Bhakti Caitanya svami (Krsna-katha 10/2004): Krišna otvoreno u Giti objavljuje, “Želim jako duboki odnos s tobom. Želiš li pokušati?”
NJ. S. Bhakti Caitanya svami
s predavanja o demonima u Krišninim zabavama, održanog u srpnju 2002. na Radhadeshu, Belgija
(Krsna-katha 10/2004)
Ovo je vrlo zanimljiv razgovor Bhaktisiddhante Sarasvatija s jednim američkim profesorom. Bhaktisiddhanta Sarasvati propovijeda profesoru o deset avatara Gospodina Visnua, a oni od vas koji su pročitali Brahma Samhitu znaju koliko je težak engleski Bhaktisiddhante Sarasvatija. Nije ni čudo stoga da jadni Amerikanac nije uspio slijediti dubokoumnu filozofsku raspravu izraženu tako složenim engleskim jezikom. Kada je završio izlaganje, Srila Bhaktisiddhanta je zapitao profesora, “I, kako vam se dopalo?”, a on je odgovorio, “Morat ću razmisliti o tome.” Bhaktisiddhanta će na to, “Ne. Nemojte o tome razmišljati. Slušajte o tome. Nemojte razmišljati. Ako budete razmišljali svojim materijalnim umom, doći ćete samo do raznoraznih krivih predodžbi. Ali, ako budete slušali o tome, i to od bhakte, dvije će se stvari dogoditi – dobit ćete ispravnu predodžbu, a određena kakvoća tog transcedentalnog zvuka ispunit će vam um tako da ćete moći razumijeti. Taj zvuk pročišćava um.“
To je vrlo važna poanta. Krišna je neizmjerno velik, a naš je um otprilike ove veličine (pokazuje nešto sitno). A mi u njega pokušavamo strpati Krišnu koji je tako velik. Za takav poduhvat bi vam trebao program za komprimiranje podataka kakav još nije smišljen. I kad to pokušavate učiniti, ne ide. Ponešto uspijete ugurati, ali se pomiješa sa svim tu već postojećim sklonostima i stavovima. Većina toga ne uspije ući, ali ono što nekako strpate unutra, pomiješa se sa svim tim već prisutnim smećem, tako da na kraju imate samo još više smeća. I to je onda problem, zar ne? Da, taj je problem poprilično čest u religiji.
Zato je Prabhupada želio da čitamo njegove knjige. Jer pomoću njih možemo steći pravu predodžbu, obzirom da nam je tako lijepo predstavio kako stvari stoje. Puno sam razmišljao o tome. Brahma kaže vedesu durlabham adurlabham atma bhaktau. On kaže da je Krišnu jako teško shvatiti samo proučavanjem Veda, ali Ga se lako može shvatiti ako imate predanost, bhakti. Krišna u Bhagavad-giti kaže, tesam satatm yuktanam bhajatam priti purvakam dadami buddhi yogam tam yena mam upayanti te. “Onima koji Me neprestano služe s ljubavlju dajem razumijevanje pomoću kojeg Me mogu dostići.” Ponekad se tako kod nekih ljudi javi sljedeće razmišljanje, “Ne moramo čitati knjige, ako samo služimo Krišna će nam ionako sve otkriti. Zašto da se onda gnjavimo sa čitanjem? Postanimo jednostavno radoholici u svjesnosti Krišne, navalimo na neku praktičnu službu danju i noću i to je to.”
RAZUMIJETI KRIŠNU
Razgovarao sam neki dan s Devamrta svamijem koji mi je ispričao nešto što mu je svojedobno rekao Ramesvara koji je kasnije pao, danas je opet tu negdje, ali nije izravno uključen. “Ako telefon zvoni dok mantram na japi, znaš što ću učiniti zar ne? Odgovoriti na telefon.” Maharaja mi je rekao da mu je tada odgovorio da u tome i jest problem. Dakle, pitanje je hoćemo li postati transcedentalni radoholici, raditi za Krišnu, a On će nam onda razotkriti sve tako da ne moramo čitati ove knjige jer su taako obimne? Pa ne baš. Prabhupada je želio da čitamo njegove knjige. Da, on je to htio, ali… vedesu durlabham. Teško je razumijeti Krišnu samo proučavanjem Veda. Kako onda to zapravo funkcionira?
Malo sam istraživao i naišao na jako lijepu izjavu Yamunacarye iz Stota ratne u kojoj govori o Krišni, Bhagavad-giti i Vedama. Kaže, “To nisu samo knjige. To su misli pohranjene duboko u Tvom srcu.” Mi možda o Bhagavad-giti nismo razmišljali kao o mislima pohranjenim u dubini Krišnina srca. Kakve se misli kriju duboko u vašem srcu? Pa, ako ste oženjena osoba, možda je to privrženost prema svom partneru, djetetu? Ili možda privrženost duhovnom učitelju… Kada govorimo o mislima koje su pohranjene duboko u našem srcu, govorimo o najintimnijim dijelovima svoga bića. A Yamunacarya kaže da su Bhagavad-gita i vedski spisi uprave te najintimnije Krišnine misli.
Da li vam se ikada dogodilo da vam netko priđe i kaže vam, “Znaš što? Volim te. Mislim to ozbiljno. Doista te volim. I zbilja želim s tobom ostvariti odnos.” Teško da ste to doživjeli, zar ne? Ljudi se obično tako ne ponašaju. U materijalnom svijetu, ako se mladić i djevojka dopadaju jedno drugome, obično ne priđu jedno drugom s riječima, “Znaš stvarno mi super izgledaš.” Obično okolišaju, najprije izmjenjujući neke fraze, poput one o lijepom vremenu i slično i onda se postupno upuštaju u nešto osobnije razmjene. No, što Krišna kaže u Bhagavad-giti? On kaže, i to ne samo vama, jednoj osobi, već cijelom svijetu, “Stvarno te volim i želim ostvariti odnos s tobom. Tebi to možda nije jasno, ali ja to zaista želim.”
Drugim riječima, Bhagavad-gita nije samo filozofska knjiga u kojoj A plus B daje C ili nešto tako slično. Tu je riječ o Krišni, osobi koja dolazi pred nas i vrlo otvoreno nam objavljuje, “Želim odnos s tobom. Jako duboki odnos. Mislim da bismo mi to mogli. Želiš li pokušati? Pokušajmo. Ako želiš, evo, ovako se to radi. Na pravi način. Ne bilo kako. Možemo razviti odnos.” Bhagavad-gita – karma yoga, ynana yoga, priroda i svjesnost… možda o tome nismo razmišljali na taj način. No, ako malo bolje pogledamo između redaka, a zapravo i ne toliko između redaka, Krišna na nekim mjestima to prilično otvoreno objavljuje. Ako u materijalističkom društvu samo tako priđete nekome i izjavite mu kako ga volite, riskirate da vas ismiju. Mogu vam reći da ih ne zanimate, no istodobno će otići i sve ispričati svojim prijateljima te ćete na kraju ispasti glupava budala. Ali Krišna pristaje na taj rizik. Jednostavno se predstavlja – “Evo, tu sam. Uzmi Me.” Zaista je zapanjujuće to što Krišna radi! Pogotovo u Srimad Bhagavatamu. Bhagavad-gita je poput prvog koraka – “Da se dogovorimo. O.K. Probat ćemo.” Ali Srimad Bhagavatam je jako otvoren…
JASNO, ALI NE ZA ABHAKTE
Krišna razotkriva srce, ali se ljudima koji nisu bhakte to takvim ne čini. Oni to ne razumiju. Misle da je Bhagavad-gita knjiga o raznim vrstama yoga… Prabhupada je jednom prilikom rekao kako je za neke ljude Bhagavad-gita poput bombonijere s različitim slasticama. Oni misle da je to kutija s raznim slatkišima i da onda ljudi mogu po svom ukusu birati koji im se više dopadaju. Neki ljudi misle da je Bhagavad-gita takva – Krišna predstavlja karma yogu, “Ako se želiš baviti karma yogom, bavi se! Ako ti se sviđa dhyana yoga, prihvati se nje. Zanimaju li te žrtvovanja, ima ih tu raznih na izbor.” Oni smatraju da u njoj nema neke određene poruke. Zabilježen je jedan Prabhupadin razgovor s nekim hindu entuzijastom u Bombayu, u kojem dotični kaže, “Ah ta Bhagavad-gita, strašno volim Bhagavad-gitu. Posebno mi se sviđa kraj gdje Krišna kaže Arjuni – Objasnio sam ti puno toga, sada napravi što god želiš. Taj mi se dio najviše sviđa.” Ljudi s iskrivljenim kutom gledanja i iskrivljenim načinom razmišljanja na taj način gledaju na Bhagavad-gitu ili Srimad Bhagavatam. Ali zapravo su to vrlo intimne knjige. Krišna je u njima toliko otvoren, toliko osoban da je to nevjerojatno. No, on je tako pametan da, ako nemaš pravilno stanje svijesti, nećeš to ni primijetiti. Mislit ćeš da se radi o nečem drugom. I tako Krišna ostaje slobodan. Od tebe.
Kao u Caitanya caritamrti Krsnadas Kaviraj kaže, “Ove zabave Gospodina Caitanye su tako krasne da će bhakte uživati u njima. Ali, svinjoliki abhakte neće ništa razumijeti, i ja sam zbog toga jako sretan.” Da, sretan je zbog toga. A svinjoliki abhakte… Neki od njih barem, primjerice učenjaci, čitaju te knjige i pročitaju i ovo gore spomenuto. I ne sviđa im se. Naravno da ne razumiju kad čitaju i misle, “Da to je knjiga, naravno da ću ja to razumijeti, o čemu ovaj govori?” I na početku Tattva sandarbhe Jiva Gosvami kaže, “Bhakte će uživati u ovoj knjizi. A abhakte tjeram svojom kletvom. Kletva je ‘Ako pokušate čitati, nećete razumijeti.’ Razumijet ćete samo ako gledate očima predanosti.
Vrlo je zanimljiv zaključni komentar Baladeve Vidyabhusane na Bhagavad-gitu. “Bhakte su me zamolili da napišem komentar na Bhagavad-gitu, a ja sam pomislio, ‘Bhagavad-gitu? Pa to je knjiga o filozofiji. Ne znam baš da li bih htio napisati komentar na nju…’ Ali kako su me to zamolili bhakte, učinilo mi se da to moram napraviti. I napravio sam, iako me baš nije privlačilo, napravio sam iz dužnosti. Dok sam pisao, Bhagavad-gita je postala poput oceana. Izgledalo je kao da me je, dok sam pisao, Krišna posjeo u čamac i gurnuo me u ocean Bhagavad-gite. Onda je nenadano čamac potonuo. I pretvorio se u podmornicu. Odjednom sam se našao kako ronim sve dublje i dublje u ocean Bhagavad-gite. I dok sam tako ronio, počeo sam u značenju otkrivati toliko dragulja da sada kad sam završio, ne želim izaći.” To je kraj njegova komentara na Bhagavad-gitu.
Znate li kako Visvanatha Cakravarti završava svoj komentar na Bhagavad-gitu? Ne završava. Zaustavlja se na 73. stihu 18. poglavlja. Ne komentira zadnjih pet stihova. U svojoj završnoj riječi kaže, “Možda ćete se zapitati zašto svoj komentar ovdje završavam prije nego li sam dovršio cijelu knjigu. Ja sam zapravo bio napisao komentar na zadnjih pet stihova, ali se on dopao Ganesu koji je poslao jednog štakora da mi ga ukrade. Pa, ako ih baš toliko želi, neka mu budu, a ja ću ovdje završiti.”
KAKO DA ME KRIŠNA ZAVOLI?
Dakle, u ovim knjigama imamo Krišnu koji nam otkriva svoje najdublje misli. No, On ih ne želi razotkriti bilo kome. To ne postiže cenzurom tako da odredi dobnu ili neku drugu granicu ispod koje se osobama ne dozvoljava da kupe knjigu, vide film ili tako nešto. Njegova je strategija sljedeća, “Svatko može kupiti knjigu, ali Ja mu neću dati inteligenciju da je razumije. Osim ako se radi o osobi za koju smatram da bih mogao s njom ostvariti odnos.” U Dvanaestom poglavlju Krišna opisuje mnoge osobine pomoću kojih Mu možete postati dragi. U jednom predavanju na 13. i 14. stih tog poglavlja, Prabhupada kaže, “Da, to je svjesnost Krišne – kako će me Krišna zavoljeti.” Obično mi mislimo, “Kako ću ja voljeti Krišnu,” no ako stvar okrenete naopačke, onda ispadne – “Kako će Krišna mene voljeti?” Drugim riječima, što ja trebam napraviti sa sobom, sa svojim životom, umom i svime što jesam tako da Krišna zaključi, “O.K. To je to. Želim te. Uzet ću te. Moj si.” Kako da to napravimo? Kako da se za to kvalificiramo? Naravno, pomoću milosti.
Jednom je prilikom neki uvaženi hinduski učenjak došao u posjet Bhaktisiddhanti Sarasvatiju. Uvaženi učenjak s hrpom važnih pitanja za uvaženog svamija. Bhaktisiddhanta Sarasvati mu je rekao, “Jako mi je drago da ste došli i bit će mi pravo zadovoljstvo odgovoriti na vaša pitanja, ali u ovom trenu sam zauzet.” Na drugom kraju hramske prostorije na podu je sjedila skupina mladića, brahmacarija u ranim dvadesetim, čisteći bakrene predmete za arotik i Bhaktissidhanta je posjetitelja uputio da svoja pitanja u međuvremenu, dok čeka na njega, postavi mladićima. Čovjek je bio vrlo ugledan znanstvenik, imao je oko pedeset godina i mladići su mu mogli biti djeca. Prijedlog ga je malo začudio, ali ga je ipak prihvatio, uputio se prema momcima i zamolio ih da mu odgovore na njegova pitanja.
“Nema problema,” rekli su mladići, “samo ovaj čas imamo pune ruke posla. Čistimo ove predmete. No, ako nam pomognete, prije ćemo završiti pa ćemo vam onda moći odgovoriti.”
Posjetioca je opet malo iznenadio odgovor, pomislio je na tren, “Što? Sad bi još htjeli da im budem besplatna radna snaga, da čistim te bakrene predmete?” no onda je ipak pristao, zaključivši da to ionako neće dugo trajati. Dok je trljao bakar, po glavi su mu se vrzmala pitanja zbog kojih je došao, a onda su se odjednom stali pojavljivati i odgovori. Znanstvenik je bio iznenađen, “Hej, odakle je ovo došlo? Pa to ima smisla, ovo je sasvim dobar odgovor! To mi prije nikada nije palo na pamet.” Tako razmišljajući, nastavio je sa čišćenjem i uskoro je stigao još jedan odgovor tako da je, dok je obavio sav posao, imao i odgovore na sva svoja pitanja s kojima je došao u hram. Završivši čišćenje, mladići su mu se obratili, “Evo, gotovi smo. Što ste ono htjeli pitati?”
“Zapravo, sada više i nemam pitanja,” rekao im je znanstvenik, a onda je to isto ponovio i Bhaktisiddhanti koji se u tom trenu pojavio, spreman za razgovor s posjetiocem.
“Zapanjujuće je, ali odgovori su mi pali na pamet dok sam čistio te stvari. Nikada prije nisam na taj način razmišljao o tim pitanjima.”
Onda je Bhaktisiddhanta citirao stih vasudeve bhagavati bhakti yogah prayojitah janayaty asu vairagyam jnanam ca yad ahaitukam (SB 1.2.7) “Ako predano služimo Svevišnju Božansku Osobu, Sri Krišnu, bezuzročno znanje i odvojenost od svijeta razvijaju se u srcu.”
Ovdje bezuzročno ne znači da dolazi doslovce niodkuda. Niotkud iz materije, to da. Znači da dolazi od Krišne. Krišna uzvraća. Ovaj čovjek nije bio bhakta, bio je hindus, ali kako je obavio službu s pokornim stavom, Krišna mu je dao inteligenciju. To vrijedi i za nas. Ako se barem malo predamo, ako i malo razvijemo stav služenja, počet ćemo razumijevati Prabhupadine knjige. No, koliko nam se puta dogodi da uzmemo knjigu s namjerom da počnemo čitati, a sljedeća stvar koje smo svjesni je da smo se upravo probudili? Ili, uzmemo knjigu i nakon pola sata čitanja se zapitamo, “Što sam ja to upravo pročitao?” Izgleda kao da nas se baš puno toga ne hvata, nekako se odbija od nas ili jednostavno kroz jedno uho ulazi, a kroz drugo izlazi… Ako budemo njegovali stav služenja, spoznaje će se pojaviti u srcu, ali će posljedica toga biti i mogućnost da vrlo jasno i bistro shvatimo Prabhupadine knjige. A što se tu zapravo događa? To nam Krišna uzvraća, na temelju svoje želje da ostvari odnos s nama. Čim primijetite kako ispravno razumijete filozofiju, jasno vam je ono što piše u knjigama, pojmovi su vam se razbistrili, trebate znati da to Krišna uzvraća. Nije da sam jednostavno pametan ili da sam toliko puta to sve već čuo da jednostavno sada znam… To tako ne funkcionira. Zapravo je u pitanju Krišna koji nam dozvoljava da koraknemo dublje u Njegovo srce. Svjetovna učenost tu neće pomoći, već će prije biti strašna prepreka koja će uzrokovati da sve posve krivo shvatimo i izopačimo, a Krišnu ćemo smatrati likom iz bajke ili nekom sličnom besmislicom.