Bhakti Vikasa Svami
(Krsna Katha 10/2000):
Suvremeno društvo je odbacilo autoritet jer ih je autoritet iskorištavao. I zato vidimo u suvremenom društvu tko je sada autoritet – tko jači, taj kvači.
Bhakti Vikasa Svami
Krsna Katha 10/2000
Pitanje: Kad propovijedamo, ljudi nas često pitaju što je Prabhupada mislio s tim kad je rekao da su žene manje inteligentne. Ja bih molio Maharaja da da svoj komentar na to pogotovo što sam jednom čuo izjavu nekog bhakte da žene zapravo nisu manje inteligentne, nego teže shvaćaju filozofiju.
Odgovor: Postoje različite vrste inteligencije. U izvjesnom smislu ptice su inteligentnije od ljudskih bića – mogu prikupiti slamu i od nje napraviti gnijezdo. A mi ne znamo kako to napraviti. Neke ptice selice se jako dobro orijentiraju, mogu letjeti sa sjevernog na južni pol bez kompasa. Tako da u izvjesnom smislu žene mogu biti inteligentnije od muškaraca, ali ovdje se govori upravo o onome što je rečeno i u ovom stihu (SB1.8.20), o razlučivanju duha i materije. Općenito govoreći, psihološki, žena nije tako dobro pripremljena za to. Žene su uglavnom više vezane za materijalne stvari i zbog toga su opisane kao manje inteligentne, jer je s vedskog stanovišta najvrjednije razviti samospoznaju, dok se vezanost za materijalne stvari smatra budalastim. A ta sklonost je jako snažna kod žene. Zato obično žene žele doći pod okrilje nekog muškarca koji im može priskrbiti dom, djecu, zemlju, novce… Obično, muškarca baš ne zanimaju te stvari. Prabhupada je znao citirati jednog ekonomistu koji je rekao da je poticaj za ekonomski razvitak seks. Jer inače muškarac sam baš nije u tom filmu. Ta potreba koju žena ima da prihvati okrilje muškarca, da ima dom i djecu i sve, to se smatra manje inteligentnim. I muškarac koji prihvati takav položaj se isto smatra manje inteligentnim. Yudhistira Maharaja je sebe opisao kao osobu budalaste inteligencije zato jer je zarobljen u tom obiteljskom životu. To je općenita slika.
BRAK SVJESTAN KRIŠNE
Ako su muž i žena svjesni Krišne, onda se ono što je nepovoljno može preokrenuti u povoljno. I onda, umjesto da žive zajedno zbog osjetilnog uživanja u iluziji – dome, slatki dome – i sličnim takvim parolama, onda žive zajedno da bi njegovali svjesnost Krišne. No, kad dođemo do života grihastha, onda tema postaje jako složena. Kod obiteljskih ljudi treba uzeti u obzir tako puno psiholoških i društvenih aspekata. Ponekad izgleda da su muškarci i žene potpuno različite vrste. Od pamtivijeka je napisano tako puno knjiga o tome, međutim izgleda da muškarci i žene nikako ne mogu jedni druge baš dobro razumijeti. No, ta ženina sklonost da ima dom i da se smiri na jednom mjestu, može ponekad biti čak i dobra za muškarca da ga prizemlji ako je njegov um previše vrludav. Kad muškarac nema postojan um, ako s jedne strane želi putovati i živjeti asketski, a s druge misli da bi ipak bilo bolje da se veže za nekog, onda je za njega dobro da se oženi i da bude tu, postojan u tome, a onda može početi razvijati postojanost i u duhovnom pogledu.
SLABIJI SPOL
Poanta o kojoj smo govorili je zapravo o ženama kao manje inteligentnima. To je sasvim sigurno za ljude u suvremenom svijetu jako teško prihvatiti, jer se govori da su žene potlačene već stoljećima i da, ako im se pruži jednaka prilika kao i muškarcima, mogu biti jednako inteligentne. Naravno, ako su žene bile potlačene tijekom stoljeća, stoga proizlazi da su slabije – inače kako bi bile potlačene. A ako pokušavaju biti ravnopravne, jednake muškarcima, onda trebaju izaći u taj grubi svijet, dok ih prema vedskom konceptu od toga treba zaštititi. Danas se puno govori o tim jednakim pravima za svih, međutim, kao što je Prabhupada primjetio, tu ideju o oslobođenju žena, o njihovoj ravnopravnosti su smislili muškarci kako bi prevarili žene. Govorimo o jednakosti, no tijelo muškarca i tijelo žene se razlikuju, a to samo po sebi govori da ne postoji jednakost. Osnovna razlika je da žene rađaju djecu, a muškarci ne. Da, možemo zagovarati tu jednakost i slobodno druženje međusobno, ali s obzirom da muškarci neće dobiti djecu kao posljedicu toga, a žene hoće, žene će ostati tu i morat će se brinuti o tom djetetu, a muškarci mogu slobodno vrludati naokolo. Doduše, suvremeno društvo je taj problem “jako lijepo” riješilo s pobačajem i kontracepcijom.
SLOBODA SLABIJIH VODI DO ISKORIŠTAVANJA
To slobodno druženje spolova, bez ograničenja, vodi do nezakonitih spolnih odnosa i mnoštva drugih problema. Iako suvremeno društvo promiče slobodu, vedski koncept nije takav. Jer sloboda žena, sloboda onih koji su slabi, vodi do iskorištavanja. Kad mi kažemo da žene trebaju biti zaštićene, znači da trebaju postojati ograničenja. To je za svačije dobro, jer je ljudski život namijenjen za spoznaju Boga. U vedskom sustavu društvo je organizirano na način koji je najbolji za duhovnu samospoznaju svih, a suvremeno društvo je uređeno tako da svi mogu dobro ugađati osjetilima. Tu poantu da mi ne prihvaćamo emancipaciju žena ljudima u suvremenom svijetu bit će vrlo teško prihvatiti. Ukoliko ne shvate smisao vedske civilizacije i njezin cilj, ljudi to neće moći prihvatiti. Isto je tako i sa idejom kastinskog sustava. Šudre su praktički poput robova i suvremeni, liberalni, demokratični ljudi to ne vole zato što je rob podložan iskorištavanju. Međutim, ako dobije dobrog gospodara, onda se o njemu dobro brinu. Alternativa tome je da mu se dade sloboda, a to znači da će društvo biti pod upravom šudra, da će ga voditi šudre, što danas i imamo. Oni ne poznaju nikakav viši cilj života, osim ugađanja osjetilima. Suvremeno društvo je odbacilo autoritet jer ih je autoritet iskorištavao. I zato vidimo u suvremenom društvu tko je sada autoritet – tko jači, taj kvači. Onaj tko ima najviše moći, taj postaje vođa.
GENERACIJE UMNO POREMEĆENIH
Sad se vratimo natrag na priču o ženama. Ne samo fizički, nego i psihološki, uvjetovanost koja je prisutna u tijelu žene je pogodna za njezinu ulogu majke. Iako je danas u suvremeno doba odgoj drugačiji, žene prirodno žele imati djecu i brinuti se o djeci. A djeci je potrebna posebno majčinska ljubav; i u fizičkom i u emocionalnom pogledu. No, danas, pogotovo u Americi, većina djece odraste, a da ni nema obitelj na okupu. Od početka odrastaju samo s majkom, ili im se nakon par godina života roditelji rastave i tako izgube oca. A vrlo često ne znaju čak ni tko je njihov otac; možda to čak ne zna ni njihova majka, jer je imala tako puno partnera s kojima je bila. Danas je u Americi dozvoljeno čak da homoseksualci i lezbijke usvoje djecu i da ih odgajaju. To nije prirodno. Posljedica toga je da imamo generacije umno poremećenih ljudi. Statistike Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je 70 posto mladih ljudi u svijetu mentalno neuravnoteženo. I postavlja se pitanje zašto. Postoji puno razloga za to, ali jedan od glavnih je da oni nemaju odgovarajući obiteljski život. Majka koja bi se trebala brinuti o njima, obzirom da nema muža, mora raditi, tako da nije doma i nema vremena za brigu o djeci. Ili pak radi zato što želi imati karijeru i onda opet nema vremena za djecu. Više je zanima karijera nego vlastita obitelj. I čak i ako jest udana, ako živi sa svojim mužem, obzirom da tako puno vremena provodi na poslu i tamo susreće mnoge druge muškarce, onda njih bolje poznaje nego vlastitog muža. Stoga nije iznenađujuće što dolazi do spolnih odnosa izvan braka, što se zaljubi u nekog na poslu, onda se razvede, pa se ponovno uda, pa se opet razvede…
GLAVNO DA JA UŽIVAM
Iako može izgledati prilično pošteno da ženama budu pružene iste prilike u životu, ali taj pokret za oslobođenje žena, kao što je Prabhupad rekao, je zapravo demonski jer se temelji na ateističkom pogledu na svijet, koji kaže da je život namijenjen mom užitku, a to što imam neke dužnosti i obaveze – to nije tako važno. Važno je samo da ja uživam. Čak i u našem pokretu za svjesnost Krišne danas, govoriti na ovaj način smatra se politički nepogodnim. Što ja tu mogu, ja moram ponoviti ono što sam čuo od Prabhupade. Prabhupada je rekao da ljudi nikad nisu otišli na Mjesec. I mi odmah to prihvaćamo. Zapravo, sada je i u Americi izašla neka knjiga u kojoj se objavljuje kako je čitava ta stvar s Mjesecom bila prevara. Ali što god da se sad događa s Mjesecom, mi to odavno već znamo jer nam je Prabhupada rekao. Stoga, trebamo se držati onoga što piše u šastrama. Isto tako možemo vidjeti da su Krišnine upute u šastrama savršene za ljudsko društvo. Barem po ovom pitanju obiteljskog života, većina obitelji u Indiji još uvijek slijedi taj primjer, te upute. Muškarac zarađuje novac, a žena ostaje kod kuće, brine se o obitelji, o djeci, kuha, čisti i radi te poslove. Možemo vidjeti kako je to puno bolje nego ovo što se događa na Zapadu, gdje je obiteljski život bez dostojanstva, bez stabilnosti, bez zdravog razuma, jednostavno kao špil karata koji je jedan čas u ruci jednoga, a tren potom u rukama nekog drugog.
NE MRZIM ŽENE
Nadam se da pogotovo moje učenice mogu to razumijeti. Ja vas ne mrzim, ali jako se čvrsto držim te linije da se učenice trebaju udati i služiti svoje muževe i na taj način postati svjesne Krišne. Tu se ne radi o mržnji prema ženama, to je zapravo baš pokazivanje naklonosti, ljubaznosti. Ako možete prihvatiti riječi gurua, sadhua i šastra, to će za vas biti dobro. Onda netko može reći – a gdje je taj idealan muž? To je također problem. U suvremenom dobu nitko nije idealan, ni muškarci ni žene. No, čak ako suprug nije idealan, ženina dužnost još uvijek je da ga služi. To je njezina dužnost. To što on nije idealan, to je njegov problem, ali ženina dužnost je da ga služi. Ima puno primjera žena koje su pridržavajući se lijepo svoje dužnosti, obavljajući svoju dužnost, uspjele uzdići i svoje supruge.
Pitanje: Koje su glavne razlike između tvog stava i stava GBC-a o ulozi žene u društvu?
O: Jednu stvar moramo imati na umu. Ta je da je GBC tijelo sastavljeno od pojedinaca, a oni imaju različita mišljenja. Oni se u grubo mogu podijeliti u dvije grupe koje opet u grubo možemo opisati kao jednu grupu koja je sklona tradiciji i drugu u kojoj su liberalni. Njihova se mišljenja razlikuju, ali svi su se obavezali da će raditi zajedno. I trenutno među njima prevladava ono što bi se moglo nazvati liberalnim krilom. To je kontroverzna poanta, jer ono o čemu je Prabhupada govorio u svojim knjigama nije baš potpuno u skladu s onim što je uveo kao način ponašanja u svom pokretu na početku. Prabhupada je pisao kako žene treba zaštititi, kako trebaju biti krijeposne i sramežljive i rekao je da kćeri njegovih učenika treba odgajati tako da nauče osnovne stvari, pisanje i čitanje – tako da mogu čitati njegove knjige. Osim toga, rekao je da trebaju naučiti kuhati, tkati, plesti i obavljati takve tradicionalne zanate koji su namijenjeni ženama. No, istodobno je svoje učenice na zapadu ohrabrivao da dijele knjige i rade razne druge službe. Prabhupada je u komenataru Caitanye Caritamrite napisao da, obzirom da su ljudi na zapadu navikli da se muškarci i žene slobodno druže, mi smo primijenili ovaj način ponašanja i on donosi jako dobre učinke. No, čini se da je razlog zbog kojeg je Prabhupada tako postupio bio taj što je želio ustanoviti varnasrama darmu. Jasno je da se varnasramu ne može baš tako odmah uspostaviti i sam Prabhupada je rekao da je preostalo još 50 posto njegovog posla koji se odnosi na uvođenje varnasrame. Varnasrama bi uključila i tradicionalne uloge žena.
Situacija je zapravo još složenija jer u mnogo slučajeva su se prema ženama u našem pokretu loše ponašali. Nisu se loše ponašali samo prema ženama, već i prema mnogim drugim dijelovima našeg društva i prema muškarcima isto tako. S jedne strane postoji ta činjenica lošeg tretmana, a s druge strane, oni su ipak imali priliku služiti Krišnu. Rješenje koje se za takvu situaciju predlaže u karmi svijetu je – jednaka prava za žene. A Prabhupada je bio jako protiv toga. Često je govorio da na nema ni govora o nekoj jednakosti – u prvom redu im je već i psihofizička konstitucija drugačija. I često je davao taj primjer da žena mora nositi dijete, a gdje je onda tu jednakost. Žena bi trebala ovisiti o mužu, međutim ako se stvari ne odvijaju ispravno kao u suvremenom sustavu, onda ona ovisi o vladi.
DUHOVNA JEDNAKOST
Još jedna druga poanta o kojoj se tu raspravlja je da su na duhovnom planu muškarci i žene jednaki i nije da se muška i ženska duša razlikuju. Međutim, kao što je jasno rečeno u Srimad Bhagavatamu – dok osoba nije potpuno samospoznata treba nastaviti uočavati razliku između muškarca i žene i djelovati u skladu s njom. Inače će suprotno ponašanje dovesti do degradacije. Iako je Prabhupada očito bio posve samospoznat, obzirom da je djelovao kao primjeran acarya, bio je vrlo striktan u tom pogledu. On ne bi ostao sam u sobi niti sa svojom sestrom, bez obzira što je ona isto tako bila čisti bhakta i što su oboje bili preko sedamdeset godina stari. Ako mi mislimo da smo svi duhovne duše i da je sve isto, da se možemo slobodno družiti, posljedica će biti pobačaj. Nezakoniti seks je vrlo konkretna opasnost u toj situaciji. I zbog toga u varnasrama sustavu postoje ograničenja. Prabhupada bi znao reći da bi predsjednik hrama trebao biti poput oca bhaktama, a njegova žena poput majke. Stoga nije da žene ne mogu preuzeti vodeću ulogu, ali to mogu učiniti u suradnji sa svojim mužem i pod njegovim nadzorom. Ženama se obično ne daju vodeće uloge jer kad preuzmu takvu ulogu, nađu se u situaciji da se moraju često susretati s muškarcima, sjediti s njima na raznim skupovima, raspravljati… To je ono što se sad događa u GBC-u. Tamo u raznim tim komisijama sannyasiji sjede skupa sa ženama i raspravljaju o temama koje su na dnevnom redu.
ŽENA PREDSJEDNIK HRAMA
Postoji jedan poznati razgovor Šrila Prabhupade, zabilježen na traci. Žena vlasnika Playboya pita Prabhupadu: “Može li u vašoj organizaciji žena biti predsjednik hrama?” Prabhupadin odgovor je “Da”. Ali oni koji rado citiraju taj razgovor, ne navode što je Prabhupada rekao nakon toga. Sljedeća riječ koju je Prabhupad upotrijebio je “Ali”. Prabhupad je rekao: “Ali prema našem vedskom svjetonazoru, žena uvijek treba ostati pod zaštitom i pod vodstvom muža.” I onda je nastavio dalje objašnjavati da žene ne bi smjele biti neovisne, da ne bi trebale biti vođe… Vođa znači da u obitelji one upravljaju domom. Tu ulogu u obitelji im se dodjeljuje, ali javno vodstvo nikad. Teško je, zahtjevno je biti vođa. Dolazite u razne zahtjevne situacije. A žene bi trebalo od svega toga zaštititi. U praksi možemo vidjeti da Prabhupada nikad nije ni jednu ženu ovlastio da bude predsjednik hrama ili član GBC tijela.
Moja gruba procjena bi bila da se jedna trećina članova GBC tijela protivi toj emancipaciji žena unutar ISKCON-a, ne slažu se baš s tim. Druga trećina je nešto sklonija toj ideji. A ostali se samo slažu s prethodnima. Nisam baš napravio neko istraživanje, ali to je moja procjena.
MI SMO ALTERNATIVA
Osobno mi to izgleda jako opasno, jer to je upravo suprotno od onoga što Prabhupada kaže, a Prabhupada vrlo oštro govori o toj temi. I u to doba je to bila kontroverzna tema. Ja osjećam da bismo se trebali jednostavno držati onoga što je Prabhupada rekao. Ima puno stvari koje je Prabhupada rekao, a koje nam može biti teško prihvatiti.
Vidim to samo kao kompromis koji radimo s modernim idejama. Mislim da je to jako opasno. Cijela ta etika kompromisa je jako opasna. Naš pokret bi trebao pružati alternativu suvremenom društvu, a ne postati dio tog društva. Sve te ideje o tome kako se trebamo stopiti sa suvremenim društvom, kako trebamo postati prihvatljivi za njih… I vidimo kako bhakte rade tako puno kompromisa da javno propovijedaju: “Da, trebamo ići u kina.” Ja bih se radije držao starog Hare Krišna pokreta. Jedan od moje braće po Bogu mi je rekao: “Kada bi se naš pokret ponašao u skladu s onim što ti pišeš u svojim knjigama, onda bi to bio nazadak od 25 godina za nas.” Ja sam na to pomislio: “Pa to je onda baš dobro, jer prije 25 godina išlo nam je puno bolje nego danas.” Znači, shvatio je moje knjige. To je ono što sam i htio.
U svakom slučaju to su kontroverzne teme. No, svi se trebamo držati gurua, sadhua i šastra. Prabhupadova je želja bila da svi zajedno surađujermo u ISKCON-u pod vodstvom GBC-a. Stoga ćemo nastaviti to raditi koliko god je to moguće.