Krsna Ksetra Prabhu – (Krsna-katha 10/2001): “Svevišnja Božanska Osoba reče: Znanje o Meni opisano u spisima jako je povjerljivo i treba ga pojmiti kroz predano služenje. Opisao sam sve što je neophodno u tom procesu. Možeš ga se pomno latiti.”
Krsna ksetra Prabhu, predavanje na stih 2.9.31 iz Srimad Bhagavatama
“Svevišnja Božanska Osoba reče: Znanje o Meni opisano u spisima jako je povjerljivo i treba ga pojmiti kroz predano služenje. Opisao sam sve što je neophodno u tom procesu. Možeš ga se pomno latiti.”
PREDANO SLUŽENJE JE MISTERIJ
u koji se prodire sadhanom
U ovom stihu Gospodin poziva Brahmu da prihvati proces i znanje. O znanju govori kao o parama guhyam, a guhyam označava nešto povjerljivo. Želio sam govoriti o toj temi povjerljivosti u svezi s drugom riječju koju Šrila Prabhupad često spominje u komentaru, to je misterij. Također to često pokušavam povezati sa još jednom riječju koja nije u ovom stihu, no možemo reći da je stih nagovještava, ta je riječ sadhana. U prijevodu riječ po riječ Prabhupad riječ sarahasya prevodi s – uz predano služenje. To je vrlo zanimljivo jer ona doslovce ne znači predano služenje. Mnogi tzv. učenjaci će reći: “Aha, pogledaj ovo, izmišlja stvari.” Ali ne. On daje smisao unutar prijevoda, tumači nam kako vaišnave razumiju pravi smisao. Doslovno rahasya je tajna. Rahasya može značiti nešto privatno, prikriveno, mistično, ezoterično učenje… Tako sa-rahasyam znači s tom povjerljivošću koja je vijnana samnvitam ili koordinirana s vijnanom što je Prabhupad vrlo često prevodio sa znanstvenim znanjem. To podrazumijeva znanje koje je spoznato, a ne teoretsko.
PRAVI MISTERIJ
Pojam tajne je vrlo zanimljiv. Svatko voli neku dobru tajnu, misteriozne priče, krimiće… Jedan filozof razlikuje tri koncepta tajne – zagonetke, problema i misterija. Zagonetke su nešto što možemo riješiti sa znanjem koje već imamo, problem je nešto što možemo riješiti sa znanjem kojeg još nemamo, no koje na neki način možemo steći, a tajne nisu niti zagonetke, niti problemi. To nije nešto što možete riješiti. Ne možete otkriti misterij i reći: “A, sad sam shvatio.” Misterij je nešto puno dublje, nešto kroz što se prodire, zalazi, a što više zalazite u njega postaje dublji, a što postaje dublji to je tajnovitiji, a što je tajnovitiji to više želite prodrijeti u njega, a što više želite prodrijeti, on postaje dubljim. To je pravi misterij. To je ono o čemu Gospodin Narayan govori u ovom stihu i to je ono što nas zanima u duhovnom životu.
JESMO LI MI KULT?
U drevnom meditaranskom području postojalo je jako puno vjerskih kultova koji su bili poznati kao kultovi misterija. Ti kultovi su primjenjivali različite postupke u koje druge nisu upućivali, obično je to uključivalo neki proces inicijacije. Dok su postojali ti kultovi misterija, na scenu je došla nova religija – kršćanstvo i neko vrijeme ono se također smatralo jednim od takvih kultova, jer su oni također radili stvari u tajnosti, no kasnije su se kršćani potrudili da naprave razliku između sebe i njih. U svakom slučaju, ono čime se mi bavimo nije kult, iako ponekad Šrila Prabhupad govori o predanom služenju kao o kultu predanosti. Ali, kultu u pozitivnom smislu, smislu kulture i to jednom agrarnom smislu koji podrazumijeva uzgajanje.
HAMLET I SADHANA
Vjerojatno znate na što smjeram. Počet ću govoriti o sadhani i svi će reći: “O, ne opet!” Ali ipak da, jer na kraju krajeva ovo je jako važno za nas. Sadhana je jako bitna. Jutros sam razmišljao o vrlo zanimljivom skeču koji bismo mogli izvesti. Dvojica bhakta se susreću na ulici i prvi bhakta kaže drugome: “Hari bol, prabhu! Nisam te dugo vidio”; “Hari bol, ni ja tebe, kako se ti ono zoveš?” “Sadhana das.” Započinju razgovor i Sadhana das kaže drugome: “Nisam te vidio u hramu već neko vrijeme, zašto ne svratiš? Upravo i sam idem tamo.” “Da namjeravao sam, ali vrlo sam zaposlen.” “Da, razumijem, imaš obitelj i odgovornost ali u svakom slučaju bilo bi lijepo vidjeti tebe i tvoju obitelj u hramu. O.K. sad moram ići, imam još puno krugova za dovršiti,” reče Sadhana das, a njegov sugovornik će na to: “Krugovi? Ti još uvijek mantraš Hare Krišna?” “Da, ja još uvijek mantram dnevno 16 krugova.” “A, još uvijek mantraš 16 krugova. To je doista nešto posebno. Zapravo, tko još danas mantra 16 krugova na dan? Zar si tako fanatičan? Mislim, nitko to ne radi, mislim, svi moji prijatelji, svi oni su bhakte, ali više ne radimo takve stvari. To je kao srednji vijek, zar ne? Tako si staromodan. Vremena se mijenjaju. Postoje druge bitne stvari koje možemo napraviti, moramo imati neki suvremeniji pogled na svijet.” “Pa, to je tvoje mišljenje, ali ja želim slijediti svog guru maharaja. On mi je dao te upute, ja sam obećao da ću ih slijediti pa to i radim.”
U svakom slučaju razgovor bi se mogao razviti u puno smjerova. Jedan od njih je da bhakta koji se još uvijek drži sadhane podsjeti svog poznanika, ljubitelja kazališta na čuvenu scenu iz Hamleta u kojoj on u veselom raspoloženju razgovara s lubanjama, netom iskopanim na groblju. Postoji jako poznata slika Hamleta kako gleda u tu lubanju dvorske lude i govori: “Jao, jadni Jorik, poznavao sam ga. Koliko puta sam poljubio te usne, a gdje je Jorik sada? Jorika više nema.” U toj sceni govori i o drugim lubanjama i šali se sa svojim prijateljem:”Ovo bi mogao biti neki trgovac nekretninama. Stalno je bio zauzet mjerenjem zemlje, a gdje je sve to sada? Gdje je on? Sada više ne može posjedovati ni toliko zemlje koliko stane između dvije stjenke njegove lubanje.” Naš bhakta koji prakticira sadhanu mogao bi nešto tako reći da ohrabri svog prijatelja.
RAVNO PREMA CILJU
Što znači sadhana? Riječ dolazi od glagolskog korijena sad što, prema najpoznatijem sanskritsko-engleskom rječniku znači ići ravno prema cilju. Sadhana također znači dostići cilj, a za to nam je potreban način, postupak. Sadhana znači i biti uspješan. Primjena sadhana-bhakti vodi do uspjeha. Sad također znači biti prosperitetan, ne siromašan, već bogat, uspješan u životu. Ali što je pravo bogatstvo? To je bogatstvo čiste ljubavi prema Gospodinu. Za tim težimo. Sad znači i promovirati, unaprijediti nešto. Što je to što mi želimo unaprijediti? To je naša osobna duhovna dobrobit. Sadhana isto tako znači dovršiti. Svi dolazimo u duhovni život kao početnici i doista nakon nekoliko godina osjećamo se još uvijek kao početnici, ali sadhana znači da se možemo uzdignuti iznad položaja početnika. Sada dolazi jedno vrlo zanimljivo značenje – pokoriti se ili pristati na pokornost. O ne!!!! Kao što znamo učenik znači disciplina, a to je pokoravanje autoritetu gurua. A što nam guru kaže? Prakticiraj sadhanu! Sad također znači da nešto ispravljamo. Naš put kroz materijalni život je sklon vijuganju, ali prakticiranjem sadhane ga ispravljamo. Prabhupad je toliko puta rekao: natrag kući, natrag Bogu. Tamo možemo otići ovom praksom. Još jedna vrsta značenja je ovladati, pokoriti, pobijediti. Svatko želi biti pobjednik, nitko ne želi biti gubitnik. Možemo biti pobjednici ako prakticiramo predano služenje, sadhana bhakti.
KAKO OSTATI DRUŠTVO
Upravo sam rekao sadhana bhakti – predano služenje, ali često Prabhupad kaže rahasya – tajna, misterij, to je predano služenje. U komentaru stiha možemo vidjeti da Prabhupad istovremeno povezuje te dvije stvari: u misterij predanog služenja se prodire praksom sadhane. Prabhupad tu posebno spominje vidhi bhakti što podrazumijeva propise, pravila, naročito pjevanje i slušanje o Gospodinovim slavama, te navodi pet osnovnih načina sadhana bhakti koji počinju druženjem s bhaktama. U zagradi tu stoji slušanje. Prabhupad izjednačava slušanje s druženje s bhaktama. Što radimo kad se družimo sa bhaktama? Tu dolazi do razmjene, ali naglasak je na slušanju. Što se više trudimo slušati jedni druge, to ćemo biti uspješniji kao društvo, kako bismo ostali društvo – Međunarodno društvo za svjesnost Krišne. Prabhupad je na taj način govorio o svojoj misiji. Riječ društvo označava zajednicu osoba, a osnovna stvar po kojoj neko društvo funkcionira je slušanje. Kad slušamo, moramo prekidati naš vlastiti unutarnji razgovor, kako bismo čuli što nam drugi govore. Ne možemo vrtjeti u glavi ono što mi želimo reći i istovremeno očekivati da ćemo čuti drugu osobu. Što više otvorimo uši drugom bhakti kako bismo poslušali njegove izraze, osjećaje, iskustvo, to će naše društvo postajati bliskije i ostvarit će se ono što je Prabhupad želio pod nazivom Međunarodno društvo za svjesnost Krišne.
7 SVRHA ISKCONa
Pregled Prabhupadovih 7 svrha ISKCON-a pomaže nam da otkrijemo čemu pripadamo, o čemu se ovdje radi i da možda sami sa sobom raščistimo želimo li doista biti dio svega ovoga ili ne. I možda da razlučimo ono što mislimo da je pogrešno i ono što je možda doista pogrešno unutar društva te ono što je naš cilj i svrha unutar društva.
1. smjernica: Sistematsko promicanje duhovnog znanja u društvu i obrazovanje svih ljudi u tehnikama duhovnog života kako bismo zaustavili nesrazmjer životnih vrijednosti i postigli stvarno jedinstvo i mir u svijetu. Kad ovo čujemo, možemo pomisliti, “pa ovo su stvarno prave kule na nebu,” podrazumijevajući da je riječ o velikim namjerama koje se nikada neće ostvariti. Ili bismo mogli pomisliti: “O, to je jako dobar cilj u životu koji bi i ja želio ostvariti.”
2. smjernica: Promicati svjesnost Krišne kakva je razotkrivena u Bhagavad-giti i Šrimad Bhagavatamu. Možemo se upitati zanima li me sudjelovanje u tome, smatram li da je svjesnost Krišne kakva je otkrivena u ovim spisima nešto što treba promicati. Prve dvije smjernice govore o promicanju misije, o tome da izađemo van i napravimo nešto za druge. Kad to čujemo, možda ćemo koraknuti unazad s riječima: “Dosta mi je ovog misionarskog duha. Pogledaj što je to napravilo od mog života. Otkako sam ušao kroz vrata, neprestano me kroz njih guraju van kako bih širio misiju. Ne, žao mi je. Ne mogu to više raditi.” Kad čujemo da trebamo promicati svjesnost Krišne, možemo poželjeti pobjeći u ormar. Ako je to naše raspoloženje, trebamo promisliti o svom položaju i svom stavu. Možda će nam ovo što slijedi pomoći da shvatimo što to doista želimo promicati.
3. smjernica: Približiti članove Društva jedne drugima, kao i Krišni, izvornom biću i tako razviti među članovima, ali i u cijelom čovječanstvu, ideju da je svaka duša djelić Boga, odnosno Krišne. Neki su Prabhupadu predlagali da to bude Međunarodno društvo za svjesnost Boga jer će se tako brže moći prihvatiti. Alen Ginsberg je jednom prilikom pokušao reći Prabhupadu da bi trebao sve pojednostaviti, želili doista da se pokret ozbiljno proširi. No, Prabhupadov odgovor je – Ne, to nije za svakoga. Od tisuću ljudi, jedna će osoba težiti za savršenstvom i tako dalje. Alen Ginsber je želio smanjiti propise, a Prabhupad je rekao, ne, zapravo naš plan jest da povećamo broj propisa. Istodobno kaže da svatko može izgovarati Krišnino ime na svoj način. U tom razgovoru Prabhupad govori dvije stvari istovremeno – to je za svakoga, ali i to je za samo rijetka ljudska bića. Kako to spojiti, može nam pomoći sljedeća smjernica.
4. smjernica: Podučavati i poticati sankirtan pokret, zajedničko pjevanje božjih imena, kao što je otkriveno u učenjima Šri Caitanje Mahaprabhua. U knjizi Učenja Gospodina Caitanye Prabhupad, objašnjavajući sankirtan pokret, govori o zajedničkom pjevanju svetih božjih imena. Govori o imenu Bog, a ne Krišna te tu daje jednu širu ideju sankirtana, pjevanja božjih imena, kao nečega u čemu svi mogu sudjelovati.
5. smjernica: Podići za članove, kao i za cijelo društvo, sveto mjesto transcendentalnih zabava, posvećeno Svevišnjoj osobi Krišni. Ovdje Prabhupad govori o hramovima i hramskom obožavanju te najavljuje da to neće biti neka mjesta nalik svim drugima koja ćemo zvati hram. Ne, to će postati sveta mjesta transcendentalnih Gospodinovih zabava, što znači da će Gospodin doista biti tamo i da će se tamo doista zabavljati, a bhakte će to doživljavati. U mnogim hramovima vodi se borba (a to je sama srž bitke da nastavimo misiju) kako da nastavimo hramsko obožavanje. Moj prijedlog je da obratimo pažnju na ove riječi – sveto mjesto transcendentalnih zabava – i onda otkrijemo, koristeći svoju inteligenciju, kako možemo prepoznati mjesta na kojima je Gospodin prisutan u svom obliku Božanstva kao sveta mjesta transcendentalnih zabava. Kada to uspijemo, neće biti nikakvih problema – jer se transcendentalne zabave Gospodine neprestano odvijaju i on želi da u njima sudjelujemo.
6. cilj je povezan s Prabhupadovim motom “jednostavno življenje, razmišljanje o uzvišenim temama.” Zbližiti članove kako bismo podučavali jednostavniji, prirodniji način života. Možda smo nešto manje uspjeli u ispunjavanju ovog cilja, nego u ostalima. Neke od naših farmskih zajednica nisu baš dobro uspjele, neke od njih pomalo pokazuju određeni uspjeh. Neke su se temeljile na ideji da će se za godinu ili dvije cijeli svijet srušiti, pa će se onda svi sjuriti na naše farme i to u tisućama. No svijet se nije srušio, a ljudi nisu dolazili pa čak ni u desetinama. I tako smo ponešto obeshrabreni i pitamo se što nam je činiti. Po meni je presudan element prihvaćanja takve vrste prirodnog života u početku da se pažljivo držimo regulativnih načela koje nam je Prabhupad dao. To je prirodan život. Čujemo da ljudi kažu – to nije prirodno. Ne, to je najprirodnije. Za ljudsko biće je najprirodnije da se pridržava tih načela.
I naposlijetku, 7. smjernica, Kako bi se ostvarile ranije navedeni ciljevi, trebamo tiskati i dijeliti časopise i knjige i druge oblike literature. To se zbilja i događa, premda možda ne onoliko kao ranije pa nas to obeshrabruje. No, knjige se tiskaju, i Prabhupadove, a također i one koje su napisali razni bhakte iz našeg društva, i to u popriličnom broju. Možda ne na hrvatskom jeziku, ali bar na engleskom, a s engleskog se može jako puno tih knjiga prevesti. U Gaudiya mathu za vrijeme Bhaktisiddhante Sarasvatija Thakure obično bi tiskali jednu knjigu u 500 primjeraka, možda 1000 primjeraka. A broj naslova koji su imaliu usporedbi s današnjim brojem naših knjiga je bio vrlo mali. Jako velik broj bhakta danas nastavlja pisati knjige i želim reći da je to jako zdravo. Nemojte biti obeshrabreni.
To je 7 svrha koje je Prabhupad zapisao u izvornom pravnom dokumentu kada je osnivao ISKCON. Tada nitko nije mislio da će to postati bilo što više od Društva za svjesnost Krišne na broju 2 26. Avenije. No, snažnom željom Šrila Prabhupada i blagoslovom prethodnih acarya ovo je doista postalo međunarodno društvo. Trebamo promisliti o ovim svrhama i ciljevima i vidjeti na koji način se možemo s njima poistovjetiti. Prabhupad je rekao da svjesnost Krišne nije stereotipna. To znači da nije uklesano u kamenu kako se sve treba događati. Svi smo mi pojedinci i imamo vlastita iskustva i vlastite percepcije stvari. Imamo način na koji svatko želi služiti Krišnu. To je naša filozofija. Svatko od nas je pojedinac, vječni Krišnin sluga s vrlo posebnim odnosom. U duhovnom svijetu možemo shvatiti da postoji puno veće društvo Krišninih bhakta koji su svi zaokupljeni na različite načine služeći Ga. Prabhupad nam je dao priliku da vidimo kako možemo sudjelovati u ovom društvu iz duhovnog svijeta sada dok se nalazimo u materijalnom svijetu. I možemo i sami promisliti kako možemo ostvariti ove svrhe i surađivati s drugima da bismo ostvarili Šrila Prabhupadovu misiju i tako postali doista sretni, kako bismo mogli početi prodirati u taj misterij predanog služenja Krišne.