Bh. Jan Mares (Krsna katha 05/2003): Ponekad se čuje mišljenje da bismo se mi ISKCON bhakte na Zapadu morali prilagoditi ovdašnjoj kulturi i prihvatiti zapadnjačku odjeću ili čak i druge navike, kako bismo bili bliži ljudima koji bi nas tako više cijenili, a mi bismo im onda navodno lakše prenijeli važnu poruku Gospodina Caitanye.
Bh. Jan Mares (Krsna katha 05/2003)
Ponekad se čuje mišljenje da bismo se mi ISKCON bhakte na Zapadu morali prilagoditi ovdašnjoj kulturi i prihvatiti zapadnjačku odjeću ili čak i druge navike, kako bismo bili bliži ljudima koji bi nas tako više cijenili, a mi bismo im onda navodno lakše prenijeli važnu poruku Gospodina Caitanye. Ako ste i sami ponekad razmišljali o tome zašto (ne)odjenuti sari ili dhoti, a uspjeli ste nadići onaj razlog iz najniže gune (jer je tlaka, davež), možda će vas zanimati kako je temu jezgrovito, u natuknicama, prokomentirao bh. Jan Mares
“Sri Caitanya Mahaprabhu daje jednostavnu definiciju vaisnave: osoba koja odmah druge podsjeti na Svevišnju Božansku Osobu, Krišnu, je vaisnava.” (SB 4.21.37, smisao)
JOŠ NEKOLIKO VAŽNIH ČIMBENIKA
Tijelo valja ukrasiti tilakom, znakom vaisnava. (Poanta je u tome da se osoba koja ugleda ove oznake na tijelu vaisnave, odmah sjeti Krišne. Gospodin Caitanya je rekao da je vaisnava onaj tko, kad ga vide, podsjeća druge na Krišnu. Zato je neophodno da vaisnava tijelo označava tilakom, kako bi druge podsjećao na Krišnu.)” (Nektar predanosti 6: Kako predano služiti)
Onaj tko predlaže da se prilagodimo “zapadnjačkom načinu života” pokazuje potpuni nedostatak razumijevanja i materijalne i duhovne stvarnosti. (Čak ni teolozi ne shvaćaju svrhu ovog svijeta, kao što sam nedavno čuo od jednog kršćanskog teologa, zapravo deista. Mnogi od njih imaju vlo svjetovni i materijalistički svjetonazor te smatraju religiju proizvodom društvenog razvitka.) Umjesto da teži za oslobođenim stanjem postojanja, takva osoba zapravo potiče druge na prihvaćanje zatvoreničkog života ovog svijeta. Hoće li se slobodna osoba prilikom posjete zatvoru početi ponašati kao zatvorenik? Ne, zatvorenici su ti koji se trebaju naučiti kako se prilagoditi životu izvan zatvora. No, na početku su razlike prevelike te stoga trebaju postojati određene prilagodbe kojima će se premostiti jaz, a njih treba odrediti acarya. To su već učinili Bhaktivinode Thakur, Bhaktisiddhanta Sarasvati i Srila Prabhupada.
Što se pak prilagodbi tiče, valja razlikovati stvari koje nitya (vječne) i anitya (privremene) prirode. Nitya je primjerice, jezik – ne možemo odbaciti sanskrit i koristiti samo engleski ili druge lokalne jezike. Postoje dokazi o tome kako je sanskrit više od pukog sredstva sporazumijevanja. Nadalje, pjevati valja u prvom redu uz pratnju tradicionalnih glazbala, iako ostala nisu zabranjena. Tilak je važna oznaka vaisnava. Dhoti/sari također pripada vječnom svijetu, iako je Srila Prabhupada učenicima dozvoljavao da knjige na Zapadu dijele odjeveni u zapadnjačku odjeću. Za prehranu možemo koristiti lokalnu hranu, ali u skladu s našim pravilima.
Jednom je prilikom Srila Prabhupada susreo Swami Nikhilanandu koji mu je predložio da prihvati zapadnjačku odjeću i navike. No Prabhupada je odbio, rekavši da će on Zapadnjake naučiti vedskom načinu ponašanja.
Srila Prabhupada je odjenuo kaput koji mu je dao dr Misra, no nikada nije prestao nositi svoj dhoti, unatoč hladnom i vjetrovitom vremenu. Swami Nikhilananda iz Ramakrishna Misije savetovao je Prabhupadu da bi, ukoliko želi ostati na Zapadu, morao odbaciti tradicionalnu indijsku odjeću i strogu vegetarijansku prehranu. Rekao mu je da su jedenje mesa i konzumiranje alkohola, kao hlače i kaput, skoro neizbježni u ovakvom podneblju. Prije no što je napustio Indiju, Prabhupadi je jedan brat po Bogu pokazao kako se na Zapadu jede koristeći vilicu i nož, no Prabhupadi nikada nije bilo ni na kraj pameti da prihvati zapadnjačke običaje. Njegovi su ga savjetnici poticali da prihvati američki način života i tak oprestane biti stranac, čak i ako je to podrazumijevalo da će morati prekršiti zavjete kojih se držao u Indiji. Skoro su svi indijski useljenici radili takve ustupke. No, Prabhupada je na umu imao nešto sasvim drugo i nije ga se dalo uvjeriti u suprotno. Drugi su možda morali raditi ustupke, mislio je, no oni su na Zapad došli kako bi od njega isprosili tehnologiju. “Nisam ovamo odošao da bih prosio,” rekao je Prabhupada, “već da bih vam nešto dao.” (SPL15 “Nećemo ti moći pomoći”)
Prabhupada: Čovjek iz Ramakrishna Misije me je došao posjetiti. Rekao je, “Odjeni se poput Amerikanca, inače te nitko neće uzeti za ozbiljno.”
Acyutananda: Nikhilananda… (Jutarnja šetnja — 20. veljača 1976, Mayapura)
Prabhupada: Ramakrishna Mission, na početku su od mene tražili, “Odjeni se u kaput i hlače” jer me inače navodno nitko neće slušati.
Gargamuni: Ramakrishne su predložili da Prabhupada nosi hlače i kaput.
Prabhupada: Njihovi sannyasiji nose kaput i kravatu.
Brahmananda: Swami Nikhilananda.
(24.veljače 1977, Mayapura)
Srila Prabhupada je već predvidio mnoge prilagodbe za Zapadnjake – jednostavniji ekadasi standard, (u usporedbi sa Hari bhakti vilasom) manje krugova (16 umjesto 64), dozvolio je ženama i muškarcima da žive pod istim krovom u odvojenim odajama, itd. Upravo zbog toga su ga smarte katkada kritizirali.