Krsna-katha, 8/2000
Nj.s. Satsvarup maharaja: Jedan me je učenik pitao želim li ja uopće biti duhovni učitelj ili možda osjećam da mi je čitava ta stvar samo teret.
Nj. s. Satsvarup das gosvami
Krsna-katha, 8/2000
Šrila Prabhupada: “Oni koji su učeni i napredni bhakte mogu prihvatiti da duhovnog učitelja treba smatrati jednako dobrim kao i Gospodina Harija – vrhovnu osobu. Ali duhovni učitelj ne misli za sebe da je Gospodin Hari, iako mu se odaje poštovanje kao i Gospodinu Hariju. On se smatra poniznim slugom Harija i svih ostalih. Duhovni učitelj čak i svoje učenike smatra svojim duhovnim učiteljima. On misli, “Krišna mi je poslao toliko puno duhovnih učitelja”, i ne smatra sebe duhovnim učiteljem, već slugom (svojih učenika), jer njih treba istrenirati. Krišna ga je postavio kao njihovog trenera i zbog toga se on smatra slugom svojih učenika.”
Nj.s. Satsvarup maharaja: Jedan me je učenik pitao želim li ja uopće biti duhovni učitelj ili možda osjećam da mi je čitava ta stvar samo teret. Htio bih vam sada na to pitanje ovdje odgovoriti. To sigurno nije nešto što ja mislim da ne bih htio raditi, iako je to svakako velika obaveza. No, bilo bi nezamislivo da ja ne želim preuzeti tu obavezu. Postoji analogija koja se može dati s tim u vezi. Roditelji, primjerice ne žele uopće niti razmišljati o tome hoće li voditi brigu o svojoj djeci ili ne. Za njih je nezamislivo napustiti takvu obavezu.
Biti duhovni učitelj je uistinu strogost. Ne želim to poreći. To jest strogost, a strogosti su dio duhovnog života. Ako ne radimo strogosti, kakav je to onda duhovni život? No, to nije isto kao kad bi se reklo: ako nemaš problema u duhovnom životu, onda uopće i ne vodiš duhovni život. Problemi i strogosti nisu jedno te isto. Karmiji prolaze kroz puno problema, ali to se ne može smatrati strogostima. Strogost znači kada dobrovoljno prihvaćaš neku problematičnu situaciju za Krišnu, radije nego da ti uživaš nešto za sebe. Na neki način ponudiš te strogosti Krišni i onda je on zbog toga zadovoljan tobom. Dakle, moj položaj gurua je jedna od glavnih strogosti u mom životu i drago mi je da je imam. To je jedna od mojih glavnih propovjedačkih aktivnosti. Ali je sama po sebi strogost.
ŽELIM OSJETITI TU TEŽINU
Ja sada tu govorim nešto o strogostima i može izgledati kao da se želim žaliti u vezi toga. Svatko prolazi kroz nekakve poteškoće s kojima se mora boriti. Želim nešto ukratko reći o tome. Želim napomenuti da, ako moja uloga povlači za sobom nekakve strogosti, to nije nikakva loša stvar za naš međusobni odnos. Zapravo, pitanje iz pisma nije bilo postavljeno u raspoloženju učenika koji se žali na nešto, već u raspoloženju učenika koji želi saznati nešto o duhovnom učitelju kao o osobi. Prethodila mu je ova izjava: “Ti želiš pisati svoje knjige i živjeti mirnim životom, a s druge strane imaš sve ove aktivnosti o kojima moraš voditi brigu. I to što si još duhovni učitelj izgleda kao nepotreban, dodatni teret.” Ja ne želim da vi tako razmišljate, ali moram priznati da je teško izaći sa svim tim na kraj. Ali ja želim kušati tu težinu. Ja je moram preuzeti na sebe.
ZAMKA ZA GURUA
Jedna od poteškoća je da morate saslušati i dati savjet zaista velikom broju ljudi. Ja sam inicirao preko 750 ljudi i ne čujem se baš sa svima od njih, ali ipak, komuniciram s velikim brojem učenika. I od mene se očekuje da dam toliko puno savršenih savjeta. A to je teško. S druge strane, također je teško nositi se s onim što naizgled može biti uživanje – kad vam poklanjaju toliko lijepih stvari, i još vas povrh toga i obožavaju. Ali, to može biti vrlo opasno za osobni integritet. Postoji ta želja da budete ono što stvarno jeste, a umjesto da budete skromna osoba – morate biti osoba kojoj se ljudi klanjaju kad je vide i kliču: “Jaya gurudev!” Dakle, morate sve to prihvatiti, što vas može učiniti ponosnim. To je kao da učenici postavljaju zamku za svog duhovnog učitelja – koji u nju upada i postaje ponosan. Zaista je teško to izbjeći, to predstavlja prilično veliku strogost. I zato moramo biti ponizni, jer ako nismo ponizni ne možemo nastaviti pravilno sa svojom službom.
Biti duhovni učitelj je vrlo neizvjesan položaj. Postoje i druge strogosti i opasnosti. Netko bi mogao upitati: “Zašto uopće činiti sve to? Odakle dolazi taj poticaj da se bude duhovni učitelj i odakle polet vezan za to?” Kao odgovor na ta pitanja želim pročitati tekst koji je za mene veoma važan Počeo sam ga redovito čitati 1978. god. kada, ne samo da sam želio nastaviti da budem duhovni učitelj, već sam trebao postati duhovni učitelj. Mučilo me je kako možemo istrajati u tome iako nismo savršene osobe. I zato je ovaj tekst za mene bio (i ostao) iznimno važan. To je ulomak iz predavanja Šrila Bhaktisiddhante Sarasvatija Thakure koje je održao pred svojim učenicima na dan svoje Vyasapuje.
(Obzirom na poznatu rječitost Šrila Bhaktisiddhante Sarasvatija koja uključuje korištenje neuobičajenih i arhaičnih engleskih riječi, te obzirom na naše ograničene prevodilačke sposobnosti, slijedi sažetak teksta)
Šrila Bhaktisiddhanta sebe uspoređuje sa životinjom u zoološkom vrtu, u koju gledaju mnogi koji zastanu i još joj stavljaju vijence cvijeća oko vrata. Govori o tome kako nije htio biti guru, ali mu je Gospodin Šri Caitanjya osobno naredio da prihvati tu obavezu.
POPUT ARJUNE
Satsvarup Maharaj nastavlja: Ja svoj slučaj ne stavljam direktno pred Šri Caitanyu (iako je to moguće čitajući knjige o njemu), već pred Šrila Prabhupadu. On mi je rekao,”Postani guru. Oni koje ti iniciraš, biti će tvoji učenici.” Zaista je strogost biti ponizan i preuzeti taj položaj, ali guru-parampara kaže: “To može biti strogost, ali ti to ipak moraš učiniti. Ne napuštaj svoj položaj.” Kao Arjuna kada je rekao da se ne želi boriti jer želi živjeti u miru. Krišna mu je tada rekao: “Ne, ti to moraš učiniti.” Ni ja ne želim izbjeći taj zaključak i napustiti taj odnos koji mi imamo već 20 godina. Dakle, što se tiče onih pitanja iz pisma – nema govora o tome da li se meni da biti guru ili ne. Kao što neka majka ne može razmišljati da li će biti majka ili ne.
AUTENTIČNI GURU
Guru možda i nije savršena osoba. Šrila Prabhupada je rekao: “Kada nema drugog drveća uokolo, onda je i kastor drvo – veliko drvo.” Kastor drvo je zapravo mala vrsta drveta. Kada govorimo o različitim guruima kroz tradiciju, možemo pomisliti na tzv. seoskog gurua. Takav guru obično i nema puno učenika. Obično živi u maloj blatnoj kolibi u selu i učenici kad god zažele – jednostavno odu k njemu. On već dobro poznaje i njih i njihove obitelji i onda ih poučava. Nešto poput gurukule. Zatim postoji obiteljski guru. Onda postoji guru kao što je Prabhupada – osnivač pokreta, čiji učenici nisu razočarani ako nemaju priliku da ga vide, već su sretni što uopće imaju vezu s njim. Jer budući je on tako velik, oni ni ne mogu očekivati puno više od toga. Ali to je guru koji ima zaista izniman položaj. Njegova funkcija je
da uspostavi pokret u kome njegovi učenici mogu živjeti, u kome on može pisati knjige za njih. Svoje mlađe učenike može ostaviti na brigu svojim starijim učenicima. Postoji mnogo različitih stvari koje guru može učiniti. Može ih osobno izvesti van u harinam i poučavati ih. Može im davati seminare i zadati im projekt na kome oni mogu raditi (kao na primjer – velika farma.) Može ih organizirati u grupe da na neki način prikupljaju novac za projekt.
Što se mene pak tiče, ja imam specifičnu ulogu kao pisac. No, za mene je, kao gurua, najvažnije da budem vjerodostojan, izvoran (engl. genuine). Riječ genuine označava pravu stvar! Autentičnu. Za mene je jako važno kad je netko izvoran kao osoba. Moramo uvijek biti svjesni tko smo (i kakvi) smo uistinu. Prije nego što se postavim kao guru svojim učenicima, smatram da je iznimno važno da sam ja sam izvoran, i tek onda, kao popratni proizvod toga mogu biti guru. Mogućnost da se bude uspješan guru, dolazi tek kao plod autentičnosti. Jedan dio moje autentičnosti usko je povezan sa mnom, a ne s vama. Npr. netko od vas može doći u moju sobu i zaključiti da ja u tom trenutku ne mislim na vas, svoje učenike. Ne odgovaram na vaša pisma, nisam vam dostupan – već se bavim nekom vrstom unutrašnjeg
razvoja. Mantranje, čitanje, pisanje… itd. – ali samo za sebe. I kao dobar rezultat toga, ja održavam svoju autentičnost – i tek se onda kao takav mogu posvetiti vama.
A bez toga da ja najprije uspostavim svoju personu kao gurua – to po mom mišljenju ne bi dugo trajalo.
PRABHUPADIN POŠTAR
Druga vrsta autentičnosti je sljedeća. Šrila Prabhupada je koristio primjer poštara kada bi rekao da duhovni učitelj mora biti kao poštar. On vam preda Krišninu poruku, bez da je prethodno promijeni. Poštar se ne smije praviti pametnim misleći: “Ja ću u ovoj poruci dodati nešto svoje.” Ne. On jednostavno treba predati poruku. To je njegov posao; kao i posao duhovnog učitelja. Za mene, kao i za sve ostale ISKCON- ove gurue, uloga je da budemo jednostavno Šrila Prabhupadini poštari i da izručimo njegovu poruku bez promjena. Ja znam da je to ono što svi vi želite od mene.
To također povlači za sobom strogosti. Uvijek se predati Šrila Prabhupadi i ne činiti stvari na svoj osobni način -već na njegov način. To je metod svjesnosti Krišne. Ja smatram da sam u svom samom početku (svjesnosti Krišne) bio puno bolji učenik Šrila Prabhupadi. Želim mu ostati odan, ali to sada zahtjeva svjestan napor, kao u bilo kojoj vrsti odnosa. Muž i žena trebaju učiniti taj napor, guru i učenik također. Ja također ulažem napor da održim svoju vezu sa Šrila Prabhupadom. Utoliko više što čitate iste knjige ponovo i ponovo, i slušate iste lekcije ponovo i ponovo. I kako postajete stariji, pomislite: “Možda ja mogu ovo učiniti na takav način, a to na ovaj način.” Ali ne, vi samo kažete: “Ja sam Šrila Prabhupadin poštar i moram izručiti njegovu poruku.” Upravo to i je razlog što imam toliko učenika. Oni žele čuti što im saopćava Šrila Prabhupada, a ne žele da je otvaram pisma i mijenjam sadržaj. Da, to je dobro za mene – drži me na liniji.
To je kako ja sebe održavam autentičnim – nastavljam biti poštar. I ja se molim Krišni, Šrila Prabhupadi, Balaramu (kao principu gurua) da mi daju snage da budem vjeran. I vi ste svi kao što je Šrila Prabhupada rekao, moji duhovni učitelji koje mi je poslao Krišna. To je da vas podsjeti da budete svjesni Prabhupade. Ali to moramo učiniti na autentičan, a ne dogmatičan način.
NEOVISAN OD SVOG GURUA
Želja da postanete neovisni javlja se kada pomislite da ste inteligentniji od svog duhovnog učitelja. Šrila Prabhupada je rekao: “Čim tako pomisliš – pao si.” To je lijepo opisano u Adi-lili, poglavlje 7, gdje Šri Caitanya pokazuje vjeru u svog duhovnog učitelja koji mu je rekao da uvijek pjeva Hare Krišna i da se ne zamara čitajući Vedantu. Gospodin Caitanya je to i učinio. Nije mislio: “Oh, moj gurudev nije čitao Vedantu, ali ja ću je čitati.” U komentaru Šrila Prabhupada piše: “Samo budala će prestati sa služenjem svog duhovnog učitelja misleći za sebe da je napredan u duhovnom znanju. Da bi spriječio takve budale, Šri Caitanya je vlastitim primjerom pokazao kako se ponaša savršeni učenik. Duhovni učitelj zna vrlo dobro kako uključiti svakog učenika u određenoj službi. Ali ako učenik pomisli da je napredniji od duhovnog učitelja, odbaci njegove naredbe i djeluje neovisno – on zaustavlja svoj duhovni život.” Meni je jasno da je prije svega neophodno da ja budem dobar učenik Šrila Prabhupade – tek tada mogu biti autentičan duhovni učitelj.
PRABHUPADINI UNUCI
Važno je ono što je Šrila Prabhupad rekao na traci: “Duhovni učitelj čak i svoje učenike smatra kao da su njegovi duhovni učitelji.” Ali ne smijemo zaboraviti da su i ni Šrila Prabhupadini učenici, sljedbenici i unuci. I njima je potrebna zaštita i napredak na Prabhupada margu (Prabhupadinom putu). To je ono što ja moram učiniti za svoje učenike. Nije to da guru treba odvesti učenike negdje drugdje, što bi zapravo i mogao, ako bi mislio: “Ja sam zapravo inteligentan kao i Šrila Prabhupada i ovo su, konačno, moji učenici. Ja bih ih mogao poučiti nečemu novom.” Svaki učenik se mora smatrati apsolutno neupućenim u nauku o Krišni i mora uvijek biti spreman da izvrši naredbe duhovnog učitelja kako bi postao kompetentan u svjesnosti Krišna. Učenik se uvijek mora osjećati budalom u prisustvu svog duhovnog učitelja.
DRAGI SRILA PRABHUPADA
Sada ću vam pročitati što sam svojevremeno napisao za Radhastami: “Na današnji dan prije 27 god, dragi Šrila Prabhupada, ti si me inicirao u pjevanje Svetih Imena. Tada sam postao tvoj učenik i zahvaljujući tvojoj milosti, ja te još uvijek služim. Molim se da uvijek budem bhakta – u ovom i u sljedećem životu. Unatoč svim mojim greškama i sposobnošću da pronalazim greške, ti me ipak prihvaćaš i uključuješ u svoju službu. Cijenim to što izvodiš trikove na meni. Ja uvijek samog sebe držim u središtu pažnje i samo mi je važan umjetnički izražaj kroz pisanje. Otišao sam toliko daleko, da želim pisati koliko god mi to srce želi. Ali, ti me tako vodiš da su moji tekstovi u okviru zaključaka parampara.
Hvala tebi i Nadduši što me vodite na taj način. Umjesto da ti izvodiš trikove na meni, ja sam trebao spontano i sa zadovoljstvom teći prema tebi. Molim te, dozvoli mi da ti se pridružim i da te nastavim slijediti. Danas se sa zadovoljstvom sjećam svog mjesta u tvojoj pratnji. Ne želim biti uobražen misleći za sebe da sam superiorni bhakta. Ja sam spašen od Maye jer imam najboljeg duhovnog učitelja i imam još toliko toga za naučiti u svjesnosti Krišne.
Malo zastajem na ovaj dan i razmišljam o tome koliko imam sreće. Materijalno govoreći, nisam mladi dječak, već mladi starac. Duhovno – ja sam vječan, a u smislu duhovnog napretka tek sam početnik koji ima čvrstu, neprekidivu vezu sa tobom. Ne želim nikada otići tako daleko od tebe da izgubim svoj identitet kao Satsvarupa das. Zbog toga ti se danas zahvaljujem Šrila Prabhupada, što si mi dao inicijaciju i dužnosti, i što si mi dao uputu da se pridržavam četiri regulativna načela. Hvala ti što si mi dao dovoljno snage za borbu protiv Maye. Molim te, nastavi me štititi protiv Maye u obliku sljedbenika, žena, lažnog ugleda i bilo kojeg drugog njenog oblika. Molim te, daj mi inteligenciju da čujem samo od tebe i da ostanem aktivan u tvojoj službi.” .