Kako bhakte napreduju postaju, zadovoljni, jer kako se postupno svjesnost Krišne razvija u srcu osobe, razvija se i odvojenost od stvari koje nas uznemiravaju i postajemo svjesniji toga da smo vječni i sve ono zbog čega smo tjeskobni nestaje. Tada postajemo prijemčiviji i možemo čuti Sveto Ime i slave Gospodina Krišne, ne samo mirnog uma, već i prijemčiva uma i žudimo za tim da se kupamo u sreći Krišninih zabava kad čujemo Sveto Ime.
(Prahladananda svami, Mayapur 2014. – Krsna katha 0414)