Bharata das – (Krsna-katha 07/2011): Mantranje, slušanje, odlazak na jutarnji program, to su temelji naše snage u svjesnosti Krišne. Onaj tko je usredotočen na mantranje svetih imena i savršeno slijeđenje regulativnih načela, nosi Krišnu u svom srcu.
Dragi guru-maharaja, molim primi moje ponizno poštovanje do tvojih lotosnih stopala.
Nedavno mi je na pamet pao jedan izraz koji sam, činilo mi se, čuo od tebe. Danas sam ga pronašao u tvojoj ponudi za vyasa-puju Srila Prabhupade 1999. godine. Samo da bi nas poučio, ti u svojoj ponudi ponizno kažeš: “Kada ću se predati? Današnji dan je gotovo prošao. Hoće li to biti sutra?” Te tvoje jednostavne riječi pružaju utjehu mom srcu.
Kad smo bili na poljskom Woodstocku pitao si me kako provodim dane. Rekao sam da služim u kuhinji. Bio si vrlo sretan i reko si: “Želim da marljivo radiš za Krišnu!”
Danas nisam baš marljivo radio. “Kada ću se predati? Današnji dan je gotovo prošao. Hoće li to biti sutra?”
U tvom predavanju o Srimad-Bhagavatamu 1998. rekao si:
“Ako dosegneš stanje kad osjetiš teškoće kod prelaska na višu razinu ili kod napretka u odvojenosti, budi strpljiv. Pokušaj se vratiti korjenima, poput mantranja. Sva sanga koja nam treba za uspjeh je u mantranju svetih imena. Kad god imaš bilo kakvih teškoća u slijeđenju procesa svjesnosti Krišne, uvijek se to više-manje svede na nedostatke u temelju, u tvojoj sadhani. Mantranje, slušanje, odlazak na jutarnji program, to su temelji naše snage u svjesnosti Krišne. Onaj tko je usredotočen na mantranje svetih imena i savršeno slijeđenje regulativnih načela, nosi Krišnu u svom srcu. Krišna je uvijek na mjestima gdje Njegovi bhakte okupljeni pjevaju Njegova sveta imena. Krišna će osobno pomoći onome tko se iskreno trudi vršiti strogosti koje nam je On dao, poput mantranja, čitanja, prisustvovanja programima i druženja s bhaktama. Bog pomaže onima koji si sami pomažu. Ako se nađeš u teškoćama, moraš vidjeti kako mantraš, bhajana kriya.”
Danas sam završio svoje krugove, bio sam na dijelu jutarnjeg programa, slušao sam predavanje dok sam bio u kuhinji. No, kvaliteta moje službe je bila slaba. “Kada ću se predati? Današnji dan je gotovo prošao. Hoće li to biti sutra?”
Vozeći se u autu, raspravljao si s dvojicom učenika o tome što znaju dobro raditi. Slušao sam vrlo pažljivo i zabrinuo se. Primijetio si to i pitao me o čemu razmišljam.
“Postoji li nešto u čemu sam ja dobar?” pitao sam skrušeno.
“Dobar si u tome što si dobar,” odgovorio si odmah.
Još uvijek zabrinut, pitao sam: “Što mogu praktično učiniti s time?”
“Propovijedaj. Ljudi će osjetiti da im ne predstavljaš prijetnju,” reko si mirno.
U subotu smo imali harinam, a jučer sam pokušao ohrabriti jednog bhaktu. Nisam baš puno propovijedao.
“Kada ću se predati? Današnji dan je gotovo prošao. Hoće li to biti sutra?”
Dragi guru-maharaja, osjećam se vrlo posramljen pred tobom. Ne stavljam se baš pod tvoju zaštitu. Ne mislim mnogo na tebe i na tvoje upute.
“Kada ću se predati? Današnji dan je gotovo prošao. Hoće li to biti sutra?”
Čak i kad sam bio tako blizu tebi, ove godine u Mayapuru, kada sam milošću majke Saranagati nekoliko tjedana služio u tvom samadhiju, nisam to dokraja iskoristio. Nisam mogao otvoriti srce i plakati za tvojom milošću.
“Kada ću se predati? Današnji dan je gotovo prošao. Hoće li to biti sutra?”
Dragi guru-maharaja, na ovaj povoljni dan tvoje pojave, molim te oprosti mi na mojoj neiskrenosti, nedovoljnom trudu i lijenosti. Molim te pomozi mi da ti se predam, kao što si ti potpuno predan stopalima tvog duhovnog učitelja Srila Prabhupade.
Tvoj sluga Bharata dasa