Gargamuni das (Krsna-katha 10/2010): Ako želimo ostati vječno mladi, trebamo učiti 🙂
Gargamuni das (Krsna-katha 10/2010): Ako želimo ostati vječno mladi, trebamo učiti 🙂
Sjećam se kako mi je prijatelj jednom objasnio da je star onaj tko je prestao učiti. Dakle ako želimo ostati vječno mladi, trebamo učiti 🙂 U stvari za spiritualista je apsolutno neophodno da neprestano uči i napreduje. A učiti je moguće na više načina, od kojih je učenje iz primjera jedan od njih.
O učenju i poučavanju primjerom govori i Sam Krišna u Bhagavad-giti (3.21): „Sve što veliki čovjek učini, obični ljudi slijede. Kakav god da uzor postavi svojim primjernim djelovanjem, cijeli svijet ga slijedi.“ Taj način učenja je možda i važniji no što smo svjesni, a podučavanje primjerom je uz to i najjače, odnosno ima najveći utjecaj na podučavanu osobu. S druge je strane taj način podučavanja najteži za učitelja, jer ne samo da treba prenijeti neke informacije, nego treba to što govori i živjeti, a sve to mora biti u skladu sa šastrama. O tome govori i Šrila Prabhupada (Bg. 3.21, komentar): „Ljudima je uvijek potreban vođa koji ih može praktično poučiti svojim ponašanjem. Vođa ne može podučiti ljude da prestanu pušiti ako sam puši. Gospodin Caitanya je rekao da se učitelj treba pravilno ponašati prije no što počne poučavati. Onaj tko poučava na taj način naziva se acarya ili idealni učitelj. Da bi poučio obične ljude, učitelj stoga mora slijediti principe šastra (spisa).“ Dakle, poučavanje drugih je jako zahtjevan i odgovoran posao koji zahtjeva od učitelja da je najprije sam dobar učenik. Na neki način ga prisiljava da neprestano uči i djeluje na razini svjesnosti Krišne.
DO ZNANJA SLIJEĐENJEM PRIMJERA
Poučavanje primjerom je jako rasprostranjeno, iako ponekad toga nismo ni svjesni. Danas mi je u kratku posjetu došao stric i to ne samo zato da bih njegov primjer mogao upotrijebiti u ovome tekstu. Došao je u posjetu par dana nakon što su liječnici ustanovili da ima rak koji se već proširio na par organa pa je tako službena medicina digla ruke od njegovog slučaja. Ali, nećemo sada ni o bolestima ni o zapadnoj medicini. Neposredno prije no što je došao do mene, stric je posjetio nekog čovjeka koji je bio u sličnoj situaciji, ali se izliječio s nekom alternativnom metodom liječenja. Uglavnom, stric je sada u istoj situaciji i automatski je prihvatio spomenutu osobu kao „veliku osobu“. Dakle, on želi napredovati na nekom području i steći znanje pa je tako automatski prihvatio primjer nekoga tko je prije njega koračao tim putem. Inteligentno. U životu susrećemo bezbroj primjera slijeđenja velikih osoba, pa makar one bile velike samo na nekom području ili samo za nas ili šačicu ljudi.
DJECA U PROMETU
Ta vrsta poučavanja je još važnija kada su u pitanju djeca. Vjerojatno za to postoji više razloga među kojima su i ti da su djeca puno osjetljivija na utjecaje kojima su izložena, a uz to ih je teže poučavati nekim kompliciranim i dugim intelektualnim objašnjenjima pa je zato poučavanje primjerom relativno još istaknutije. Toga su svjesni i u materijalnom svijetu. Nedavno sam se vozio u Hrvatskoj i primijetio neku poruku za podučavanje djece u prometu koja je naglašavala da djeca uče od odraslih. Isto tako u gradu u kojem provodim najviše vremena, na semaforima gdje djeca često i u velikom broju prolaze postavljeni su natpisi koji upozoravaju odrasle neka prelaze ulicu samo dok gori zeleno svjetlo jer ih djeca promatraju.
DA MI BUDE SVJESNO KRIŠNE…
Princip poučavanja primjerom je univerzalan pa vrijedi i za bhakte. Sigurno. Inače ga Krišna ne bi spomenuo Arjuni. Važan je i za odrasle i za djecu. Taj princip je vjerojatno i najbolji odgovor na pitanje bhakta roditelja kako da njihovo dijete postane ili ostane bhakta. Često čujem roditelje kako govore o tome kako im je najvažnije da njihovo dijete bude svjesno Krišne. To je najnormalnije, jer ako nekoga voliš onda mu želiš dati najbolje, a nema ništa višeg od Krišne. Naravno, kada se radi o djeci sve ne ovisi samo o roditeljima, ali određeni utjecaj ipak imaju. Dakle, roditelj radi najbolje, ne samo za sebe, nego i za svoje dijete kada, kao što je spomenuo Šrila Prabhupada, djeluje primjereno tako da strogo slijedi principe šastra (spisa).
PRIMJER S ULICE
Evo za kraj još jednog lijepog primjera koji pokazuje kako religiozno djelovanje roditelja utječe na dijete. Ne radi se o gaudia vaišnavskoj tradiciji, ali princip je isti. Jednom sam ove godine pjevao sveto ime na Ptuju, navodno najstarijem gradu u Sloveniji. Nasuprot mene bila je trgovina sa stvarima koje na ovom mjestu nećemo spominjati, a ispred nje pet po metar visokih stupova postavljenih otprilike tri metra jedan od drugoga. Na svakom od njih bila je kao neka posuda u obliku polovine kugle. Možda su imali ideju u njima držati cvijeće… U jednom trenutku sam primijetio kako uz tu trgovinu prolazi mlada majka sa sinom od dvije ili tri godine. Kada je mali ugledao „korito za cvijeće“ otrčao je prema njemu. Mama je samo promatrala. I što je mali onda napravio? Stavio je ruku u to korito, izvadio ju i … prekrižio se kao kod ulaska u crkvu. Mama je gledala začuđeno. A mali je onda otišao do sljedećeg korita i napravio istu stvar. Onda je išao do sljedećeg i tako prošao svih pet 🙂 Majka se počela veselo smijati, iako se suzdržavala da se ne smije previše kako ne bi time obeshrabrila dijete. Dakle, dijete su spomenuta „korita“ podsjetila na posudu s blagoslovljenom vodom na ulasku u crkvu i odmah je djelovao u skladu s navikom koju je stekao. A kako ju je stekao? Pa sigurno ga je mama i možda još netko iz obitelji odveo u crkvu, objasnio što se napravi kod ulaza i pokazao svojim primjerom kako to napraviti. A dječak je zapamtio bolje nego što je itko očekivao 🙂 Čak se i na ulici sjetio Boga i bio svjestan da je sve Božje vlasništvo, odnosno njegov hram 🙂 Ponekad imaju naizgled male stvari puno veći učinak i na djecu i na odrasle, nego što možemo zamisliti…
***
NAVIKNIMO SE NA VRIJEME
Dakle, slijedeći primjere velikih osoba, acarya neprestano učimo i nastojimo poboljšati svoje predano služenje. Uz to intenzivno učimo te nastojimo primjereno djelovati i zbog toga da bismo svjesnost Krišne mogli prenijeti drugima, među koje se ubrajaju i naša djeca. Na taj način naš život uvijek ostaje svjež i osjećamo se mladima. A na to se moramo polako priviknuti jer neće biti dugo pa ćemo živjeti u svijetu gdje je sve, od Krišne pa nadalje, uvijek vječno svježe i mlado.