(Krsna Katha 04/2003):
Dijelovi “Neispričanih priča” iz Ramayane koje je opisao Atma-tattva dasa za vrijeme Gaura-Purnima festivala u Sridham Mayapuru…
Krsna Katha 04/2003
Gutanje sunca i blagoslovi polubogova
Čim se rodio, Anjaneya (Hanuman) je izrastao u šesnaestogodišnjeg dječaka. Anjana (njegova majka) odmah se počela uzdizati prema rajskim planetama, ali ju je Anjaneya uhvatio za odjeću i rekao: “Čekaj malo, kamo ideš? Rodila si me, a sada odlaziš. Što ću jesti?”
Ona je pogledala oko sebe, upravo je bio sumrak, pa mu je rekla: “Možeš pojesti bilo koju voćku koja je crvena i zrela poput sunca.”
Onda je otišla, a Hanuman je bio jako gladan. Pomislio je: “Zašto crven i zreo poput sunca? Zašto da jednostavno ne pojedem sunce?”
Zatim je skočio, pošao ravno na sunčev planet i doskočio na kočiju Gospodina Suryadeve. Produžio je ruke, uzeo cijeli suncev planet, smanjio ga na velicinu loptice i strpao u usta. Kada je podigao pogled ugledao je Rahua kako dolazi.
“Ja ću pojesti sunce”, rekao je Rahu. Rahu uvijek tako govori, ali uvijek pojede jedva polovicu.
Onda Anjaneya rece: “O, ti ceš pojesti sunce? E, pa ja sam ga vec pojeo, a sada ću i tebe pojesti.”
Onda je progutao i Rahua.
Indradeva je sjedio na svome prijestolju i raspravljao o politici kada se odjednom smračilo. Agni je bio tamo i on je jedini zbog svog svjetla nešto mogao vidjeti.
Indra upita Agnija:“Što se to događa? Zašto nema svjetlosti?”
Agni odgovori: “Netko je uzeo sunce.”
“Što? Netko je odnio sunce?”
Agni rece: “Zašto se pitaš tko ga je uzeo? Upotrijebi svoj shabda-viddhi.”
Shabda–viddhi znači da osoba može ispaliti oružje samo kada čuje zvuk. Tako je on bacio svoj grom. Istovremeno je skočio na svog bijelog slona, Airavatu i krenuo. Anjaneya se cudio kako je sve bilo mračno i baš je tada ugledao bijelog slona koji se približavao.
“Oh, pojest ću i ovo,“ i skočio na Airavatu.
Dok je skakao prema Airavati, stigao je grom i pogodio Anjaneyu u zube. Anjaneya ga je brzo zgrabio. Indra se okrenuo i kada je vidio da Anjaneya drži njegov grom, pomislio je:
“Ovo mora da je neki veliki Višnu avatar. Bolje da se smirim. Od svih živih bića, samo Indra može držati ovaj grom. Stoga mora da je ovo neka inkarnacija s repom.”
Tako je Indra otišao natrag.
Anjaneya je sada imao sunce, Rahua i ovo oružje vajru, te je pošao natrag u svoju Kiškindhyu da ju pojede.
Sjeo je i dok je promatrao vajru, mislio: “Da li da ju zagrizem ili sažvačem?”
Za to vrijeme svi su pošli Gospodinu Brahmi i upitali ga: “Što se događa u ovom svemiru? Rahua nema, sunca nema.”
Brahma reče: “Ne brinite. To je moć Gospodina Šive, a ova je osoba veliki bhakta Gospodina Rame.”
Brahma živi vrlo dugo, i toliko se mnogo Ramayana odvija u njegovom životu. Tako da on zna da je svaki put sve gotovo isto, samo je zabava malo drugacija u svakoj kalpi.
Zato reče: “Ovo je Hanuman. Trebamo svi zajedno poći k njemu i dotaknuti mu stopala i zamoliti ga. Samo tako ćete dobiti sunce. Inače – nema sunca.”
I tako su došli svi polubogovi, trideset i tri krora. Svi su došli sklopljenih ruku: “Molimo te, Anjaneya, otvori usta.”
On je bio uznemiren jer ga je Indrina vajra udarila u zube. “Već ste mi slomili vilicu. Ako otvorim usta slomit ćete mi i drugu.”
Onda je Brahma rekao: “Dragi moj dječače, dat cu ti štogod poželiš. Možeš živjeti dugo koliko i ja.” Anjaneya nije bio zadovoljan.
Onda je Agni istupio i rekao: “Vatra te nece spaliti.”
No, i dalje nije bio zadovoljan, pa je Indra istupio: “Vec imaš moju vajru, kakav ti još blagoslov mogu dati? Ali reći cu ti ovo – postat ceš najslavniji, slavan kao ja.”
I dalje nije bio zadovoljan. Onda je došao Vayu: “Bit ceš brz kao ja.” Malo se nasmiješio.
Jedan po jedan, svi su mu pristupili i ponudili blagoslove, ali ni nakon svih njih Anjaneya još uvijek nije bio zadooljan.
Onda je Brahma rekao: “Ne brinite, upotrijebit ću svoje mistične moći,” i pročitao Anjaneyin um. Anjaneya je mislio: “Zašto na cijelom svijetu nema nikakvog voća?”
Brihaspati je shvatio njegovu želju, prišao mu i rekao: “Anjaneya, dat cu ti svo voće na ovom svijetu, i dat cu ti znanje o Ayurvedi pomoću kojeg ceš upoznati svo voće, sve biljke i svo drveće. Poznavat ceš svaku biljku u kreaciji i znat ćeš njenu upotrebu. To je moj blagoslov.”
Onda je Dhanvatari progovorio: “Bit cu ti na raspolaganju. Stavi bilo koji lijek na bilo koga, i on će oživjeti.”
Tada je Anjaneya otvorio usta i izašao je bog sunca i svi su polubogovi bili jako zadovoljni. Zatim mu je Brahma nadjenuo ime “Hanuman” što znaci onaj koji ima neku vrstu oštećenja (nedostatka) u zubima. Hanuman je takoder poznat kao Vajranga, što ima isto značenje. Vajra znaci zubi, a anga znači da nedostaje jedan dio. Naziva se i Marut-suta, sin boga vjetra. Poznat je kao Anjaneya jer je sin Anjane. I naposljetku, poznat je kako Mahavira, ili veliki kralj.
Onda mu je Brahma dao dijamantnu ogrlicu i rekao : “Ovo je najveći blagoslov koji možeš dobiti – bit ceš vječni sluga vječnoga Gospodina, i samo će vječni Gospodin moći prepoznati ovu ogrlicu. To znači da ce te On prepoznati, a ti ćeš Njega prepoznati kao Onoga koji je prepoznao ogrlicu.” Kada je Ramacandra upitao prosjaka: “Kakav si ti to prosjak? Imaš predivnu ogrlicu oko vrata.” ”Hanuman je odmah prepoznao: “Ovo je moj obožavani Gospodin,” i odmah Mu se predao.
Prokletstvo mudraca
Hanuman je običavao hvatati slonove i tigrove i igrati se s njima. Jednog je dana uhvatio jednog vrlo mudrog slona. Držao ga je za kljovu, a tigra za rep i tako ih vrtio ih naokolo, a oni su ispuštali neke zvukove. Tako se Hanuman zabavljao. A onda je ugledao jedan ašram. Mudrac koji je u njemu prebivao nikada se u svom životu nije razljutio. Bio je poznat po tome kako vlada svojim osjetilima.
Hanuman je pomislio: “Sada ću malo isprobati njegovu ovladanost osjetilima.”
Zatim je postavio tigra i slona koje je zavezao jednog za drugog ispred njegova ašrama. To se zbivalo vrlo rano ujutro tijekom brahma-muhurte. Tako je riši lagano otvorio vrata i uzeo svoju lotu da bi se okupao. A onda je pogledao van i ugledao tigra i brzo zatvorio vrata. Sve do tada imao je tvrdu stolicu, ali kada je ugledao tigra odjednom je osjetio zov prirode. Tako da je morao izaći. Ali kako da to učini? Ispred vrata mu se nalazio tigar. Ponovno je pogledao van, a ovog je puta ugledao i slona, pa je brzo opet zatvorio vrata.
Morao je obaviti veliku nuždu. Ali kako da to učini unutra? Morao je izaci kroz prozor, i kada je pogledao kroz njega ugledao je Hanumana na vrhu stabla.
“Znači ti si uzrok ove psine? Dolazi ovamo!”
Hanuman pomisli: “Razljutio se. Moram ići.”
Tako je sišao sa stabla, smanjio se i ušao kroz prozor. Riši je tada prokleo Hanumana ograničivši mu snagu.
“Zašto si me tako prokleo?” upita Hanuman.
“To je samo dobro za tebe. Sada je tvoja snaga ovladana tako da ćeš ju moći upotrijebiti samo u Gospodinovoj službi. A kada dode vrijeme za službu, Gospodin će urediti da te netko podsjeti.”
Onda Hanuman reče: “Nikada više neću svezati tigra za slona. I sigurno ih onda necu postaviti ispred tvog ašrama. Stavit ću ih negdje drugdje.”
Potom se vratio kući i nije se više igrao citav jedan tjedan.
Blagoslov Narade Munija
Ketari (Hanumanov otac) se pitao: “Hanumane, kako to da se nitko nije žalio na tebe citavih tjedan dana? Zar si postao dobar dječak?”
Hanuman reče: “Ne želim više nikome stvarati neprilike.”
Odjednom se začu vrlo lijepi zvuk.
Ketari kaza: “Što je to? Narada Muni dolazi!”
Hanuman upita: “Tko je to?“
Ketari odgovori: “On je velika duša. Nije potrebno da te upoznajem s njim. Samo mu priđi i odmah ćeš vidjeti njegovu veličinu.”
Hanuman je odmah skočio. Narada je tuda prolazio na putu prema nekom rišiju, a Hanuman mu je skočio na put i odao poštovanje.
“Narada Muni, ja sam čuo da si ti jako velika osoba i zato me moraš blagosloviti. Bez blagoslova, neću ti dopustiti da odeš.”
Narada reče: “Kakav blagoslov želiš?”
Hanuman rece: “Polubogovi su mi već dali puno blagoslova. Ne mogu se nčeg sjetiti. Smisli ti nešto i blagoslovi me.”
Narada je razmišljao: “Koji blagoslov Hanuman još nema?” A onda reče. “Postat ćeš vješti glazbenik.” To je bio jedini blagoslov koji je još preostao. Onda Narada Muni reče: “Dobro, sada sam ti dao blagoslov i sada idem.”
Hanuman reče: “Samo malo, samo malo.“
“Što još želiš” upita Narada.
“Kako ću znati da sam vješt glazbenik?” upita Hanuman. “Otac mi je rekao da si ti najvještiji glazbenik i zato mi moraš učiniti danas još jednu uslugu. Daj mi blagoslov da ću ja biti još vještiji od tebe.”
Tako mu Narada reče: “U redu. Evo ja ću tu negdje sjesti i slušati te.”
“Da počnem pjevati?” upita Hanuman.
“Da”.
Narada Muni je položio svoju vinu na jednu stijenu i sjeo na zemlju. Hanuman je izabrao melodiju koja topi kamenje i počeo ju pjevati. Stijena se rastopila, a vina je plivala u tekućini. On je pjevao i pjevao, a vina je plutala u rastopljenoj stijeni.
Narada je zatvorio oči i uživao, a onda je rekao: “Dobro, Hanuman, ti si najbolji glazbenik. Možeš sada prestati pjevati.”
Hanuman reče: “Otvori oči i reci mi da prestanem pjevati.”
Narada reče: “Kako to misliš?”
Hanuman odgovori: “Samo otvori oči.”
Tako je Narada otvorio oči i pogledao oko sebe. Nije primijetio vinu koja je plutala u kamenoj vodi. “Da, možeš prestati pjevati.” Tako je Hanuman prestao pjevati, a tekući je kamen postao stijena i vina se zaglavila.
Narada reče: “Idem ja sada” i dohvati vinu, ali nije ju mogao pomaknuti.
“Što si učinio, Hanuman?”
Hanuman reče: “Samo sam otpjevao pjesmu. Rekao si mi da otpjevam pjesmu i sam si mi dao sposobnost za to. A sada se žališ. Bio sam dobar dečko cijeli tjedan.”
Narada reče: “Jedan tjedan da nisi učinio ništa – to znači da si prije tog tjedna napravio previše.”
Onda mu je Hanuman ispričao sve što je do tada napravio, kako je progutao sunce itd. Narada je bio jako zadovoljan, a onda mu je rekao: “Dobro, a sada molim te otpjevaj opet onu melodiju da dobijem natrag svoju vinu.”
Hanuman reče: “Pa, ne znam….”
Narada Muni kaza: “Molim te učini to!”
“Ne, neću.” Kaza Hanuman, skoči i utrča u palaču.
Narada Muni dotrča za njim i povika: “Hej, Hanuman, izađi i izvuci moju vinu! Moram ići!”
Upravo je tada izašao Ketari i kada je ugledao Naradu Munija dotakao mu je stopala. “Što radi moj sin? Gnjavi li te?”
Narada reče: “Oh, ne, ne gnjavi, samo mi je vinu zaglavio u kamenu.”
Ketari reče: “O, ne, opet je počeo sa svojim psinama. Hanuman, izvadi Naradinu vinu iz kamena!”
Hanuman onda kaza: “Želim da Narada Muni svojim stopalima dotakne svaku sobu u ovoj palači – zato sam sve ovo napravio. Sada je dotakao sve sobe pa ću mu izvaditi vinu. Prašina sa njegovih lotosovih stopala je tako rijetka. Od kakve je onda koristi da ju imamo samo u jednom dijelu našeg kraljevsta – trebamo ju imati posvuda.”
Narada reče: “Ti si vec blagoslovljen jer si vječni sluga Gospodina Rame.”
Onda je Hanuman ponovno zapjevao za Naradu koji je brzo uzeo svoju vinu i otišao.