Mahanidhi Swami (Krsna-katha 07/2003): Meditiram na Sri Krišnu, sina Maharaje Nande, koji svira na flauti stojeći usred kruga gopija iz Vraje u svom poznatom očaravajućem položaju.
Krsna-katha 07/2003
Mahanidhi Swami
Pri služenju Sri Gurua, Gaurange i Krišne moramo se pridržavati mnogih pravila, propisa i načela. No, među svim tim aktivnostima, najvažnija je dužnost stalnog pjevanja Hare Krišna. Srila Prabhupada to potvrđuje:
“Među svim regulativnim načelima suštinska je naredba duhovnog učitelja o svakodnevnom mantranju najmanje 16 krugova. ” CC Madhya 22.113
Srila Prabhupada je naglašavao četiri pravila vezana uz japu – mantranje u rano jutro, potpuna koncentracija, jasan izgovor i pažljivo slušanje.
KAKO PAŽLJIVIJE MANTRATI
izvaci iz knjige H.H. Mahanidhi svamija “Umjetnost mantranja”
“Mantrati treba rano ujutro s potpunom koncentracijom, najbolje za vrijeme razdoblja brahma muhurte. Usredotoči se posve na zvuk mantre. Budeš li jasno izgovarao svaku mantru, brzina mantranja će ti prirodno postupno rasti. Ne brini se previše o brzom mantranju, najvažnije je da slušaš.” (pisma SP 6/1/72)
Mnogi Gaudiya vaisnave izgovaraju slijedeću molitvu prije nego li posegnu za svojom svetom japa malom kako bi počeli mantrati:
tribhanga bhangima rupam, venu ranga karancitam,
gopi mandala madhyastam, smarami nadanandanam.
“Meditiram na Sri Krišnu, sina Maharaje Nande, koji svira na flauti stojeći usred kruga gopija iz Vraje u svom poznatom očaravajućem položaju.”
Po završetku jape, “valja odati poštovanje Gospodinu, uma ponizna od predanosti (bhakti-prahvena cetasa).” (SB 6.19.10)
NAJBOLJA JE BROJANICA OD TULASI DRVA
Dok sakte (obožavatelji Durge) mantraju na brojanici od ružina drveta, a sivaisti (obožavatelji Šive) na brojanici zvanoj rudraksa, Gaudiya vaisnave mantraju na brojanici od tulasi. Budući je Tulasi devi omiljena Krišnina biljka, Gospodin ukazuje posebnu naklonost onome tko nosi, drži ili obožava Tulasi devi. U Hari bhakti sudhodayi Yamarajini glasnici kažu brahmani vaisnavi: “Nismo to razumijeli. Gospodin Hari voli Tulasi devi, a kad osoba u ruci nosi Tulasi, Gospodin je Hari slijedi i štiti.”
JAPA – BEZGLASNA ILI GLASNA?
Prije pojave Haridasa Thakure većina vaisnava bezglasno je mantrala u sebi (manasic-japa). Dobrobiti takvog mantranja objavljene su u brojnim drevnim spisima. “Upamsu-japa (tihi šapat, nečujan za druge) pruža tisuću puta veću nagradu od vaikhari-jape (izgovorene mantre, dovoljno glasno da ih drugi mogu čuti, ali ne vikanje). Međutim, manasic japa (bezglasno mantranje u sebi) daruje deset milijuna puta veću nagradu od glasnog mantranja.” (Sandhya Upanisada)
Rama-paddhati kaže, “Postoje tri načina mantranja jape. Mantraš li glasno, dobit ćeš određenu dobrobit. Mantraš li tiho, šapćući i pomičući usne, dobit ćeš 100 puta veću dobrobit, a ako mantraš u sebi, bez glasa, dobrobit koju ćeš dobiti bit će tisuću puta veća od one od glasnog mantranja.”
U digdarsini tiki na Hari bhakti vilasu Sri Sanatana Gosvami kaže, “Postoje tri vrste jape – glasna, šapatom i bezglasna, u sebi, meditirajući na sveta imena jedno za drugim. Šaptanje je 100 puta bolje od glasnog mantranja, a mantranje u sebi je tisuću puta bolje od glasnog.”
Narada bhakti sutra opisuje 39. načina predanog služenja kao “bezglasno mantranje Gospodinovog imena, za sebe.” Srila Prabhupada se slaže sa sastrama po pitanju mantranja bez glasa, no objašnjava da se Hare Krišna mantru može mantrati i bez glasa i glasno:
“Za svaku se mantru preporučuje da ju se izgovara bezglasno, no iznimno se Hare Krišna maha-mantra može izgovarati na oba načina – i bez glasa i glasno.” (SP pisma 2/11/69)
Po čitanju ovih izjava, netko bi se mogao zapitati, “Ako je manasic japa (bezglasna japa) tako nevjerojatno moćna i korisna, zašto suvremeni gurui savjetuju svojim učenicima da mantraju tiho (upamsu-japa) ili glasno (vikhari -japa)?” Odgovor na to pitanje dobit ćemo iz života i učenja Haridase Thakure, namacarye svih Gaudiya vaisnava.
Kaže se da je od 192 kruga, koliko ih je dnevno mantrao, Haridasa Thakura mantrao 64 u sebi, 64 tiho i 64 glasno. Prije 500 goina u Navadvipi, domaći smarta brahmane kritizirali su Haridasu zbog glasnog mantranja. “Zašto mantraš glasno kad su upute spisa da se mantra bezglasno, u sebi? U kojim se to spisima savjetuje glasno mantranje?” Srila Haridasa im je ponizno odgovorio, “Osnovni učinak glasnog mantranja Gospodinovog imena očituje se u pročišćenju duše tisuću puta više nego li se to događa bilo kojim drugim načinom obožavanja. Nigdje se u spisima glasno mantranjene osuđuje. Naprotiv, na mnogim su mjestima opisane izvanredne dobrobiti koje se stječu takvim mantranjem. Čak je u jednom spisu rečeno da je glasno mantranje tisuću puta bolje od bezglasnog.”
“Zašto je to tako?” upitao je jedan sumnjičavi brahmana, a Haridasa je odgovorio,
“O, brahmana, pokušaj, molim te, shvatiti da svako živo biće – bilo da je čovjek, ptica ili zvjer – kad čuje sveto ime kako ga izgovara čisti bhakta, po napuštanju tijela odlazi ravno na Vaikunthu. U Srimad Bhagavatamu 10.34.17 je rečeno, ‘O, Acyuta, onaj tko pjeva Tvoje ime, pročišćava sve koji Ga čuju, kao i sebe samog.’ Onaj tko mantra sveto ime samo za sebe, oslobađa samo sebe, dok onaj tko Ga mantra glasno, oslobađa svakog tko Ga čuje. Zvuk Gospodinovog svetog imena donosi dobrobiti svima. Zato svi spisi potvrđuju da je glasno mantranje Gospodinovog imena tisuću puta učinkovitije od bilo kojeg drugog religijskog procesa. U Naradiya Purani Prahlada Maharaja kaže istu stvar.
Samo ljudska bića mogu izgovoriti sveto ime Gospodina, životinje to ne mogu. Ako glasno mantranje može osloboditi te jadne životinje koje inače ne bi imale nikakve nade za oslobođenje, kakva je onda šteta od glasnog mantranja? Sebičnu osobu zanima samo njena vlastita dobrobit, no nesebični bhakta brine o svima. Shvativši to, lako možeš odrediti tko se nalazi na višoj razini. Moram naglasiti da je glasno mantranje Gospodinova imena najučinkovitiji način mantranja.” (Caitanya bhagavata 17. poglavlje)
Srila Prabhupada:
Praksa predanog služenja podrazumijeva da se tako naviknemo na mantranje Hare Krišna, da se toga možemo sjetiti u trenutku smrti.
A ne kao papiga. Papiga oponaša mantranje. No, kad joj zaprijeti mačka, papiga ne kaže “Hare Krišna”, već (oponašajući papigu) “kanh, kanh.” To nije pravi način… Trebamo se tako naviknuti mantrati Hare Krišna da se uvijek, kad god nam zaprijeti smrt, sjetimo mantrati. To je uspjeh.
Nektar predanosti, predavanje u Vrndavani, 14. studenog 1972.
Srila Prabhupada ukazuje na istu poantu u komentaru na SB 4.31.19 “Kada se čuje transcedentalni zvuk Hare Krišna maha mantre od njega imaju dobrobiti čak i stabla, životinje i kukci. Glasnim mantranjem Hare Krišna mantre čovjek ukazuje milost svim živim bićima.”
Srila Jiva Gosvami u Krama Sandarbi također piše da Gospodinova imena valja glasno mantrati. Baladev Vidyabhusana u Stava mala vibhusana bhasyi kaže da Krišna osobno pleše na jeziku kad se Hare Krišna mantra glasno izgovara.
Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura objašnjava učinke glasnog pjevanja, “Kada glasno izgovaraš Sri Krišnina imena, brojeći koliko si ih puta izgovorio, sve je zlo uništeno, iščezava letargija i njene posljedice, a čak i bezvoljni ljudi koji se suprostavljaju Hariju bivaju prisiljeni odbaciti svoje ruganje. Oni koji ti se dođu podsmjehivati, ostat će s tobom u molitvi. Želja za mantranjem se budi pomoću slušanja.” (Učenja Gospodina Caitanye)
Sastre i acarye su nedvojbeno u pravu kad govore o iznimnoj moći meditativne jape. Mantre, međutim, urode plodom kada se izgovaraju u skladu s uputama gurua. Ako guru naredi glasnu japu, onda će učenik dostići savršenstvo glasnim mantranjem. No, ako guru naredi manasic-japu, onda će mantranje u sebi doniejti savršentvo učeniku.
U ovom dobu svađe i sukoba manasic japa je vrlo teška jer je um natopljen griješnim mislima i neprestano uznemiren bezbrojnim brigama. S uzbuđenim, nečistim umom praktički je nemoguće u sebi mantrati sveto ime. Jedan acarya čak upozorava da bi takvim mantranjem prije nego li je osoba spremna za njega, čovjek čak mogao postati ateist. “Pokušaš li površno mantrati u sebi, oporba će biti tako jako da ćeš završiti u problemima. Pretvorit ćeš se u ateista!”
Zbog toga mnogi acarye novoiniciranima savjetuju glasno ili tiho mantranje. Sam Srila Prabhupada je osobno više volio mantrati tako da ga drugi čuju ili čak i glasno, što svatko može čuti na glasovitoj “sjedi pravilno!” kazeti. Srila Prabhupada opisuje svoje mantranje,
“Moramo slijediti velike osobe. Haridasa Thakura je mantrao jako glasno. Caitanya Mahaprabhu je mantrao jako glasno. Kakvi vam još dokazi trebaju? Moj Guru Maharaja je mantrao glasno, mi mantramo glasno.”
U komentaru na CC Adi 17.32 Srila Prabhupada posebno objašnjava kako mantrati,
“Mantranje podrazumijeva aktivnost gornje i donje usne, kao i jezika. Svi oni moraju se upotrijebiti za mantranje Hare Krišna maha mantre. Riječi ‘Hare Krišna’ moraju se jasno izgovarati i čuti. Ponekad se dogodi da čovjek mantra mehanički te proizvodi nekakav šišteći zvuk, umjesto da pravilno izgovara uz pomoć usana i jezika. Mantranje je jako jednostavno, no valja ga obavljati ozbiljno.”
Netko bi mogao pomisliti da je glasno mantranje samo za početnike, no često vidimo vrlo napredne bhakte kako glasno pjevaju o slavama svog voljenog Gospodina. U SB 11.2.40 je opisano, “Kada osoba doista prigrli svjesnost Krišne i uživa u mantranju objekta svoje ljubavi, um joj biva smućen takvim mantranjem. Onda se smije ili ponekad plače, a slično se ponašaju i drugi koji ju vide. Ponekad mantra vrlo galsno ili pleše poput luđaka. I nije ju briga da li ju netko smatra luđakom. To je savršeni stupanj mantranja.”