BB Govinda svami
Ovo nije tipična priča o svinjama koja opisuje ružne, prljave momke koji ruše ljude u sitne sate kako bi dobili svoj svinjski doručak. Ovo je puno značajnije priča o svinjama. Evo je…
Krsna katha 04/2014.
BB Govinda svami:
Ovo nije tipična priča o svinjama koja opisuje ružne, prljave momke koji ruše ljude u sitne sate kako bi dobili svoj svinjski doručak. Ovo je puno značajnije priča o svinjama. Evo je…
Bilo je ljeto 1987. Ja i moj najbolji prijatelj iz Kanade, Drupada Prabhu, vraćali smo se iz Indije da bi nastavile devocijske službe u Vrindavanu. Drupada je služio u Vrindavanu od 1975. do ranih osamdesetih. Pošto je bio državljanin Kanade, a Kanada članica britanskog Commonwealtha, nije imao probleme sa vizom koje su imali američki bhakte u to vrijeme. Američke bhakte su gledali kao agente CIA i bilo im je teško ostati u Indiji. Zato je kod otvaranja Krishna Balaram Mandira Srila Prabhupada odabrao bhakte iz Commonvealtha da ostanu i služe u hramu. Tako je odabran i moj prijatelj Drupada.
Drupada je divna osoba. Bio je uvijek radostan, uvijek je imao ugodan osmjeh, blag po prirodi, odličan kuhar, ali najveći ekspert bio je kao pujari. Tako je postao jedan od prvih full time pujarija u hramu. Kasnije je naadgledao razvoj naše goshalle.
Ali, s vremenom je morao napustiti Indiju kako bi dobio novu vizu.
Ja sam tada služio kao hramski kuhar i pujari u Srila Prabhupadinom Samadiju. Obavljao sam tu sevu od 1977. do 1979. Kad sam napustio Vrindavan otišao sam u Grčku, Izrael, Italiju i Francusku, a Drupada je bio smješten u Velikoj Britaniji sa svojom obitelji.
Ali, obojica smo voljeli Vrindavan i žudjeli za povratkom. Tako smo negdje u ljeto 1987. uzeli let sa Royal Jordanian Airlines od Londona do Delhija. Taj let je bio jedno od najotkačenoijih zračnih iskustava koje sam imao.
Tamo je bila ljupka jordanska stjuardesa na sektoru leta od Londona do Amana. Bila je prilično krupna, i imala je karakteristike poput ženske gorile, napunjene sa Staljinovim brkovima i zulufima Elvisa Preaslyja. I iako smo Drupada prabhu i ja obojica bili obučeni u naše halje, glatko obrijanih glava, i jasnih tilaka, sviđao sam se toj mišičavoj gorilici.
Drupada i ja jeli smo svoje prasadam sendviče koje smo kupili u Manoru i ja sam ustao da bih oprao ruke. U to je vrijeme gospođica Gorilla počela čavrljati samnom, i prije nego sam shvatio, stjuardesa me pozvala da siđem s aviona u Amanu i odem kući s njom.
To je moje prvo iskustvo blisko istočnog terorizma.
Sledila mi se krv u žilama i postao sam vrlo nervozan. Počeo sam se ispričavati i objašnjavati da prakticiram celibat i brzo sam otrčao na svoje sjedalo da uzmem utočište Drupade. Dok sam mu opisivao svoje iskustvo obojica smo se tresli od smijeha i ostali smo blizu jedan drugome do kraja puta u Indiju.
Naš plan po dolasku u Delhi bio je odmah sjesti na vlak do Kalkute, tada ići u Sri Mayapur i moliti se lotosovim stopalima Sri Caitanye Mahaprabhua za dozvolu da nastavimo u Vrindavan i služimo u svetoj dhami.
Pošto je bilo ljeto i temperature su bile oko 4 milijuna stupnjeva, odlučili smo putovati Rajdhani Expressom, poznatim klimatiziranim Expressom koji nas je mogao dovesti do Kalkute za 18 sati.
Oko četiri sata do Delhija klima se ugasila. A kao što znate, prozori na Rajdhaniju su zapečaćeni.
Tako smo tutnjali kroz ravnice Sjeverne Indije u finskoj sauni.
Do sad se več sigurno pitate kakve to veze ima sa svinjama. Ali, dragi prijatelji i plemeniti vaišnave čitači, molim vas budite strpljivi. Drupada i ja smo napredovali prema Sridham Mayapuru.
Ne sjećam se kako smo stigli tama, ali sigurno nije bilo Gauranga Travell’som.
Kad smo stigli u svetu dhamu molili smo se i molili Mahaprabuu da nas blagoslovi da odemo u Vrindavan i služimo, slijedeći stope Sri Rupe, Sri Sanatane i Srila Prabhupade.
Jednog dana Drupada Prabhu i ja čuli smo da je Srila Prabhupadinom bratu po bogu, Srila BR Sridhar Maharaji stravlje ozbiljno narušeno i da se klati između života i smrti.
Složili smo se da moramo otići u njegov ašram da pokušamo dobiti daršan tog velikog vaišnave i moliti ga da nam oprosti ako smo ikad počinili kakvu uvredu njegovim lotosnim stopalima, svjesno ili nesvjesno.
Tako smo ušli na jedan od malih čamaca, prešli Gangu i uputili se u Sri Caitanya Saraswat Gaudiya Math da molimo za njegov daršan.
Stigli smo i zatražili daršan. Bhakte su nam rekli da je tako bolestan da nitko nije bio blagoslovljen njegovim daršanom mjesecima. Rekli su da je nemoguće.
Drupada i ja smo se osjećali bijedno što nećemo vidjeti ovog velikog bhaktu i moliti za njegovu milost.
I baš u tom trenutku desilo se čudo.
Srila Sridhar Maharajev sluga/sekretar je prolazio pokraj i vidio Drupadu i mene i srdačno nas pozdravio. On se priključio u hram u Torontu dok smo Drupada i ja bili tamo, i pošto je bio pobunjeničke prirode, uvijek je ulazio u nevolje sa hramskim autoritetima. I svaki put kad se srozao i osjećao da će otići, Drupada i ja bi ga pozvali u stranu, dali mu maha prasadam, pokazali mu ljubavi vratili ga natrag na put.
Pogledao nas je i rekao “Kako vas mogu služiti?”
Mi smo odgovorili “Želimo vidjeti Srila Sridhar Maharaja i moliti za opost za vaišnava aparadhe i tražiti njegove blagoslove.”
Tužno nas je pogledao i rekao ,”Toliko je bolestan, ljudi su ovdje čekali dva mjeseca da ga vide …“ Onda je zastao i rekao, „samo pričekajte ovdje.”
Drupada i ja sjedili smo u tišini, mantrajući na brojanici, i ubrzo je taj bhakta došao i rekao “dođite… ali samo na nekoliko minuta.”
Brzo nas je odveo na gornji kat i tamo je bio Srila Sridhar Maharaja, dobro zamotan, i sjedio na stolici na verandi.
Drupada i ja smo pali poput štapova, ponudili vaišnava pranam i ustali.
Slabim glasom Srila Sridhar Maharaja upitao je “Kako vas mogu služiti?”
Sklopili smo ruke i odgovorili “Maharaja, molimo oprosti nam ako smo ikad počinili vaišnava aparadhu tvojim lotosovim stopalima.”
Bio je vrlo tih. Tada je rekao;
“Niste nikad počinili vaišnava aparadhu prema meni… jer u ovom životu nisam postao vaišnava. Nisam uspio postati vaišnava. … Dođite bliže, reći ću vam nešto.”
Kad smo se približili rekao je, “Svakog dana molim se svinjama i psima Navadvipa da blagoslove ovu palu dušu da bih mogao postati vaišnava. Još čekam da mi podare svoju milost.”
Zatim je nakon trenutka tišine dodao “Sad idite i mantrajte Hare Krišna.”
Drupada i ja oped smo pali i odali dandavat. Polako se dižići otišli smo, primivši blagoslov i milost param vaišnave.
Zato, opet, o tim svinjama. Da, o užasnim svinjama Vrindavana. Da, izgledaju vrlo gadno, imaju gadan kulinarski ukus i jako im nedostaje diskriminacija kada je u pitanju planiranje obitelji.
Ali rodile su se u Vraji i uvijek su prekrivene zemljom i božanskom prašinom Vraje.
Ja nastavljam švrljati u materijalnoj svjesnosti, misleći “O, sa 43 godine ispod pojasa, samo po kronologiji,mora da sam veliki bhakta.”
A ipak, mislim da bi bilo najbolje za mene da slijedim ponizno raspoloženje pravog vaišnave i molim se čak i svinjama i psima Vraje, “Molim vas dajte mi svoju milost tako da jednog dana mogu postati istinski sluga svog duhovnog učitelja.Dopustite mi da ga služim kao što on služi Caitanyu Mahaprabhua i njegove sankirtana zabave širenja svetog imena Gospodina i kao što služi Sri Sri Krišnu Balarama i Sri Sri Radhu Shyamasundaru na pašnjacima Vraje.”
Srila Prabhupada Ki Jai, Srila Sridhar Maharaja Ki Jai, Sri Vrindavan Dham Ki Jai “”
Dang!!Čak i svinje i psi iz Vraje Ki Jai!!