Gauranga darshan das (Krsna-katha 1/2019): Ljudi koji pate često se uspoređuju s drugima i zaključuju kako je Bog pristran. Okrivljuju Ga za svoje nedaće, dok Ga sretni ljudi ignoriraju dok uživaju. Iz toga je vidljivo da su ljudi skloni sebi prisvajati zasluge za svoju sreću, a Boga optuživati za nesreću.
Gauranga darshan das (Krsna-katha 1/2019): Ljudi koji pate često se uspoređuju s drugima i zaključuju kako je Bog pristran. Okrivljuju Ga za svoje nedaće, dok Ga sretni ljudi ignoriraju dok uživaju. Iz toga je vidljivo da su ljudi skloni sebi prisvajati zasluge za svoju sreću, a Boga optuživati za nesreću.
Kako biste se osjećali da su vam roditelji pristrani prema vašoj braći i sestrama? Bi li vam bilo ugodno da je vaš učitelj više naklonjen nekom pojedincu iz razreda? Prirodno je od svog nadređenog ili staratelja očekivati da se slično ponaša prema svima koji su u istoj kategoriji. Ako se to tako ne događa, razočarenje je neminovno. Kad primijetimo pristranost, to nas bolno pogodi; može nas i obeshrabriti. A što ako nam se čini da je Bog pristran?
ZAR NIJE BOG JEDNAK PREMA SVIMA?
Da, Bog je nepristran. On je vječni otac svih živih bića. Svevišnji Gospodin Krišna kaže u Bhagavad-giti da je On krajnji izvor, utočište, održavatelj i dobronamjernik svih u svemiru (BG 9.17-18). Svako živo biće Njegov je sastavni djelić, ili amsa: mamaivamso jiva-loke (BG 15.7). Tako On svakog voli kao Svoje dijete i nikoga ne mrzi. Međutim, također kaže da je posebno naklonjen Svojim bhaktama!
Krišna kaže, “ Ne zavidim nikome niti sam prema ikome pristran. Jednak sam prema svima. Ali, onaj tko Me predano služi, Moj je prijatelj, u Meni je, a i ja sam njegov prijatelj.“ (BG 9.26).
ALI, POKAZUJE PRISTRANOST!
Gospodin Krišna dolazi u ovaj svijet u različitim inkarnacijama da bi obnovio dharmu, zaštitio bhakte i uništio demone.
Ako je Bog prema svima jednak, zašto bi štitio Svoje bhakte, a kažnjavao demone? Da bi privilegirao polubogove, Gospodin se pojavio kao Varahadeva i ubio velikog demona zvanog Hiranyakša. Kasnije je poprimio oblik Nrisimhadeve i ubio demona Hiranyakašipua.
Da bi ponovo ustoličio Indru kao kralja raja, Gospodin se pojavio kao brahmana patuljak Vamanadeva i na prijevoru oduzeo kraljevstvo Bali Maharaji.
Kad se polubogovi i demoni bućkali ocean mlijeka (samudra-manthan), pojavio se nektar. Gospodin se onda pojavio u obliku prelijepe žene Mohinimurti, prevario demone i dao sav nektar polubogovima. Čak je i odrubio glavu demonu Rahuu koji je prerušen pokušao popiti nektar. U više je navrata Gospodin tako prevario, pokorio ili ubio demone i pokazao da je više naklonjen polubogovima. Zato se zove sura-priya.
ČEMU TAKVA NEJEDNAKOST?
Različiti način ponašanja prema demonima i polubogovima nije zapravo Božja pristranost, već Njegova recipročna priroda. Neki od Boga očekuju da im ispuni materijalne želje, a neki da se stope s Njim. No, treći Ga nesebično služe ne očekujući ništa za uzvrat.
Gospodin Kiršna kaže u Bhagavad-giti (4.11) da uzvraća ljudima u skladu s raspoloženjem u kojem Mu prilaze (ye yatha mam prapadyante tams tathaiva bhajamy aham). Zbog toga različiti ljudi postižu različite rezultate, iako se naizgled doimlje da je napor koji ulažu podjednak.
Ljudske oči vide izvanjski trud, a božanske oči vide stav iza truda i uzvraćaju u skladu s njim. To se, međutim, ne može nazvati Božjom pristranošću.
Osoba pod utjecajem tri materijalne odlike (gune) , naime, vrline, strasti i neznanja (sattva, rajas i tama) pokazuje pristranost na materijalnoj razini. Gospodin je transcendentalan prema tim gunama (nirguna) i iznad je dvostranosti sreće i nesreće. Samodovoljan je (atamarama), i ne trebaju Mu polubogovi da bi bio sretan. Neustrašivje (nirbhaya) i demoni Mu ne mogu nauditi. Tako da nema što dobiti ni privilegirajući polubogove ni uništavajući demone. Zato nema potrebe da bude pristran kao obični, sebični, materijalistički ljudi.
Što se tiče bućkanja oceana, Srila Sukadeva Gosvami kaže, „Mjesto, vrijeme, uzrok, svrha, aktivnost i ambicija su bili jednaki i kod polubogova i kod demona, no polubogovi su dobili jedan rezultat, a demoni drugi. Obzirom da su polubogovi uvijek u zaklonu prašine s Gospodinovih lotosnih stopala, mogli su jako lako popiti nektar i dobiti rezultat.
Demoni pak nisu tražili utočište Gospodinovih lotosnih stopala i zato nisu uspjeli dobiti rezultat koji su priželjkivali.“ (SB 8.9.28)
Onaj tko ugodi Gospodinu dobiva Njegovu posebnu milost i pažnju, a drugi ne. Srila Prabhupada piše, “Svako djelo učinjeno za Gospodina je trajno. Posljedica takvih djela je da onaj tko ih vrši odmah bude uočen. Jedina je razlika između materijalističkih i duhovnih djelatnosti ta da se materijalna djelatnost vrši da bi se ugodilo vlastitim osjetilima, dok je duhovna aktivnost namijenjena ugađanju transcendentalnim osjetilima Svevišnje Božanske Osobe.“ (8.9.29 komentar)
ZAR NIJE PRIRODNO?
Nije li za svakog prirodno da drugima uzvraća u skladu s time kako mu se obraćaju? Ako se netko prema nama ophodi s puno poštovanja, i mi ćemo njemu ukazati poštovanje; a ako se prema nama loše ponašaju, držat ćemo se podalje od takvih ljudi ili ćemo čak govoriti ili djelovati protiv njih, ovisno
o slučaju.
Na primjer, učitelj u razredu svim učenicima daje iste zadatke, bez diskriminacije. No, ako neki učenici žele više naučiti i pristupe učitelju s relevantim pitanjima na određenu temu, učitelja to posebno veseli i objasnit će im više. S druge strane, učitelj će prekoriti ili čak i kazniti neposlušnog učenika. Tu se ne radi o učiteljevoj pristranosti, već o prirodnom uzvraćanju na ponašanje učenika.
Slično tome, iako je Gospodin jednak prema svim, bhaktama koji su Mu predani poklanja više pažnje. Ta diskriminacija nije Njegova greška, već Njegov ukras. Gospodin Krišna je posebno naklonjen Svojim bhaktama jer Mu oni prilaze s devocijom, iskrenošću i stavom služenja. Traže Njegovo utočište i ovise o Njemu.
MRZI LI BOG LOŠE LJUDE?
Ne! Bog nikoga ne mrzi. Bog ne podržava opaka djela demonskih ljudi, ali ih nikada ne odriče. Nastoji
popraviti njihov mentalitet i spreman je oprostiti im nedjela, ali se nikada ne miješa u njihovu sićušnu neovisnost.
Srila Prabhupada piše, “Zašto Svevišnja Božanska Osoba dozvoljava griješna djela? Svevišnji Gospodin ne želi da niti jedno živo biće djeluje griješno, i moli ih kroz njihovu savijest da se suzdrže od grijeha. Ali kad netko baš inzistira na griješnom djelovanju, Svevišnji Gospodin mu odobrava da djeluje na vlastiti rizik (mattah smrtir jnanam apohanam ca [Bg. 15.15]). Nitko ništa ne može napraviti bez odobrenja Gospodina, ali On je tako ljubazan da, kad uvjetovana duša ustraje u namjeri da nešto napravi, Gospodin joj dozvoljava da to učini na vlastiti rizik. ” (SB 5.18.3 komentar)
U bici na Kurukšetri Gospodin Krišna je podržao Pandave protiv zlog Duryodhane. Ali, na kraju borbe, kad je Duryodhana ležao na tlu slomljena bedra, Krišna nije bio sretan što ga vidi u tom stanju. Srila Prabhupada piše, “Pad Duryodhane, glavnog Dhrtarastrinog sina, nije bio drag Gospodinu, iako je On bio na strani Arjune i iako je On bio taj koji je Bhimi savjetovao da slomi Duryodhanino bedro u toku okršaja. Gospodin je prisiljen dodijeliti kaznu prijestupniku, ali Ga dodijeljivanje takvih kazni ne veseli, jer su živa bića izvorno Njegovi sastavni djeliući. On je oštriji od groma prema prekršiteljima i mekši od ruže prema odanima.
Prijestupnika zavodi loše društvo i loši savjeti koji se protive načelima ustanovljenim Gospodinovim redom, i zbog toga postaje podložan kazni. Najsigurniji put do sreće je živjeti u skladu s načelima koje je postavio Gospodin i ne kršiti ustanovljene zakone, koje propisuju Vede i Purane za zaboravna živa bića. ” (SB 3.3.13 komentar)
Gospodin Krišna je u više navrata pokušao dati dobar savjet Duryodhani i pomoći mu da promijeni svoj zao mentalitet, ali Duryodhana je bio u nesretnom položaju zbog loših savjeta Karne, Duhsasane i Šakunija. Slično tome, kad je Ravana oteo Sitadevi, Gospodin Ramacandra mu je pružio nekoliko prilika
da vrati Situ i spasi si život, ali Ravana je bio tvrdoglav. Naposlijetku je Rama morao ubiti Ravanu. Šišupala je zavidio Krišni i uvijek Ga je vrijeđao, još od djetinjstva.
Krišna je to dugo podnosio, ali mu je na kraju, kad je prešao sve granice, odrezao glavu Sudarsana cakrom.
Bog želi ispraviti pogrešan mentalitet zlikovaca, ali kad oni ne popuštaju, kažnjava ih ili ubija, ne iz osvete, već da bi ih oslobodio demonskog mentaliteta.
NOVE DIMENZIJE JEDNAKOSTI
Kada se dijete dobro ponaša, majka pokazuje da joj se to sviđa ili ga zagrli, ali kada isti dječak napravi nekakvu nepodopštinu, majka ga kazni. I jedno i drugo su izrazi njene ljubavi, iako se jedan doimlje ugodnim, a drugi grubim.
Majka se prema djetetu ponaša u skladu s njegovim raspoloženjem i potrebama, ali uzrok njenog ponašanja je ljubav. Isto vrijedi i za Boga.
Kad je Bog strog s nekim ljudima i kažnjava ih, to je samo iz Njegove samilosti prema njima. Kada ubije demona, samo ga oslobađa iz demonskog života.
Tako je Gospodin svačiji dobronamjernik i pokazuje samilost prema različitim ljudima na različite načine, u skladu s njihovim položajem. Iako naizgled Krišna kažnjava ili ubija demone, uvijek traži razloga da im ukaže Svoju bezuzročnu milost i oslobodi ih. Putana je jedan takav primjer.
aho baki yam stana-kala-kutam jighamsayapayayad apy asadhvi
lebhe gatim dhatry-ucitam tato ‘nyam kam va dayalum saranam vrajema
“Ajoj, kako da uzmem utočište nekog milostivijeg od Onoga tko je demonici Putani dodijelio položaj majke, iako je bila prijetvorna i namazala je grudi smrtosnosnim otrovom kako bi Ga ubila?“
(SB 3.2.23)
Čak i ako netko na Krišnu misli gnjevno ili sa zavišću, zbog neprestana mišljenja na Njega biva Njegovom milošću oslobođen. Što onda reći o onima koji Ga se sjećaju i služe s ljubavlju? Kada je um na neki način potpuno zaokupljen Krišnom, materijalni dio se vrlo brzo uništava, a duhovni dio – privlačnost prema Krišni – se pojavljuje.
Zato Bhagavatam kaže da trebamo uvijek um usredotočiti na Krišnu na ovaj ili onaj način (tasmat kenapy upayena manah krsne nivesayet). Gospodinova bezuzročna milost koja se očituje u oslobađanju i bhakta i demona jasno Ga razlikuje od običnih živih bića.
STAV JE VEĆI OD VELIČINE
Čak ni u slučaju bhakta Gospodin nije pristran prema onim bhaktama koji više služe i ne zanemaruje one koji služe manje. On prihvaća raspoloženje u kojem se služba obavlja (bhavagrahi janardana). Njemu je stav s kojim se služba obavlja važniji od značaja ili količine službe. Gospodin Ramacandra je bio jednako zadovoljan Hanumanom koji je donosio gromade kamenja i malom vjevericom koja je donosila zrnca pijeska tijekom gradnje mosta preko oceana.
U ovom su svijetu neki ljudi bogati, neki siromašni; neki često pate, dok drugi više uživaju. Ljudi koji pate često se uspoređuju s drugima i zaključuju kako je Bog pristran. Okrivljuju Ga za svoje nedaće, dok Ga sretni ljudi ignoriraju dok uživaju. Iz toga je vidljivo da su ljudi skloni sebi prisvajati zasluge za svoju sreću, a Boga optuživati za nesreću. Zreli bhakta, međutim, i sreću i nesreću vidi kao poslanu od Boga na temelju svojih vlastitih prošlih djela i zato ne okrivljuje Boga za pristranost.
Gospodin nije prema nikome pristran. On samo uzvraća u skladu s raspoloženjem i djelima ljudi. Posebno je naklonjen bhaktama jer Ga oni volei služe svim srcem. Milostiv je i prema demonima, ali ih zbog njihovog negativnog stava milostivo kažnjava da bi ih uzdigao. U oba slučaja je vrhovni dobronamjernik svakog živog bića kao otac pun ljubavi. •