Kao što moj prijatelj Vrišabha kaže, svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna:).
Ovdje je riječ o Evi koja je kasnije inicirana i preimenovana u Šatarupu. Dugo ju već znam, još prije nego li je Srila Prabhupada ušao u moj život. Zapravo, upravo me je ona, na neki način s njim povezala. Uložila je puno truda u razbijanje moje nezainteresiranosti za Boga, puno izvrsnog prasadama i puno dobrih bhajana. Jako sam joj na tome zahvalna.
Uvijek je bila iznimno svestrana i sposobna osoba. Nekada je davno svirala u glazbenom sastavu i pjevala, a nakon Daityarijevog posjeta svoj je sintisajzer uptrebljavala umjesto harmonija, privlačeći duhovnom glazbom uvjetovane duše poput mene. Najviše sam voljela Bhajahuremanu. Eva se bavila i slikanjem. I na tom se području, kao samouki majstor, isticala. Uvijek ju je zanimala elektronika, zatim se uhvatila u koštac s programiranjem, čim su krenula prva računala. Napustila je posao u poznatoj firmi i otvorila svoje poduzeće. Kad su je bhakte zarazili virusom predanog služenja, svoje je rafinirano kulinarsko umijeće povezala s Krišnom započevši proizvodnju prasadama koji se naveliko dijelio gladnim, u materiji izgubljenim dušama… Paralelno je vodila svoje uspješno poduzeće za pružanje informatičkih usluga. U međuvremenu se u njenom životu pojavio duhovni učitelj koji ju je uistinu obasuo svojim dobronamjernim, mudrim vodstvom i pomogao joj čak i da u obiteljskom životu ispuni neke, u njenoj situaciji, praktički neostvarive želje.
Nikada joj nije nedostajalo ni inteligencije niti umješnosti. Uistinu je sposobna osoba. Jedino se privlačnom vanjštinom nije mogla pohvaliti, jer da jest – gdje bi joj bio kraj? Jedno je vrijeme sve svoje talente revnosno upotrebljavala u Krišninoj službi, uvijek tražeći nove projekte, nove izazove. Proučavala je Prabhupadine knjige i otkrivala svoju duhovnu stranu. A onda joj neki vrag nije dao mira i počela je razrijeđivati doze predanog služenja. Umjesto čistog, počela je upotrebljavati miješano. Miješano sa svojim materijalnim željama za uspjehom odvojenim od Krišninih skuta. Miješano sa svojom težnjom da doista postane netko i nešto, iznimnije od svega do sada. Kako se to nije događalo među bhaktama, otišla je u društvo onih koji to nisu.
I tako je zaglavila, zapetljala se u razvoj osobnosti i karaktera, upute za poboljšanje životarenja u zatvoru tijela, stekla sljedbenike, počela voditi druge i potragu za duhovnošću zamijenila onim što joj je nedostajalo među bhaktama – slavom.Sada karakter razvija vježbama i afirmacijama, a ne predanim služenjem. Nedavno sam ju srela, izgleda smireno, samopouzdano – ali ju Krišna (u prijevodu: onaj tko svih privlači) ne zanima.
Krišna, kako je sklizak ovaj put prema Tebi! Ni inteligencija, ni umješnost, ako nisu čvrsto oslonjene na upute Tvojih predstavnika, ne predstavljaju nikakve adute. Ono što nam se na prvi pogled čini poželjnim, često se pokaže kao veća prepreka od naizglednih mana. Sad kad gledam unatrag, čini mi se, da je Eva u jednakoj mjeri bila obdarena tjelesnom ljepotom kao i drugim osobinama, vjerojatno je bhakte nikada ne bi ni zainteresirali!
Na putu prema Tebi, Krišna, valja biti spreman skinuti odijela satkana od ponosa i vlastite umišljene veličine, prihvatiti svoju nesposobnost i nemoć, duboko sakrivenu ispod prividnih uspjeha koji neumitno okončavaju starošću, bolešću i smrću. Na putu prema Tebi valja se suočiti sa stvarnošću: svojom potpunom ovisnošću o Tebi, u svakom pogledu. Onda uvježbavanje predanog služenja postaje posve prirodni izbor.
Srimad Bhagavatam 5.18.12
„Svi polubogovi i njihove uzvišene osobine – kao što su religioznost, znanje i sposobnost odricanja – pojavljuju se u tijelu onoga tko je razvio neokaljanu predanost Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Vasudevi. S druge strane, osoba koja ne služi predano, već se bavi materijalnim aktivnostima, nema dobrih osobina. Čak i ako se bavi mističnom yogom ili poštenim radom izdržava obitelj i rođake, neosporno ju vode vlastite mentalne spekulacije pa se mora uključiti u služenje Gospodinove vanjske energije. Kakve to dobre osobine ima takav čovjek?“
