Bhakti Vidya purna Swami – Treba li nam i kakva varnasrama dharma, kako je pravilno razumijeti i potom oživotvoriti u svojoj svakodnevnici pročitajte u ovom dijelu predavanja Srila Bhakti Vidya purne svamija održanog u Vrindavanu.
Shvaćamo ono fizičko i ono duhovno, ali tamo gdje se sreću, u točki emocija, to ne razumijemo. Trebamo shvatiti da postoji ta razina odnosa i emocionalne razmjene, a ako se pri tom odvija i postoji zbog Krišne, onda je savršeno. U suprotnom, kada u odnosima i razmjeni nema Krišne, to je maya. Sve dok to ne shvatimo, nikada nećemo moći djelovati u vedskoj kulturi.
SPOJ DVA SVIJETA
Načela Bhagavad Gite i S. B. temelje se na ovoj poanti – koji aspekti vedske kulture pripadaju našoj Vaisnava dharmi. To je sandhya, to je spoj izmedu dva svijeta. To spaja dva svijeta. Arjuna kaze: “U redu, ja sam ksatriya i moja je odgovornost da štitim. Međutim, ako sada sve ove osobe budu ubijene u borbi, nitko neće štititi obitelj. Kada je obitelj uništena cijela kultura odlazi u pakao, zato se ne moram boriti.” Dakle, on polazi od vedske kulture. On ovdje ne govori čak ni o moralnosti, govori o onom što je iznad moralnosti, o dužnostima koje treba izvršiti.
Tada Krišna kaže:”To je glupost. Ti si neobrazovan. Govoriš kao netko obrazovan, ali to u stvari nisi.” I tada počinje pričati o duši. Arjuna na to uzvraća: “Da,to je vrlo lijepo. Sviđa mi se to što kažeš, zato ću odmah otići u šumu, živjeti od prošnja i usredotočiti se na ovo znanje o duši – atma tattvi.” Krišna nastavlja govoriti o svim tim lijepim stvarima i onda kaže: “Sada kada sve razumiješ, bori se. Izvrši svoju dužnost.” Arjuna je zbunjen: “Čekaj malo, kada sam počeo pričati htio sam izvršiti svoju dužnost i nazvao si me budalom. Onda si govorio o svim tim lijepim, uzvišenim temama i na kraju mi kažeš da se ponovno borim. Ne razumijem.” Tada Krišna objašnjava koncept karma yoge. Treba izvršiti svoju dužnost, ali umjesto da to činimo za vlastito zadovoljstvo, to treba učiniti da bismo zadovoljili Krišnu. To je poanta Yogamaya – Mahamaya u kojoj se preklapaju ova dva svijeta.
VARNASRAMA DA, ALI NE ZABORAVIMO ZAŠTO
Mi moramo živjeti, a kako imamo ovo tijelo osjetila moraju biti nečim zaokupljena. Zbog toga nam vedska kultura pruža polje djelovanja, ali ako osjećamo da je savršenstvo to što smo tijelo ili um zaposlili savršeno u skladu s vedskom kulturom, još uvijek smo budale, jer to nije svrha. Svrha je dovesti Gospodina u svoj život. Dakle, slijeđenje vedske kulture s Krišnom u središtu je cilj svega. To je ono što Krišna želi.
Slijediti vedsku kulturu bez Krišne je beskorisno. Gledano izvana, nema razlike. Bhakta koji sjedi i časti prasadam i aabhakta koji sjedi i jede nešto što nije prasadam izgleda isto. . Uzmu, stave u usta, prožvakaju i progutaju, ali razlika je u tome što jedan to radi da bi ugodio Krišni, a drugi ne. To je ono gdje prema mom viđenju bhakte bivaju zbunjeni. Naveliko ćemo hvaliti vedsku kulturu kao početak ljudskog života, koji se treba slijediti, a u isto vrijeme ćemo kazati kako je to beskorisno. Naime, ukoliko se ne koristi za Gospodina postaje beskorisna, a ako se slijedi, savršeno je okruženje za razvoj svjesnosti Krišne. Tu se radi o ljudskom životu, a on je savršen za raspitivanje i napredovanje u našoj svjesnosti Krične. Ipak, zato što postoji to preklapanje, moramo govoriti o oba načina.
U duhovnom kraljevstvu nitko nema sumnji i nema zbunjenosti. U izrazito materijalističkom i griješnom životu sumnje isto tako ne postoje. Međutim, tamo gdje se preklapaju pobožni vedski život i duhovni život leže sve poteškoće. Te teškoće traju posljednjih 20-30 godina, i zbog toga je bhaktama teško uspostaviti kulturu. Toliko se govori o varnasrami, ali trebamo shvatiti da je ona dualne prirode i ako se ne slijedi zbog Krišne, beskorisna je. Kada se slijedi zbog Krišne korisna je. To je ključ i rješenje svega. Kada se to shvati, moguće je raditi na uspostavljanju varnasrame.
Da smo se rodili u vrlo pobožnoj obitelji gdje smo sve to gledali od malih nogu i da su mnoge generacije u obitelji već slijedile vedsku kulturu, imali bismo to već u genima i bilo bi nam lako slijediti čak i da smo materijalisti. Ali, kako dolazimo iz vrlo griješnog svijeta, to nam nije prirodno, te zbog toga moramo to promatrati intelektualno i prakticirati kao sadhanu. Ukoliko ne shvaćamo kako se to uklapa u duhovni život ne može ni profunkcionirati, jer su temelji na kojima djeluje odnosi i njihova kvaliteta, a ne moć i kontrola. Uzmemo li varnasramu kao sustav kontrole i novca, tada to ne može funkcionirati jer ona tome nije namijenjena. Stvar je razmjene.
SAVRŠENSTVO LJUBAVI
Kao primjer u kojem majka kuha za dijete. U pitanju nije samo jedenje, tu se radi o cijeloj razmjeni. Majka sve priprema zbog svoje privrženosti i ljubavi prema djetetu, a isto tako postoji i privrženost djeteta prema majci i to je važno. Između njih postoji vrlo ugodna i lijepa razmjena, a povrh svega toga glad nestaje i ishranom je zbrinuto tijelo. Oboje imaju nesto što mogu raditi i to ih drži zaposlenima. Zaposleni su u skladu sa svojom prirodom. Sve se odvija savršeno. Materijalna je strana zbrinuta u potpunosti, ali je glavni naglasak na razmjeni, emocionalnoj razmjeni, odnosu. Ali, čak i ovo postaje beskorisno ako se ne čini da bi se zadovoljio Gospodin. U tome je problem. Shvaćamo ono fizičko i ono duhovno, ali tamo gdje se sreću, u točki emocija, to ne razumijemo. Trebamo shvatiti da postoji ta razina odnosa i emocionalne razmjene, a ako se pri tom odvija i postoji zbog Krišne, onda je savršeno. U suprotnom, kada u odnosima i razmjeni nema Krišne, to je maya. Sve dok to ne shvatimo, nikada nećemo moći djelovati u vedskoj kulturi.
MATERIJALISTI U DUHOVNOM SVIJETU
Pitanje: Rečeno je da se u Vrindavanu mogu pojaviti osobe, poput mnogih demona, koje su posve u materijalističkoj svjesnosti. Kako je to moguće da se zapravo u duhovnom okružju pojavljuje materijalistička svijest?
Materijalna svjesnost u duhovnom svijetu je prilično uznemirujuća poanta. Izgleda kao da se Prabhupadova vizija stvari razlikuje od vizije acarya. Ali, zapravo nije tako, nema razlike između njihovih pogleda na svijet i filozofiju. Mi smo navikli gledati Goloka Vrndavan kao nešto s one strane rijeke Viraje i gotovo, dok s ove strane rijeke postoji samo materijalni svijet i to je to. Ali, sve dolazi od Krišne i djelovat će u skladu s Krišninom prirodom. Kada Krišna očituje svoje energije postoji preklapanje. Kako očituje unutarnju energiju, tako automatski očituje i vanjsku. Kako je Krišna sunce, kada se očituje unutarnja energija, kada je sunce obasja, stvorit će sjenku ili vanjsku energiju. Njih dvije se sreću u jednoj točki, to je tatastha. To smo mi. Mi smo ta točka i živo biće čini taj odabir između duhovnog svijeta i materijalnog svijeta. Da bi vježbalo taj svoj položaj, mora vidjeti obje energije odjednom. Ne da čuje o tome, već da vidi cijeli duhovni svijet i cijeli materijalni svijet. To se događa u Bhauma lili. Goloka Vrndavan se ovdje pojavljuje kao Vraja Vrndavan. Dakle, ovdje imate oboje, na jednom mjestu, odjednom. Ovdje jiva može vidjeti oboje i može odlučiti, izabrati.
Zato živo biće može postati zavidno i pasti s položaja Krišninog sluge dok se nalazi u duhovnom svijetu jer se zapravo nalazi i u materijalnom svijetu. Problem se javlja kada Prabhupada i stanovnici Vrndavane vide ta dva mjesta kao nerazličita. Brahma Samhita, Bhaktisidhantha Sarasvati Thakur spominje da stanovnici Goloke mogu gledati dolje i vidjeti stanovnike Gokule. Za njih, u duhovnom kraljevstvu prostor nije problem. Zato nema prostora. Oni vide, “a, tamo se to zbiva”. Mogu to vidjeti. Oni ne vide razliku između ta dva mjesta. Različitost postoji samo da bi zabavu bila što zabavnija za one koji tu žive kako se ne bi na primjer, Krišna i Njegovi pratioci odjednom pojavili iz oblaka dima. Nikada nismo čuli da se neko u vedskoj kulturi pojavio iz oblaka dima. Zbog toga se Gospodin i Njegovi bhakte rađaju. Rođenje, zabave, odlazak, demoni i muževi gopija, dječačke zabave – sve su to jedinstvene zabave Bhaume Vrndavan.
JESMO LI ILI NISMO PALI?
Prabhupada kaže da smo pali iz duhovnog svijeta, ali on to ne vidi kao razliku. Poteškoća je u tome što mi to vidimo kao razliku. Zato kada acarye kažu da ne možemo pasti iz duhovnog svijeta i spominju Goloku, oni ne kažu Gokula, već Goloka. U čemu je problem? Goloka je ona strana i od tamo nitko ne pada. Gokula, ova strana, mješavina je dviju. Dakle, materijalni i duhovni svijet su ovdje izmiješani. Kao mi ovdje, primejrice. U duhovnom smo kraljevstvu, ali zbog tankog prekrivača maye za one koji to žele vidjeti mi se krećemo ovdje, a vječne zabave se istodobno odvijaju, ali ih mi ne vidimo. Ponekad se očituju tako da ih čak i demoni mogu vidjeti, ili se pak, kao sada, zabave nastavljaju, ali ih mi ne možemo vidjeti. To je zbog naših nečistoća. Obje duhovna i materijalna dimenzija odvijaju se na jednom mjestu u isto vrijeme. Ako smo to sposobni prepoznati, možemo sudjelovati u tome i cijeniti to. Možemo to iskusiti do određene mjere, ovisno o svojoj spoznaji duhovne prirode, duhovnog ukusa, rase koja postoji. Što se više zaokupimo pravilnim izvršavanjem svoje dužnosti i što nam je srce čišće, više ćemo sve moći cijeniti.
prevela bhn Dolores