Sudama dasa – (Krsna-katha 2000): Čovjek je društveno biće. On je to izvorno, po svojim potrebama jer ima snažnu potrebu za druženjem.
Krsna-katha 2000
Sudama dasa
MI SMO DRUŠTVO
(International SOCIETY For Krishna Consciousness)
Čovjek je društveno biće. On je to izvorno, po svojim potrebama jer ima snažnu potrebu za druženjem. Druženjem se u svakodnevnici ostvaruje cijeli niz podpotreba kao što su: potreba za društvom istomišljenika, potreba za nadahnućem od strane vođa koji neprestano jasno vide cilj, razokrivanje pravih motiva djelovanja svakog pojedinca u društvu te mogućnost slobodnog djelovanja unatoč protivljenju ostatka društva. Da bi se sve te potrebe i podpotrebe mogle zadovoljiti, u procesu je druženja nezamjenjiv katalizator.
Sami pogađate da je riječ o istinoljubivosti. Govoriti istinu i slušati istinu. Prepoznali ste odmah jednu od osobina koju bhakta razvija pridržavanjem regulativnih načela, zar ne? (Svako pojedino pravilo tipa ne jesti meso, izbjegavanje kockanja itd, služi razvijanju jedne od četiri osobine predstavjene stupovima religije ili nogama bika Dharme – istinoljubivosti, čistoće, samilosti i strogosti.) Lako je sada zaključiti da će, ako ne postoji spomenuti katalizator – istinoljubivost, naše druženje biti gorko, trpko, a možda će izazvati i povraćanje.
“Kako sad to? ” reći će netko. Ako činim samo ono što se kaže da je O.K. i ako čitam spise, zašto se to onda događa? Zar nešto nije u redu s filozofijom? Možda nešto nedostaje ili nije objašnjeno kako bi trebalo biti?
Naravno da ne. Sve je u redu, samo to druženje među nama nema kakvoću koju bi trebalo imati, koju bi imalo uz prisustvo istinoljubivosti. Ako nam nešto nedostaje da bismo bili zadovoljni, a mi znamo što je to, tada je razumno potražiti to što nam nedostaje tamo gdje toga ima. Najčešće se događa da znamo što tražimo, ali tražimo na krivom mjestu.
Krišna jest Apsolutna Istina. Slušati istinu znači čitati Bhagavad Gitu i Srimad Bhagavatam. Nakon toga možemo početi i govoriti istinu. Ponavljajući to uvijek iznova, svakodnevno (sadhana), dogodit će se da ćemo okusiti istinu dok čitamo tj. dok slušamo – sravanam. Slušamo Prabhupadu i slušamo Krišnu. Slušamo velike duše svjesne Krišne. Uz pridržavanje regulativnih načela, to je to. Postupno ćemo postati istinoljubivi. Samo tako možemo služiti Apsolutnu Istinu.
Ali, pitat će netko, je li to sve? Jesmo li tada sigurni da ćemo to što smo dosegli moći zadržati? Važno je znati da je potrebno nastaviti neprestano ulagati trud (sadhana) da bismo se barem održali na razini koju smo dosegli. Samo oslobođene duše se zapravo ne moraju obazirati na pravila sadhane, a mi ostali “uvjetovanići” to moramo činiti sve do punog ozdravljenja.
Naravno, u ovom dobu Kali sve je moguće pokvariti pa i dosege mukotrpnog i pažljivog rada. Istinoljubivost se, primjerice, može postupno izgubiti, ako se družimo s osobama koje na naše iskrene misli, komentare ili stanja uma reagiraju strahom. Najčešće te osobe koje su u strahu od istine djeluju u iluziji. Najbolji primjer nam je Arjuna u Bhagavad Giti. Njega je Krišna Osobno stavio u iluziju da mi možemo nešto naučiti iz toga. Ali, što se dogodilo kad je na Arjunino traženje Krišna pokazao Svoj kosmički oblik? Taj veliki ratnik Arjuna, koji je mogao cijeli svemir pretvoriti u prah, tako moćna osoba koja najvećoj opasnosti može gledati u oči, ostati smiren i pribran i pripremiti se za razborito djelovanje svojim oružjima – što on čini u tom trenutku? Jedva ostaje na svom mjestu, zgranut onim što vidi. Jedva se suzdržava da ne pobjegne glavom bez obzira.
Istinu nije lako podnijeti. Trebamo se vježbati, vođeni uputama Krišne iz Bhagavad Gite da bismo i mi mogli postati veliki ratnici. Vježbati pod nadzorom gurua i Krišne da možemo izdržati suočavanje s istinom. Istinom koju smo sami tražili. Svi trikovi su pri tom dozvoljeni. Možete se dati vezati za jarbol kao Odisej ili učiniti nešto drugo, prema nadahnuću. Samo izdržite, a da ne pobjegnete. Krišna će se uskoro pokazati u Svom najljepšem, dvorukom obliku, na vaše i moje zadovoljstvo.
Good luck!