Radhanatha svami (Krsna-katha 07/2007):Božji se blagoslovi očituju u onoj mjeri u kojoj su bhakte razvili odnose ljubavi, povjerenja i međusobnog suženja.
Radhanatha svami (Krsna-katha 07/2007)
U uvjetovanom stanju svijesti skloni smo nadmetanju iz zavisti koje nam u srcu donosi tako puno patnje i stvara neugodne odnose među ljudima, čak i bhaktama. U onoj mjeri u kojoj smo spremni prihvatiti ponizan stav i pokoriti se u ime cjelokupne misije duhovnog učitelja i Krišne, u toj mjeri Krišna je zadovoljan pa nas obasiplje blagoslovima. Zahvaljujući tim blagoslovima naš život i naš hram postaju privlačni drugim ljudima. Ne pokušavamo ljude privući pokazujući im predivne slike ili reljefe na zidovima. Pokušavamo ovo mjesto učiniti krasnim predjelom u kojem će ljudi moći dobivati Gospodinove blagoslove.
Postoji puno predivnih građevina. Hram moramo uljepšati koliko je god moguće, jer to radimo za Krišnino zadovoljstvo. Senat u Washingtonu je remek djelo. Bijela kuća je fantastična zgrada. A Hare Krišna hram je maleno mjesto. No, ljudi dolaze u naše hramove jer tu doživljavaju ljepotu Božjih blagoslova. A Božji se blagoslovi očituju u onoj mjeri u kojoj su bhakte razvili odnose ljubavi, povjerenja i međusobnog suženja. Jer to je ono što Krišnu veseli. To je naš cilj. Želimo pomoći da se Pokret Gospodina Caitanye i Srila Prabhupade proširi cijelim svijetom.
U svom životu moramo biti čisti. Strogo se pridržavati regulativnih načela. Nema nedozvoljenog spolnog života, nema opojnih sredstava, nema kockanja, nema jedenja mesa. Moramo ispravno razumijeti filozofiju, čitajući Prabhupadine knjige. Moramo pročistiti srce pjevajući sveta imena u skladu s uputama. Uz pročišćenje koje dolazi od slušanja i pjevanja te moralnog života, moramo upotrijebiti svu svoju energiju za pokušaj da postanemo ponizni sluga slugu i za zajednički rad. Raditi zajedno znači, moram žrtvovati svoje sebične zamisli zbog suradnje. Oči bhakta i oči svijeta možda neće vidjeti da mogu napraviti ono što mogu napraviti, ako budem ovako surađivao. No Krišna će vidjeti i guru će vidjeti da pokušavam biti ponizni sluga, a to je cilj života. A ne jeftino obožavanje.
Tu smo sklonost k jeftinom obožavanju toliko puta već vidjeli. Možemno doseći vrh i svi će nas slaviti. No, zbog toga jer si ozlovoljio Krišnu, past ćeš na dno i svi će te početi kritizirati. Ugled i slava ne traju u ovom svijetu. Caitanya Mahaprabhu je upitao Ramanandu Raya što je prava slava. Pravi ugled i slava. Odgovor je bio – najveću slavu ima onaj koji je poznat kao ponizni bhakta. Ne najveći ili tako nešto. Jer, ako ozlovoljiš Krišnu, nećeš zadržati taj položaj. Tolika su carstva bila i prošla. Toliki su sadhui postali veliki i glasoviti. No, ako su gazili po drugima i vrijeđali vaišnave da bi dosegli taj položaj, ugled i slava im traju neko vrijeme, a onda padnu s položaja i svi se pitaju – tko je ovaj? Više ih se ni ne sjećaju. Jednom kad padneš, više se nitko ne sjeća što si napravio. Jedino se sjećaju što si. Kakva je onda korist od toga?
Trebamo li riskirati da uvrijedimo vaišnave zbog bilo kakavih svojih privremenih osjećaja i ugleda? Nije vrijedno toga. Dobit ćemo što smo naumili. Ali ćemo naposlijetku sve izgubiti. To je suradnja. Nemojte nikada vrijeđati bhakte. Ili stvarati napeto, teško ozračje, samo zbog svog ugleda. To je privremeno. Ono što će duhovni učitelji, prethodni acarye i cijeli svijet vaišnava i Krišna vidjeti je vaša poniznost, iskrenost, pokušaj da date sve od sebe u duhu suradnje i služenja. Razvijemo li takvu predivnu svijesnost među nama, hram će biti blistavo mjesto. To će promijeniti i preobraziti srca mnoštva ljudi. Tisuće će ljudi željeti doći k nama. Podići ruke i pjevati sveto ime.