Pankajanghri das (Krsna-katha 3/2016): Hoćeš li se moliti Gospodinu ili liječniku ili odvjetniku ili svom prijatelju?
Pankajanghri das
(Krsna-katha 3/2016)
SB 6.9.22, Mayapur 27.svibanj 2015.
Pitanje: Polubogovi su tražili od Višnua moć da savladaju Vritrasuru. Ponekad nas muče neki materijalni problemi, zdravlje, obiteljski problemi, nedostatak novca koji nam ometaju predano služenje. Obično čujemo da Gospodina trebamo moliti samo za 
čisto predano služenje, ali što ako još nismo na nivou čistog bhakte koji tako postupa? Da se molimo da nam Gospodin ukloni tu prepreku ili ne jer su nam tako rekli? Vi ste na početku spomenuli kako skoro svakodnevno dobiijate nekoliko pisama s molbama Gospodnu Nrisimhadevu da ukloni takve prepreke, zato pitam. Što nama početnicima savjetujete da učinimo situaciji poput ove u kojoj su se našli polubogovi?
Na tom početnom stupnju nemaš baš puno izbora, zar ne? Što ćeš učiniti – hoćeš li se moliti Gospodinu ili liječniku ili odvjetniku ili svom prijatelju? Nekome ćeš se obratiti, nećeš to samo tolerirati. U takvom slučaju, nema štete ako se moliš Gospodinu. Krišnu to ne smeta. Njemu se sviđa služiti Svoje bhakte. Nije onda problem tražiti od Gospodina da nam ukloni probleme. I Brijabasi su to radili. Oni sve što rade, rade za Krišnino zadovoljstvo, ali kad je izbio požar, „Krišna, spasi nas! Pomozi nam!“ Kad su u opasnosti, ovise o Krišni, zazivaju Krišnu. To nije problem. Bolje je moliti se Krišni, nego to pokušati riješiti na svoju ruku. Jer, kad se moliš, onda si povezan s Krišnom. Ako probleme sam rješavaš, a pri tom se ne sjetiš Krišne, od toga baš nema puno koristi. Ali, ako se moliš Krišni, od toga imaš veliku dobrobit, pravu, duhovnu dobrobit.
Prabhupada je rekao, „Uzmi lijek, potrudi se, ali ovisi o Krišni.“ Razumijevajući da rezultat ovisi o Njemu. To je ono što radiš dok si u uvjetovanom stanju. Samospoznate duše jednostavno ništa ne poduzimaju. One razumiju, „Neću ni patiti ni uživati više nego li što mi je dodijeljeno, čemu se onda truditi oko toga?“ Ali, onda ne poduzimaju baš ništa. Atmarame, samospoznate duše. Ali, dok nisi na tom stupnju, glavno je da se u svim okolnostima sjetiš Gospodina. Neokaljani, čisti bhakte od Gospodina ne trebaju ništa tražiti. Definicija čistih, neokaljanih bhakta je da su posve zadovoljni u sebi. Zašto bi onda nešto tražili? Već imaju sve jer imaju Krišnu. Kad imaš Krišnu, što ti drugo treba? To je kvaka 22. Čisti bhakta neće ništa tražiti jer već sve ima, ništa mu ne treba, jer ima Krišnu.
ZA KRIŠNU, ZBOG SEBE
Tijekom predavanja rekli ste da predano služiti trebamo samo za zadovoljstvo Gospodina. Ali meni se uvijek događa da negdje u sebi mislim kako ću od toga što tako djelujem za zadovoljstvo Gospodina, ja imati dobrobit, biti sretan i sl. Jedini način da budem sretan je da zadovoljim Gospodina, onda opet razmišljam kako to zapravo radim zbog svoje koristi.
To je životna činjenica. Zapravo to radimo za sebe. Zašto mantraš Hare Krišna? Zašto si došao u Mayapur? Zbog neke dobrobiti. Tako stvari stoje. Radimo li to za Krišnino zadovoljstvo ili za svoju korist? Mi smo bića usredotočena na sebe. Pojam ‘uvjetovana duša’ znači upravo to. Da nemamo takvu svijest, ne bismo bili u ovom materijalnom svijetu. Postoji postupak kojim se to rješava.
Na početku to povežemo sa služenjem Krišne. To je karma-yoga. Tako to počinje. I to je u redu. Moraš to tako napraviti, nemaš izbora, nemaš prekidač s kojim se odjednom možeš prebaciti na neki drugi način djelovanja. Ne možeš se okrenuti za 180 stupnjeva samo zato jer si čuo da nisi tijelo, već duhovna duša, vječni Krišnin sluga, da je materijalni život maya, da je svrha života pružati zadovoljstvo Svevišnjoj Božanskoj Osobi… Ne možeš odjednom potpuno promijeniti svoj način razmišljanja i djelovanja. Ne ide. Ne, vezani smo. Poistovjećujemo se s nečim, ovisni smo o nečemu. Mi smo ovo tijelo. Kad se ustaneš ujutro, ti si tijelo, zar ne? Sto posto. Moraš u kupaonu, na zahod, doručkovati, toliko toga moraš napraviti. Takva nam je svijest.
To zato trebamo pročistiti. Osjetila treba pročistiti, um treba pročistiti, inteligenciju i svijest. Sve se to odvija u paketu, istodobno. Ali, obzirom da je bhakti izravan proces, mi kad se ujutro probudimo, podsjetimo se, „Ja sam vječni sluga Krišne,“ što znači da se odmah počnemo baviti s lažnim ja. Ostali postupci, karma, jnana, yoga, počinju od dna, najprije pročišćavaju gruba osjetila. Naročito aštanga yoga – povuci osjetila, postupno ovladaj umom, podiži se naviše sa životnim zrakovima… Ali, ovdje, u bhakti yogi, započneš s vrha i od dna, istodobno. Kad kažeš, „Hare Krišna,“ to je oslobođenje. To nije karma, to je savršenstvo. Mi to tako ne doživljavamo jer nemamo adhikaru. No, to će nas pročistiti. Istodobno je naš način života u bhakti yogi uglavnom u guni vrline tako da se sa svojim aktivnostima vrlo brzo oslobodimo rajasa i tamasa (strasti i neznanja). Zbog rada koji obavljamo, društva koje biramo, misli i djela. To je sveobuhvatni postupak kojim se za služenje Gospodina koriste osjetila, um i intelekt i ego. Ne čekamo da se najprije pročistimo. Pročišćenje je popratni proizvod bhakti.
Ali, na početku nemamo izbora. Mi jesmo ovo tijelo, usredotočeni smo na sebe, nismo sretni u materijalnom svijetu, nije nam tu ugodno. Ne osjećamo anandu, ne osjećamo sat, što je naša prava priroda. Ne možeš zato prestati nastojati da dosegneš te dvije 
stvari. Ne možeš prestati, želiš zadovoljstvo, svatko se osjeća nepotpunim. Duša je sat cit ananda. Podsvjesno, i ne samo podsvjesno, za time tragamo u svakom trenu. To i jest dokaz da jesmo sat cit ananda. Jedan od dokaza. Logički dokaz. Zašto svi tragamo za udobnošću, ugodnom situacijom i srećom? To je materijalni život, svi tragaju za time, to je sve. Činjenica da za tim tragamo govori da postoji svijet u kojem je to moguće – savršeno zadovoljstvo, savršena sreća. Zašto bi inače svako pojedino živo biće tragalo za tim? Logično.
Ne možeš dokazati postojanje duše, postojanje Gospodina, osim logikom. Kao što polubogovi ovdje kažu da toliki filozofi i logičari raspravljaju o tome što je istina, a što ne i ne mogu doći do konačnog odgovora jer im spisi izgledaju kontradiktorni. Čak ni oni ne znaju. Zbunjeni su. Sve se proturječnosti rješavaju u Krišni jer je On i osoba i impersonalan istodobno. On je duhovna energija i materijalna energija, aham sarvasya prabhavo, On je sve. On je sve. Zato možete primijetiti kako ateisti napadaju kršćane, muslimane i slično, ali nikada hinduse jer je kod njih sve pokriveno. Postoji šest filozofija, ateističkih filozofija, karma 
mimamsa, Kapila, atomska teorija – sve je tu i to ih zbunjuje, ne znaju odakle bi krenuli. Ono što se naziva hinduizmom dolazi iz Veda, a tu je sve prisutno – monizam, ništavilo, sve. Sve se proturječnosti mogu riješiti u Krišni jer je On izvor svega. Od Njega dolazi sjećanje i zaborav, On ti dozvoljava da se nečeg sjetiš ili to zaboraviš. To je Krišna. Inteligencija je Njegova, On ti je daje. „Zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um,inteligencija i ahankara – to su Moje energije“. Krišna nam ih daje u onoj mjeri u kojoj On to želi.
Ponekad mislimo da Krišna zna sve i da će nam uvijek pomoći, ali ne ispadne baš tako…
Krišna zna sve i On će nam uvijek pomoći. Na Svoj način i u Svoje vrijeme. On je osoba. Ne možemo od Njega ništa zahtijevati.
NEOČEKIVANA ZAŠTITA
Indra se sukobljava sa Vritrasurom koji je čisti bhakta, a Gospodin ipak staje na stranu Indre koji to nije. Zašto?
Mi Ga ne možemo razumijeti, polubogovi Ga ne mogu razumijeti. Vjerojatno za to ima više razloga. On zna zašto to radi. On kaže Indri, „Vritrasura nije zavidan, lako ćeš ga savladati.“ Vritrasuri je došlo vrijeme da se vrati natrag kući Bogu, a Krišna će to ljubazno ubrzati tako što će polubogovima dati oružje kojim ga mogu ubiti. Krišna ne žele predugo biti odvojen od Svog bhakte Vritrasure pa Indri daje oružje kojim će ga ubiti.
Gita Nagari das: Ovaj dio Bhagavatama se zove pošana. To je dio u kojem Gospodin pokazuje kako štiti Svoje bhakte. Najprije je tu Ajamila. Zanimljivo je vidjeti kako se u različitim situacijama ta Gospodinova zaštita očituje na različite načine. Jer, ovdje se baš ne čini da Gospodin štiti Vritrasuru koji će uskoro će izgubiti bitku u kojoj vrlo poletno sudjeluje. Iz materijalnog kuta gledanja izgleda kao da je Vritrasura gubitnik, a Indra pobjednik, ali stvari stoje upravo suprotno. Istodobno, Vritrasurine se želje ispunjavaju jer je njemu dosta materijalnog svijeta i samo se želi vratiti u duhovni svijet. Indrine se želje također ispunjavaju jer on želi samo nastaviti vladati rajskim kraljevstvom. Gospodin Svoje bhakte štiti na različite načine, ovisno o njihovim željama i stupnju napretka na kojem se nalaze. Zanimljivo je stoga promatrati što se događa, što netko dobiva i zašto. Kad se sagleda cijela ta predstava, može se dobiti dojam o tome kako je Krišna prekrasan!
Pankajanghri das: Nitko ne zna kad, gdje i zašto će se Gospodin pojaviti, s kojojm namjerom. On je osoba, On ima svoj um. Kako bi ti to napravio? Što bi ti napravio u toj situaciji da imaš sve moći koje ima Bog? Da si ti Bog na pet minuta, što bi ti napravio? Mi mislimo, zašto je On to tako napravio, ne slaže se s mojom idejom. No, On zna što se događalo stotinama života unatrag i što će biti stotinama života unaprijed. Za Njega je sve to igra. Mi to ne možemo nikada razumijeti. Kad bismo poznavali prošlost, sadašnjost i budućnost, bilo bi nam jasnije. Ali ne znamo ništa o tome. Gospodin uvijek djeluje za svačiju dobrobit, svatko dobije najbolje. Kao što je Gita Nagari rekao, Indra je dobio točno što je htio i Vritrasura je dobio točno što je htio. Tko je bolje prošao? Indra je još ovdje, a Vritrasura se vratio natrag u duhovni svijet. Tko je pobijedio?