točnije na sastrama. Onda ćemo izbjeći skretanja. Dobre namjere se moraju provjeriti s guru-sastra-sadhu i ako tako činimo onda smo na čvrstom tlu.
PREVIŠE SAM PAO…
Ako je osoba slaba u vladanju osjetilima, ima loše navike – to ga ne diskvalificira od predanog služenja. Reći nekome da ne može prakticirati jer ima loše navike je kao da ste bolesniku rekli da ga ne možete primiti u bolnicu – jer je bolestan. Bolnica je mjesto na kojem se bolesti liječe. Očekuje se da, ako ste došli prakticirati bhakti yogu, imate loše navike, slabosti. To nije diskvalifikacija. Ali ono što nas diskvalificira jest nepoštenje, prikrivanje loših navika i slabosti ili poricanje. Jednom smo prilikom svi zajedno mantrali na japi. Znao sam da jedan bhakta vara. Imao je ruku u vrećici i pravio se da mantra kao i svi drugi. No, kada sam mu naglo izvukao ruku na vidjelo, u njoj nije bilo ničega. Naravno, jer je brojanicu zaboravio u mom uredu. Čovjek se pretvarao i znao je to.
Drugim riječima, ako ne mantram 16 krugova i nitko za to ne zna, a kad me pred inicijaciju pitaju mantram li 16 krugova pa slažem, “Da”, znači da prikrivam svoj nedostatak. Nije nedostatak taj koji me diskvalificira, već činjenica da ga prikrivam. Ako kažem, “Maharaja, htio bih inicijaciju, ali se nekako ne mogu disciplinirati da odmantram 16 krugova,” još uvijek sam kvalificiran. Kada to kažem duhovnom učitelju, on vidi da sam iskren. To je poput onog dječaka koji je došao Gautama rsiju da ga ovaj prihvati za učenika. Gautama, međutim prihvaća samo brahmane pa pita dječaka koja je njegova obiteljska linija (gotra). Dječak kaže, “Nemam pojma, znam samo da sam sin Satya kame, ne znam tko mi je otac, Moja je majka bila sluškinja, imala je odnose s više muškaraca, te ne znam tko mi je otac.” Gautama muni na to prihvaća dječaka utvrdivši da ima brahmanske sklonosti jer je iznimno istinoljubiv i otvoren, unatoč neugodnoj situaciji. On promatra prirodu osobe, Ova je osoba sklona istini, ne pokušava se pretvarati da je nešto što nije. Ne sakriva nedostatke. Zato je kvalificirana. Svatko će biti naklonjen onome tko otvoreno priznaje svoje nedostatke.
PONEKAD SE OBESHRABRIMO KAD VIDIMO SVOJE NEDOSTATKE…
Drugim riječima, postajemo kao Arjuna – neću se boriti… Odričemo se svoje dužnosti. Kao, primjerice, sad kad završiš bhakti sastri i odeš u neki hram. Nakon mangal arotika te pozdravljaju kao veliku dušu koja je provela 6 mjeseci u Vrindavanu studirajući te je zaslužila diplomu bhakti sastri. A onda ti nakon doručka priđe neki bhakta s molbom da mu razjasniš neki stih ili tako nešto, a ti mu kažeš, “Ja sam tako pao, ne mogu ti pomoći. ” A zapravo si sve to upravo naučio i mogao bi mu pomoći. Ako tako reagiraš, odričeš se svoje dužnosti, a to je odricanje u guni neznanja i strasti što se ne preporučuje. Dobro je ako zaključimo da se ne želimo pretvarati, ali maya nas tako zavara da postanemo varalice i sakrivamo svoje nedostatke, ali nas isto tako zavara tako što nas uvjeri da nismo kvalificirani za predano služenje jer smo puni nedostataka. To je samo druga krajnost njenog trika. Iz sastri moramo naučiti da jesmo kvalificirani za služenje, ali da se ne smijemo pretvarati. Nije da treba zaključiti kako predano služenje nije za nas zato jer smo skloni pretvaranju. Ne, trebam služiti i usredočoliti se na odbacivanje sklonosti ka pretvaranju. Inače nas je maya prevarila.
AKO VIDIM NEDOSTATKE, ZNAČI DA IH I JA IMAM
To se ponekad čuje. Nisam siguran je li to baš tako. Ja bih to volio istražiti. Ako vidim osobu da se pretvara, a to znači da sam i ja sam prevarant, onda trebam držati jezik za zubima. Tako se štiti varalica. Ja sam primijetio da, ako držim predavanje očekujući kako će me na kraju hvaliti, ovjenčati garlandom i zahvaljivati mi se… što činim, iako nisam zadovoljan s time. Ako otkrijem u sebi tu anarthu i onda prisustvujem nekom tuđem predavanju, mogu otkriti ima li je i taj predavač. Upravo zato jer je mogu okriti u sebi, jer imam to iskustvo. No, činjenica da je vidim u drugoj osobi nije uzrok niti moje, niti njegove anarthe. Samo zato jer je ja imam, mogu je uočiti u drugima.
-Što ako je ta osoba nema, ali je ti projiciraš na nju?
Ako to radim, znači da ne opažam pravilno.
-A kako to možeš znati?
To je posao svakog od nas pojedinačno. Moramo provjeriti svoje sposobnosti opažanja. Naša su osjetila nesavršena, ali to ne znači da smo cijelo vrijeme 100 posto u krivu. To znači, O.K. imam takvu moć opažanja, hajde da je provjerim. Uz pomoć gurua, sadhua i sastri. Npr. intuicija mi kaže da ta i ta osoba vodi kirtan kako bi privukla žene. Nešto tako suptilno se ne može dokazati. Život u Indiji me naučio da nikoga ne osuđujem javno dok nemam dokaze. No, intuitivno osjećam da ta osoba vodi kirtan sa skrivenim motivima. Zašto? Zato jer sam i sam to činio i zato jer to sada vidim. Mogu onda pristupiti toj osobi negdje na osami i povjeriti joj se, “Znaš prabhu, baš si dobro vodio ovaj kirtan danas. Ja isto volim voditi kirtan, no znaš li što sam otkrio kod sebe? Ponekad kad vodim kirtan, vidim da pokušavam privući pažnju suprotnog spola ili pokazati kako sam dobar glazbenik. Događa li se i tebi to kadkad?” Ako je osoba iskrena i ako imate s njom neki odnos, može vam reći, “Da, baš sam i ja to kod sebe danas primijetio.” Onda možete zaključiti da ste imali dobru intuiciju tog dana. Ili možete prići nekome drugom i raspitati se, “Kako te se dojmio današnji kirtan? Jesi li bio zadovoljan s onim predavanjem? Kako ti se činilo?”
Možete svoju moć opažanja tako provjeravati i onda ćete s vremenom doznati koliko se u nju možete pouzdati. Možda se nikada na nju nećete moći posve osloniti, ali ćete znati – 50 posto, 70 posto ili više je ono što se pokazalo točnim. Imat ćete bolji uvid u svoju točnost na tom polju. Kada osjetila koristite za opažanje, možete pratiti koliko su točna u tom poslu. A kako napredujete u predanom služenju, tako bi osjetila trebala postajati sve preciznija. Danas možda imate ovoliko povjerenja u svoja osjetila. No, s vremenom… Kao Arjuna. Arjuna u početku nije imao nimalo povjerenja, nije se htio boriti. A na kraju, nakon što je čuo Krišnine upute, zaključio je da je pun povjerenja, neustrašiv, spreman suočiti se s vojskom puno većom od svoje… Slušanjem Bhagavad gite razvijate povjerenje, povjerenje u samog sebe. Mogu dostići cilj. Mogu biti pao, pun nedostataka i slab, ali imam vjeru u šastre, ja to mogu učiniti. Mrgari, lovac je uspio u tome, mnogi drugi također. Ja to mogu napraviti. Inače smo bez snage.
NE POSTOJI LI TU OPASNOST OD PONOSA?
Obično osoba postaje ponosna ako je pretjerano hvale. Skupina ljudi, npr, primijeti da imaš neke osobine neuobičajene za većinu ljudi i onda te hvale zbog toga. Ako prihvatiš tu hvalu i misliš kako si blagoslovljen, bolji od drugih, zarazit ćeš se ponosom i to će biti velika prepreka na tvom putu predanosti. No, ako pomisliš, “Da imam taj dar, Krišna mi ga je dao. Krišna kaže u Bhagavad giti, “Ja sam sposobnost u čovjeku.” Znači da sposobnost koju imam koju svi slave dolazi od Krišne. 
Prihvatit ću njihove pohvale kao upućene Krišni. Drugi mogu biti u iluziji misleći kako je ta sposobnost tvoja veličina, ali to ne znači da i ti trebaš biti u istoj iluziji.
Zato se u šastrama savjetuje da osoba ne smije prihvaćati nekvalificirane učenike. Takav će učenik vidjeti veličinu tamo gdje je nema i upućivati riječi pohvale tamo gdje im nema mjesta, što će i tebe zaraziti. Takvi te učenici okruže i ne dozvoljvaju nikome s kritičkim duhom da priđe blizu. Tako te izoliraju, pa živiš u izmišljenom svijetu primajući samo profiltirirane informacije. Ako se okružiš klimavcima, to je pokazatelj pada. Povijest čovječanstva pokazuje da vladar ili vlada koja se okruži ljudima koji samo ponavljaju njegove misli neće biti duga vijeka. Zato u predanom služenju postoji puno anarthi koje se mogu steći u procesu bhakti. Moramo se uvijek oslanjati na šastre, gurua i sadhue. Ako te netko veliča, trebaš razumijeti da je to zbog čega te hvale, zapravo Krišnin dar. Jedan moj brat po Bogu bio je vrlo nadaren glazbenik sve dok jednog dana nije odjednom uslijed moždanog udara izgubio sve sposobnosti. Unatoč toga je nastavio vrlo lijepo služiti Krišnu. Ovo nije primjer ponosnog bhakte, već pokazuje kako svi talenti dolaze od Krišne, a On ih može kad god se sjeti oduzeti.