Suhotra Swami
Sve dok se ograničavamo na empirijsku razinu života, ne možemo odgovoriti na najvažnija pitanja života: zašto sam ovdje, koja je svrha ljudskog života i što me očekuje poslije smrti.
SUHOTRA SWAMI, VEDSKI FILOZOF I PUTUJUĆI PROPOVJEDNIK
Sve dok se ograničavamo na empirijsku razinu života, ne možemo odgovoriti na najvažnija pitanja života: zašto sam ovdje, koja je svrha ljudskog života i što me očekuje poslije smrti. Ta takozvana znanost, materijalistička znanost, je samo jedan oblik animalizma. Pomoću znanosti, istražujemo samo kako bolje jesti, spavati, razmnožavati se i braniti; kako učinkovitije organizirati materijalističke poslove koji su svi privremeni.
MATERIJALISTIČKA ZNANOST TEK JE OBLIK ANIMALIZMA
Suhotra Swami, vrsni glazbenik, duhoviti filozof i putujući propovjednik ISKCON-a, jedan je od onih rijetkih ljudi koji su uobičajenom, materijalistički orijentiranom načinu života odlučno okrenuli leđa. Iako živi bez svega onoga što današnjem prosječnom čovjeku predstavlja garanciju sreće – doma, obitelji, poduzeća, kućnog ljubimca i sportskog auta – naprosto zrači zadovoljstvom i neprestano odaje dojam osobe koja se jako dobro zabavlja i želi da se tako osjećaju i oni koji je okružuju. Njegova knjiga, “Substance and Shadow”- koja je jako dobro prihvaćena u zapadnoj Europi, posebno među studentima – s puno duha, čak i laicima jasno prikazuje dosege filozofske misli te predstavlja vedsku znanost koja nastavlja tamo gdje su zapadnjački filozofi stali.
Danas ljudi eventualno imaju povjerenja u filozofiju, koja se smatra društvenom znanošću, no u religiju uglavnom nemaju, smatrajući da se postavke znanosti mogu dokazati, a religije ne. Kakva je razlika između filozofije i religije i kakav je njihov odnos?
Tvrdnja o dokazivosti znanstvenih teorija koju ste naveli, nije istinita. Ljudski život je privremen. Možemo misliti da u ograničenom području ljudskog postojanja nešto znamo, no onda, u jednom trenu, dolazi smrt. Što zatim? To ne znamo. Znanost ne zna, nitko to ne zna, sve dok ostajemo na razini takozvane znanosti koja predstavlja znanje što dolazi kroz osjetila. Sve dok se ograničavamo na tu empirijsku razinu, ne možemo odgovoriti na najvažnija pitanja života: zašto sam ovdje, koja je svrha ljudskog života i što me očekuje poslije smrti. Ta takozvana znanost, materijalistička znanost, je samo jedan oblik animalizma. Pomoću znanosti, istražujemo samo kako bolje jesti, spavati, razmnožavati i braniti se; kako učinkovitije organizirati materijalističke poslove koji su svi privremeni i svakog će časa iščeznuti.
Što se religije tiče, Šrila Prabhupada (osnivač ISKCON-a, op. a.) nije baš volio da se ta riječ koristi za svjesnost Krišne. Običavao je govoriti, “Svjesnost Krišne je znanost” podrazumijevajući pritom pravo značenje riječi znanost (engl. science) od “scios” što znači “znati”. Bhagavad-gita, knjiga koju je izgovorio Gospodin Krišna, knjiga je transcendentalnog znanja, duhovna znanost pomoću koje možemo shvatiti zašto smo ovdje, koja je svrha ljudskog života i što nas očekuje poslije smrti. S druge strane, religija, kako se uobičajeno taj pojam koristi, znači vjerovanje. “Vjerujem, ali u stvari, ne znam.” Većina religija, barem u zapadnom svijetu, uključivši i kršćanstvo, priznaje da ne zna, a pokušaj saznavanja smatra grijehom. Problem je što se radi o religiji koja je možda mogla biti prikladna prije 2000 godina kad su ljudi imali vrlo ograničeno znanje, no kasnije se materijalističko znanje jako razvilo, a podaci koji dolaze iz Biblije nisu mogli održati korak s tim znanjem – tu je primjer tvrdnje temeljene na Bibliji da je Zemlja ravna, zatim da je svijet nastao samo 4000 godina prije Krista…
DUHOVNI ZVUK
Vedska duhovna znanost, međutim, odgovara na sve te dvojbe. Od samog početka ta znanost potvrđuje da je Zemlja okrugla, da je svemir star milijardama godina. Pomoću svjesnosti Krišne, u stvari, čovjek može doći na razinu potpunog znanja. Ne samo da, u granicama ljudskog razuma, može shvatiti prirodu ovog materijalnog svijeta, već može doznati što se nalazi izvan dosega naših materijalnih osjetila i umne spekulacije. Sve se to otkriva pomoću duhovnog zvuka. Suština vašeg pitanja se odnosi na iskustvo – religija je, smatra se, samo vjerovanje, a ljudi žele vlastito iskustvo. Apsolutnu je istinu moguće doživjeti putem duhovnog zvuka. Ova vrlo jednostavna formula – Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna, Krišna, Hare, Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama, Rama, Hare, Hare je zvučna inkarnacija Boga, Krišne. Ljudi govore o iskustvu, doživljaju Boga… Jednostavno prihvatite ovu mantru, formulu, izgovarate je i slušate, ali u skladu s uputstvima spisa! To je vrlo važno, ako želite dostići rezultat. Zasigurno znate da pri dokazivanju znanstvenog zakona moramo slijediti točno određeni proces. Primjerice, ako želite dokazati da se voda sastoji od vodika i kisika, postoji standardni eksperiment koji trebate izvesti, određena metoda. Slično tome, ako želite neposredno doživjeti Boga, postoji standardna metoda koja se mora primijeniti. Tu metodu možete a priori odbaciti, to je vaša slobodna volja, ali onda niste ovlašteni tvrditi da znate o čemu se radi. Ne možete reći: “Znam da je taj proces beskoristan” jer ste odbili iskušati ga. To je isto kao i s onim rijetkim ljudima koji danas još uvijek kritiziraju znanost. No, svi im se smiju, jer oni ne prihvaćaju proces izvođenja pokusa na kojem se znanost temelji. Svojevremeno su se ljudi smijali na pomisao o tome da čovjek može letjeti, no kasnije su oni ispali smiješni jer su odbili prihvatiti proces izvođenja pokusa, istraživanja prirodnih zakona.
OSJETILA I UM OGRANIČENI
Temelj zapadnjačke filozofske misli su klasični grčki filozofi. No, čini se da je učenje koje vi predstavljate znatno starije od te filozofije. Kako se postavke starih grčkih filozofa uklapaju u vaše poimanje svijeta?
Grčka filozofija i kasnija zapadnjačka koja je iz nje proistekla, temelji se na umu. Istina bi, prema njima, trebala biti ono što mislimo. Očito je da se tu javljaju problemi, jer ja mislim ovako, a vi onako. Pri tom nekako svi duboko osjećamo da bi istina trebala biti jedna. Kako onda, uvažavajući sva različita mišljenja, doći do te jedne istine? U Grčkoj je postojao taj sistem rasprave – međusobno raspravite stvar i dođete do zajedničkog mišljenja koje će se prihvatiti kao istina. No, to nije istina; to je samo jedno mišljenje, ljudsko mišljenje, a mi smo ograničeni. Latinska je izreka “Homo mensura – čovjek je mjera svemira.” Čovjek nije mjera svemira jer mi ne znamo skoro ništa o svemiru, kako je nastao, kako se održava, kako će skončati…
Pravo znanje počinje kad prihvatimo da su naša osjetila, kao i naš um, ograničeni te stoga ispitivanjem vanjskog svijeta i umnom spekulacijom ne možemo dostići istinu. Kad prihvatimo činjenicu da smo ograničeni, dolazimo u položaj da možemo primiti vedsko znanje. Kao što rekoh, ono se prenosi putem duhovnog zvuka. Trebamo ga primiti kroz uši i djelovati u skladu s njim. Rezultat djelovanja u skladu s tim znanjem je pročišćavanje svijesti. Zapadnjačka potraga za znanjem se može usporediti s pecanjem u mutnoj, blatnjavoj bari – posežete za nečim u toj blatnjavoj vodi i pokušavate nešto pronaći. Tu i tamo nešto izvučete na površinu, no dolje ima još stvari do kojih ne možete i onda se muvate unaokolo i spekulirate što bi to još moglo biti pod vodom. Vedski je proces, međutim, postupak pročišćavanja svijesti – pročišćavanja te blatnjave vode tako da postane bistra kako biste mogli vidjeti u dubinu. To je znanstveni proces pročišćavanja svijesti. Kad je svijest čista, istina se razotkriva.
ZAOKUPLJENOST PRAKTIČNIM PROBLEMIMA ŽIVOTA
Pri spomenu riječi “filozofija”, dobar dio ljudi smatra to nekim dodatkom životu koji nije neophodan. Koja je praktična vrijednost filozofije u našim životima?
To me je podsjetilo na onaj vic u kojem dama iz visokog društva, inače hipohondar koji se vrlo rado druži s doktorima, na nekoj zabavi odmah nakon što su je upoznali s jednim doktorom, zasipa jadnika brdom podataka o svom zdravlju tražeći savjet, a kad on uspije doći do riječi i objasni joj da je on zapravo doktor filozofije, dama s velikim zanimanjem pita: “Kakva je to bolest?” Ljudi koje spominjete u svom pitanju su poput te dame. Posve su zaokupljeni tzv. praktičnim problemima života – problemima koji potječu od našeg tijela, uma, drugih živih bića i prirodnih zakona – da smatraju da je cijeli smisao života rješavanje tih problema. Međutim, kao što sam ranije rekao, kakva je onda razlika između nas i životinja? To i životinje rade – gdje je hrana, kako da se obranim, koje je mjesto sigurno za spavanje, gdje je moj seksualni partner? Dotle seže njihova znatiželja. Ljudska bića su nešto drugo. Ona slijede dharmu, arthu, kamu i mokšu. Dharma znači vođenje odobrenog načina življenja – kao slijeđenje religije ili poštivanje zakona, društvenih zakona. Artha znači stjecanje bogatstva, a kama zadovoljavanje osjetila. Čak i životinje imaju svoju dharmu, arthu i kamu. Određeni zakoni postoje i među životinjama. Među kokošima npr., postoji određeni red kljucanja, to je dharma, zatim, one savijaju gnijezda – to je artha i naravno, udovoljavaju osjetilima – kama.
No, ljudska bića, osim ove tri sklonosti, imaju i sklonosti ka mokši, oslobođenju, oslobođenju od dharme, arthe i kame, ovog materijalnog tijela koje donosi rađanje, starenje, obolijevanje i umiranje. To je prirodno za ljudska bića. Mi želimo doznati što se krije iza svega, a ne samo kako da se prehranimo, dobro naspavamo itd. Ljudsko biće je prokleto ili blagoslovljeno, kako hoćete, tom znatiželjom o onome što se nalazi iza vidljivog. Ako ne zadovoljimo tu sklonost, ne možemo biti zadovoljni. Kako u suvremenom svijetu nije prihvaćen standardni proces dostizanja oslobođenja, ta se ljudska sklonost pojavljuje na razne izopačene načine. Tako mladi ljudi pokušavaju doživjeti nešto izvan ove razine svijesti upotrebom droga. Oni traže mokšu, oslobođenje, no kroz droge. To je krivi način, vrlo je opasan i poguban po zdravlje, no oni se ne mogu suzdržati. Društvo im govori “ne uzimajte droge”, a oni se iz pobune, jer se žele osloboditi društvenih stega (to je opet želja za oslobođenjem), još više drogiraju. Naravno, mi to ne odobravamo, mi smo protiv droga. Postoji izvorni, pravi proces oslobođenja, vedski proces koji mi u Pokretu svjesnosti Krišne primjenjujemo. Neki ljudi misle da to nije potrebno, no činjenica je da sve dok ljudsko društvo ne bude imalo pristup do istinskog procesa mokše, oslobođenja, prirodna ljudska želja za oslobođenjem pojavljivat će se na različite izopačene načine i uzimati sve više maha u društvu donoseći uznemirenja i probleme.
NEIZBJEŽNOST AUTORITETA
Živimo u dobu u kojem nestaju pravi autoriteti, no teško je živjeti bez autoriteta jer uglavnom, prirodno želimo nekoga slijediti. Što možete preporučiti takvom tipičnom nesretniku?
Uvijek slijedimo neki autoritet, priznali mi to ili ne. Ako ništa, slijedimo naloge vlastitog uma. Ljudi se, doduše, vole poistovjećivati s vlastitim umom, no um je agent suptilne materijalne energije koja djeluje na našu svijest. Um preplavljuje našu svijest raznim mislima i željama, često posve neželjenima. Neke ljude njihov um učini ludima. U stvari, u suvremenom su svijetu svi ludi. Nitko ne vlada umom. Dakle, svi prihvaćamo taj neukroćeni um za svoj autoritet. Isto tako i osjetila. Čim ona nešto zatraže, odmah im udovoljavamo. Kako smo društvena stvorenja, ulazimo u odnose s drugim ljudima te služimo umove i osjetila onih koji nas okružuju. Nitko nije slobodan. To je velika halucinacija. Svi služe brojne autoritete. U krajnjoj liniji, svi služimo Krišnu, Boga, no materijalisti ga služe posredno, preko njegove materijalne energije.
Odgovor na vaše pitanje je: autoritet je neizbježan, no možete promijeniti autoritet koji služite. Umjesto posrednog služenja Boga, služeći materijalnu prirodu po neizbježnim prirodnim zakonima, možete služiti Krišnu po zakonu ljubavi. To je duhovni zakon, vječni zakon. Svi tražimo ljubav te stoga ulazimo u odnose s drugim ljudima, životinjama, pokušavajući pronaći ljubav. Ljubav je tu, cijelo vrijeme, uspavana u srcu – to je ljubav prema Bogu. Ako prihvatimo proces neposrednog služenja Boga, koji započinje slušanjem –standardni proces bhakti yoge – onda će naša prirodna sklonost k ljubavi pronaći svoj pravi objekt – Krišnu, a mi ćemo se, kao osobe, osjećati posve ispunjenima.
Iva Trumbić
(Članak je objavljen devedesetih godina prošlog stoljeća u dnevniku Primorsko-goranske županije “Novi list”)