Gargamuni das (Krsna-katha 2/2007): Za brzi napredak je važno da prihvatimo cijeli proces svjesnosti Krišne.
Gargamuni das
(Krsna-katha 02/2007)
Krišna je transcendentalan, Njegovo ime također, mi smo duhovni … ali tu je i naša uvjetovanost tijelom, koju ne možemo zanemariti i koju obično ne možemo nadići preko noći. Trebamo pjevati sveto ime koje je kao lijek. Ali postavlja se pitanje – zašto je ipak tako teško pročistiti našu uvjetovanu prirodu? Zašto se je tako teško uzdići?
Poznata poslovica kaže: „Svaka ptica svome jatu leti.“ Izreka govori o tome, da svatko traži društvo sličnih osoba. Druženje bismo mogli gledati i šire nego samo u smislu druženja sa drugim ljudima. Družimo se i sa stvarima u svijetu oko nas. Neprestano skupljamo razno razne utiske iz okoline. Ti utječu na nas, a i mi utječemo na okolinu. Ako su osobe i stvari sa kojima dolazimo u kontakt u istoj guni kao i mi, onda nam se to čini poznato i domaće i to bez poteškoća prihvaćamo. Ali ako se družimo samo s istom kombinacijom guna, onda ćemo u njoj i ostati. Neće biti promjene – kako negativne, tako ni pozitivne. Ostat ćemo na istoj razini. No, onaj tko se želi uzdići, mora nešto promijeniti. Ali što i kako?
U Šrimad Bhagavatamu 11.13.4 je spomenutih 10 čimbenika koji utječu na to kako će nas gune materijalne prirode uvjetovati: agama – šastre (a i sve drugo) koje slušamo; apah – vrsta vode i hrane koje uživamo; praja – društvo; desa – mjesto boravka; kala – vrijeme dana kada smo budni i aktivni; karma – djelatnosti koje vršimo; janma – uvjetovanost koja proizlazi iz rođenja; dhyana – misli; mantre – koje pjevamo (i ostale pjesme i riječi); samskare – obrede varnašrame kojima smo se podvrgli. Na rođenje više nemamo utjecaj i mnogi od nas smo propustili neke od samskara, no većinu ovih postavki možemo sami regulirati, barem u nekim okvirima. Bilo da je osoba bhakta ili ne, može se uzdići tako da određene spomenute čimbenike stavi u vrlinu ili ih barem njoj približi.
TREBA NAM POMAK – ALI U PRAVOM SMJERU
To u isto vrijeme znači, da se treba malo maknuti iz „poznate zone“. Naravno, u pravom smjeru. Ali to nije uvijek tako jednostavno, jer nas vuče stara uvjetovanost. Drugim riječima, „zovu nas prije spomenute ptice našeg jata“. Da bi se makli sa nama poznatog mjesta, potreban je svjestan napor. Sve skupa nam se može na početku činiti bolnim, pogotovo ako promjenu smatramo sprečavanjem svog uživanja. Preporuke koje nam pomažu uzdići se možemo smatrati strogim zabranama. No, sreća ipak dolazi. Nakon određenog vremena. Krišna kaže (Bg 18.37): „Za sreću koja na početku može izgledati kao otrov, ali je na kraju kao nektar i koja budi u osobi svijest o samospoznaji kaže se da je sreća u guni vrline.“ Šrila Prabhupada objašnjava, da se slijeđenje pravila i propisa na početku čini kao otrov, ali se pomoću njih uzdižemo na transcendentalni položaj i kušamo nektar. Drugim riječima, pravila i propisi nam omogućavaju da postupno dođemo do istinske sreće.
U procesu svjesnosti Krišne svih deset prije spomenutih faktora je u vrlini ili u čistoj vrlini odnosno transcendenciji. Šastre koje čitamo su transcendentalne. Hrana je sama po sebi u vrlini, a onda postaje transcendentalna, jer ju nudimo Krišni. Društvo bhakta je transcendentalno. Mjesto boravka je dom Svevišnjeg Gospodina i zbog toga je transcendentalan. Šrila Prabhupada kaže da bi bhakta trebao ustati prije četiri ujutro i tako iskoristiti najpovoljniji dio dana za predano služenje. Itd. Rođenje koje je već iza nas i protekle samskare se, naravno, neće promijeniti u trenutku kada prihvatimo svjesnost Krišne, ali sve ostalo…
Za brzi napredak ili uzdizanje je zato važno da prihvatimo cijeli proces svjesnosti Krišne. Naravno mantranje je njegova suština, ali će i to biti učinkovitije ako prihvatimo i ostatak procesa. Vatra će se prije „uhvatiti“ i rasplamsati ako dođe u kontakt sa suhom travom, nego sa vlažnom.
RITAM PROMJENA
Kada se počnemo baviti bhakti-yogom, mijenjamo puno toga u svom životu. Obično dođemo iz duhovne nestašice pa je za nas svjesnost Krišne sasvim nešto novo, prepuno novih iskustava, osjećaja i okusa svih vrsta. Vremenom se tempo uvođenja novih stvari u život smanji, što je sasvim normalno. Ponekad je čak svedeno na nulu ili čak moramo napraviti i koji korak unazad, jer smo zagrizli preveliki „komad kolača“.
Izazov u svjesnosti Krišne je imati želju za duhovnim napretkom stalno na prvom mjestu i stalno se nastojati poboljšati. Svoj materijalni okvir trebamo neprestano gurati prema transcendenciji. To podrazumijeva stalni rad, pritisak, budnost itd. Šrila Prabhupada često kaže da je proces postupan. Ide se korak po korak. Naravno postoji i određena opasnost da pokušamo skočiti previše naprijed, previše iz svog okvira, a da za to nismo sposobni. No, ni u tom slučaju osoba u stvari ništa ne gubi. Preveliki skok sa druge strane ne bismo smjeli zloupotrijebiti kao ispriku za lijenost i tapkanje na mjestu ili klizanje u mayu. Trebali bismo biti kao mali potok koji uvijek teče. Barem malo. Tako možemo izbjeći da postanemo lokva s ustajalom i smrdljivom vodom. Taj smrad uzrokuje pomanjkanje ukusa za svjesnost Krišne te nekontrolirano ili nepredviđeno izlaženje materijalnih želja, kritiziranje i slično.
Kako se stalno poboljšavati? Tako da što ozbiljnije prakticiramo prekrasni proces kojeg nam je dao Šrila Prabhupada. Svaki bhakta sam vidi u svom duhovnom životu iz kojih aktivnosti i od kojih osoba dobiva najjači podsticaj za napredovanje. Dobro mantranje je uvijek neophodno, ali bez društva onih koji imaju želju da se uzdignu nije moguće ili je barem puno teže. Šastre nam pomažu i uvijek naglašavaju krajni cilj, kako ne bismo zalutali s pravog puta. Uz to nas ne bi smjelo biti strah izaći iz materijalnih okvira u kojima se trenutačno nalazimo. Guru i Krišna su uvijek uz nas i na svakom koraku paze na nas.