Interview, bh. Nedeljko – (Krsna-katha 01/08): Uvijek najradije surađujem s bhaktama u projektima za Krišnino zadovoljstvo
Interview s bh. Nedeljkom iz Ljubljane
Krsna-katha 01/08
Koliko si već dugo s bhaktama? Jeste li se ti i supruga zajedno pridružili?Kako je to izgledalo?
Pridružio sam se u početku 2000. godine. Supruga koji mjesec kasnije–za Gaurapurnim 2000. Kako je to izgledalo? Prvi put sam došao u dodir sa Srila Prabhupadinim knjigama negdje 1986. godine. Tada sam radio na željezničkoj stanici u Ljubljani kao konobar. Jednoga dana u onako zadimljen kafić pun polupijanih i potpuno pijanih ljudi, uđe Daityari prabhu (jasno, tada ga nisam poznavao). Nakon kratke šetnje po lokalu pristupio je šanku, gdje se zadržao skoro cijelu uru. Riječ po riječ i ja sam kupio jednu ili dvije knjige (čini mi se Šri Išopanišad i Nauku o samospoznaji, nisam siguran). Kada sam knjige pročitao, jedino mi je ostalu u sjećanju to, da je pjevanje i recitiranje Hare Krišna jedini način da dostignem sreću. Pomislio sam: »Pa nema šta izgubiti. Ajde da probam, možda stvarno djeluje«. U očekivanju da će se desiti neko čudo u mom životu, nekoliko sam mjeseci, skoro svaki dan po 15-ak minuta mantrao Hare Krišna, Hare Krišna… Izdržao sam približno pola godine i kad sa ništa posebno nije desilo, prestao sam s mantranjem, a i knjige su se negdje izgubile. Međutim, čudo se je ipak desilo. Ali ne odmah, kako sam ja mislio, nego petnaestak godina kasnije (2000. godine) kada smo (milošću Išane prabhua, koji nam je 1999. godine tako ekspertno prodao cijelo tuce Prabhupadinih knjiga) došli u bliži dodir za bhaktama i svjesnošću Krišne. Tako smo po milosti vaišnava i Krišne postali članovi Prabhupadine porodice, koju zaista poštujemo i volimo.
Kako je izgledao tvoj razvojni put kao bhakte do sada?
Pa, slično kao i kod većine drugih bhakta. Šrila Prabhupadine knjige, koje mi je prodao Išana prabhu, su me toliko inspirirale, da sam potražio društvo vaišnava i Krišninom milošću sam ga 2000. godine i našao. Ubrzo sam počeo mantrati 16 krugova dnevno. Zatim je slijedilo sve ostalo: druženje, šlušanje, čitanje, festivali, seminari, Indija itd. Jednostavno rečeno pridružio sam se i počeo prakticirati preporučene metode predanog služenja.
Koja ti je danas glavna služba?
Danas se uglavnom bavim distribucijom prasadama. Krišninom milošću sam 2004. godine, u centru Ljubljane kupio manji lok
al, u kojem sam 2005. otvorio pizzeriju – Holyfood. Sada, 2007. godine, sam dobio priliku, da u blizini našega hrama u Ljubljani kupim veći lokal, u kojem namjeravam otvoriti samuoslužni restoran – Govindas.
Obiteljski si čovjek, što bi rekao koje su prednosti ovog ašrama iz tvog iskustva?
Pa, mišljenja sam, da su prednosti grihastha ašrama u njegovoj intenzivnosti i odgovornosti. Pored svakodnevne duhovne prakse, grihastha mora zararađivati novac, održavati obitelj i imanje te na raznorazne načine pomagati drugima. Obzirom na okolnosti u kojim živimo, to i nije baš jednostavno. Bolje rečeno, izuzetno je naporno i odgovorno. Grihastha, koji u ovoj dobi, koliko, toliko u svemu tome uspijeva, izvodi veliko žrtvovanje, koje mu omogućava da se pročisti i dobije mnogo blagoslova. Mislim, da je baš u tom, jedinstvenom žrtvovanju, jedna od prednost grihastha ašrama.
Obzirom na dugogodišnju (koliko dugu?) praksu u braku, što bi poručio mladim bračnim parovima, vaišnavama, na što da paze,gdje su zamke…?
U braku sam 15 godina. Gdje su zamke? Pa, prvenstveno u odnosima. Pogotovo između muža i žene. Mi želimo probuditi i uspostaviti ljubavni odnos sa Krišnom. A da bismo bili uspješni u tome, moramo ga prvo znati uspostaviti sa bližnjima. Šastre nas uče, da je božica sreće prisutna tamo gdje se muž i žena slažu i poštuju. Ako je odnos između muža i žene slab – bez razumijevanja i poštovanja, onda božica sreće odlazi iz takvog odnosa ili, bolje rečeno, uopće ne ulazi u takav odnos. Tada znaju nastupiti problemi na svim područjima, a pogotovo pri pravilnom odgajanju djece – vaišnavskog podmladka. Zato bih mladim grihasthama savjetovao da od samoga početka puno rade na odnosima, jer kasnije može biti prekasno. A da bi mladi parovi bili u tome uspješni, moraju imati društvo i vodstvo starijih – iskusniji grihastha, grihastha koji žive uzoran život.
Nisi samo muž, već i otac. Je li teško odgajati djecu u svjesnosti Krišne? Reci nam par riječi o svojoj djeci i njihovom predanom služenju.
Pa, iskreno rečeno i nije teško odgajati djecu ako imaš dobru ženu. U mojem primjeru je žena ta koja nosi teret odgajanja i brige za djecu. Ja sam tu u opoziciji. Imamo dvoje djece: Mohan ima skoro 14 godina i ide u 9. razred (pubertet ga već hvata) i Nadija, koja ima 9 godina i ide u 4. razred osnovne škole. Šta reći o njihovom predanom služenju? Druže se sa bhaktama, pokoji krug odmantraju, Mohan napravi koju puju, odlaze na raznorazne vaišnavske avanture, kao što su pada-yatra, ratha-yatra, festivali itd. Ukusa za čitanje vaišnavske literature još nemaju, jer im je um više okupiran školskim smećem i raznoraznim dječijim igrama. Djeca k’o djeca. Mi ih previše ne prisiljavamo. Jednostavno ih pokušavamo inspirirati da sami dobiju volju za predanim služenjem Krišne.
Jedan si od rijetkih uspješnih poslovnih ljudi koji su ujedno i bhakte, barem među onima koje je znam. Pravi su poduzetnik – najprije Hollyfood, sad vegetarijanski restoran – kako ti to polazi za rukom? Kako se uklapa s predanim služenjem?
Krišninom milošću nemoguće postaje moguće i obrnuto. Ako imaš čak i malu želju da se uključiš u Krišninu službu, onda ti Krišna da sve sastojke potrebne za predano služenje. A zatim te, jednostavno rečeno, udari nogom u guzicu i ti padneš u neku situaciju u kojoj se moraš snaći. To je kao da bi stajao pored rijeke oklijevajući da li da skočiš u nju i odjednom te neko gurne u vodu gdje si, htio ili ne, prisiljen plivati. Nešto slično se dešava kada se upuštaš u projekte povezane sa Krišnom. Razlika je u tome, da te Krišna nikada ne pušta na cjedilu. On ti da svu opremu za proces, gurne te u proces i još te nosi na rukama, tako da ti to i ne primjećuješ. Krišna sve tako lukavo izvede, da ti pomisliš: »O, kako mi sve dobro polazi za rukom – kako dobro plivam.« Čim to pomisliš, odmah Krišna malo popusti, da ti voda počne ulaziti u grlo. Jasno, s namjerom da Ga se sjetiš i da sve zasluge pripišeš Njemu, a ne sebi. Šta je smisao? Projekt, biznis ili svjesnost Krišne sa ljubavlju? Krišnu zanima količina predanosti – ljubavi prema Njemu, a ne projekt, količina zarađenog ili okrenutog novca. Motiv da zadovoljimo Krišnu je taj koji Krišna prihvati i koji nas određuje, a ne količina nečega izvanjskoga. Projekt u svjesnosti Krišne je samo polje našega djelovanje, koje nam služi da pročistimo svoje motive i Krišna nam u svemu tome pomaže. Ako, bez obzira o kojem se projektu radi, pokušavamo biti toga svjestni i djelovati za Krišnino zadovoljstovo, onda se naši projekti odlično uklapaju sa predanim služenjem ili bolje rečeno, jesu predano služenje.
Kakva su ti iskustva iz Hollyfooda po pitanju interesa ljudi za prasadam?
Iskreno rečeno, većina ljudi i ne zna, da je to prasadam. Oni koji znaju (a to su uglavnom bhakte, prijatelji bhakta i neki drugi spiritualisti) to izuzetno cijene. Ljude prvenstveno zanima da je hrana čista, kvalitetna, ukusna i po dobroj cijeni. Mi ne skrivamo da smo pripadnici Hare Krišna pokreta, a isto tako ne propagiramo: »Hej ljudi, dođite kod nas mi smo Hare Krišna i prodajemo hranu posvećenu Bogu.« Mi tako ne radimo. Svoje zaleđe ne skrivamo, niti pretjerano otkrivamo. Jednostavno pokušamo napraviti takav ambijent i okolnosti, da se ljudi počnu sami zanimati za vegetarijanstvo, vaišnavsku filozofiju, kulturu itd. A ima li šta ljepše od toga, da se ljudi počnu sami zanimati za više vidike svjesnosti? 
A kakva su iskustva s bhaktama kao zaposlenicima?
Pa, o tome bi se dalo mnogo toga reći. Općenito sam primijetio da je malo onih, koji su se spremni znojiti. Ali bez obzira na to, još uvijek najradije surađujem sa bhaktama. Mi smo jedna velika porodica i ako želimo uspješno egzistirati onda se, pored pravilnog pjevanje svetog imena, moramo naučiti kako pravilno surađivati. Negdje sam čuo, da je Šrila Prabhupada rekao, kako su u ovoj dobi dvije stvari najteže, a to je: biti usredotočen na Sveto ime i uspješno surađivati sa drugima. Dakle, ako želimo biti uspješni u svojoj duhovnoj praksi i širenju sankirtan misije, moramo trenirati (nikako zanemarivati) te uzvišene i veoma zahtjevne vještine. To je naša dužnost i odgovornost. Zato moramo uskladiti svoju sadhanu sa poslom koji obavljamo. U suprotnom primjeru može doći do napetosti i problema u odnosima.
Što se to sprema nadomak ljubljanskog hrama, u bivšoj Petoviji?
Krišninom milošću sam u maju 2007. kupio cca 200 četvornih metara veliki lokal, koji je oko 20 m udaljen od našega hrama u Ljubljani. Ako bude sve po sreći, planiram za Gaurapurnim 2008. otvoriti samouslužni restoran tipa Govindas.
Koliko znam, imaš ti i još veće planove za zajedničke akcije s bhaktama. Pričali smo svojedobno nešto o vaišnavskom selu, zajednici… Hoćeš li podijeliti s nama svoja razmišljanja o takvom projektu – zašto je potreban, kako bi ga trebalo osmisliti da ne završi kao nekolicina bhakta u susjedstvu, a svi međusobno posvađani…
Istina je da sam o tome razmišljao. Sada mi je restoran prioritet. Mislim da će za nekoliko godina biti primjerniji trenutak da o tome govorimo.
Mislim da neću otkriti neku veliku tajnu, ako kažem da spadaš u red imućnijih vaišnava. Šastre kažu da blagostanje lako može biti prepreka za predano služenje. Ambaris prabhu (Alfred Ford) se pak znao Prabhupadi potužiti da ga bhakte non stop žicaju donacije. Kako je kod tebe?
Ne smatram da sam nešto imućan. Istina je da imam nešto imanja. A isto tako je istina, da imam puno kredita. Što se tiče žicanja od strane bhakta, moram priznati da bhakte više ili manje znaju da zbog investiranja u raznorazne projekte nemam novaca za posuđivanje. Zato mi nitko i ne traži novac. Na žalost ili na sreću, nemam takvih problema kao Ambariša prabhu.
Da li je blagostanje prepreka za predano služenje? Da, ako postaneš opsjednut sa blagostanjem umjesto sa predanim služenjem. Međutim, ako imanje pravilno uključiš u predano služenje, onda ti ono pomaže da se tvoja predanost povećava. Takvo imanje ili blagostanje nije prepreka, već blagoslov. Prema Šrila Rupi Gosvamiju je to prava odvojenost ili yukta-vairagya. Šrila Prabhupadin primjer to potvrđuje i mi bismo ga u svojem opsegu morali slijediti. Što se tiče mojih poslovnih projekata, mogu reći da mi pomažu u mojem odnosu sa Krišnom. Što znači da mi nisu prepreka za predano služenje.
Što bi rekao za sebe, koliko si ozbiljan u duhovnom životu?
Pa, trudim se postati ozbiljan i napredan bhakta. Međutim, ima tu još mnogo da se radi.
Vjeruješ li da ćeš se nakon ovog (uspješnog) života vratiti natrag kući Bogu?
Pa, iskreno rečeno, volio bih. To je veoma uzvišen cilj, kojega rijetki dostižu. Ako budem uspio iskreno, ponizno, neuvredljivo, ustrajno i sa ljubavlju služiti i zadovoljiti Krišnino sveto ime, onda povratak Krišni neće biti u pitanju. Kad će se to desiti, samo Krišna zna.